Nihad Velagić, direktor CORE-a: U biznisu sa badžom

"Do more with less“ ili "Manje je više" moto je kojim su se pri osnivanju firme vodili Nihad Velagić i Jens Ceribašić vjerujući da je jedino moguće uspjeti sa malim koracima.

Nakon tri godine djelovanja firme CORE d.o.o. Sarajevo, to su i potvrdili. Kompanija CORE uspješno posluje sa imenima svjetskih brendova u autoindustriji kao što su BMW, Rolls Royce, Mini, iako im je bio veliki izazov ubijediti njemačke partnere u sigurnost i kvalitet usluga koje može pružiti jedna bh.firma.

U razgovoru za portal eKapija.ba jedan od osnivača Nihad Velagić ističe da mu je najveća poslovna odluka u dosadašnjoj karijeri bila započeti biznis sa svojim badžom nakon 10 godina rada u Oracle-u.

"Poslovanje je pokrenuto rekao bih kao prirodan slijed događaja, dvije iskusne osobe koje su dostigle određenu zrelost u svojim karijerama i zaključili da je došlo vrijeme za narednu fazu, tj. pokretanje vlastitog biznisa u domenu u kojem smo se Jens i ja već nalazili. Drugim riječima, nastavili smo da radimo ono što najbolje znamo samo ovaj put kroz svoju firmu", priča nam ovaj regionalni čovjek kojeg kroz život vodi moto steknut iskustvom, a to je da uspjeh neće izostati ako imate znanje, voljni ste da i dalje učite, vjerujete najprije sebi, a i drugima, ali najvažnije da ste spremni biti izloženi kritici jer se kroz prihvatanje promjena najviše razvijamo u svakom smislu. "Jens i ja smo prvenstveno dobri prijatelji, imao sam, kako bi to kod nas rekli sreću "dobiti" takvog čovjeka za badžu, a onda i prijatelja, pa poslovnog partnera, od koga sam mnogo naučio i sa kojim je zadovoljstvo poslovno surađivati ", ističe Velagić.

Mostar – Istanbul - Sarajevo

Inače, rođeni je Mostarac rođen 1977. godine gdje je živio do početka rata. Krajem aprila 1992. godine sa braćom i roditeljima prinuđen je napustiti rodni grad i odlazi u Tursku za koju su odranije bili porodično vezani.

Naime, na poziv tetka, nekadašnjeg golmana Veleža, odlaze u gradić u blizini Istanbula. Nakon godinu i pol dana, prelaze u Istanbul u kojem Nihad upisuje i završava srednju školu, a zatim Ekonomski fakultet koji je, kako kaže, tradicija u porodici. 2000. godine se vraća u Sarajevo i zapošljava u Ministarstvu finansija i trezora BiH kojem je u to vrijeme nedostajalo mlade radne snage koja govori strane jezike.

Tu ostaje nepune dvije godine jer, kako kaže, tada je to bila sredina u kojoj nije mogao napredovati koliko je želio.

"Nakon određenog vremena poslovi u Ministarstvu su za mene postali "statični" i jednostavno sam kao i svaki mlad čovjek koji završi ekonomski fakultet želio da do tada stečeno znanje iskoristim u nešto veće, maštajući da ću jednom doprijeniti i nekoj makroekonomskoj situaciji“, priča nam kroz smijeh Nihad svoje prvo radno iskustvo u BiH.

U to vrijeme Oracle je radio u Ministarstvu projekat uvođenja centralizovanog sistema za finansijsko upravljanje na kojem je Velagić radio kao koordinator. Ubrzo dobija ponudu od Oracle koju prihvata i za koje je radio punih 10 godina na raznim pozicijama.

Jedan je od onih ljudi koji inicijalno vjeruje da je posvećenost najvažnija za uspjeh. "Svaka struka po meni je talenat i naravno na to dolazi ono zbog čega opstajemo i napredujemo u bilo kojoj branši, a to su red, rad i disciplina", navodi on, dodajući da mu je puno pomoglo obrazovanje koje je stekao vani, iako je veoma zadovoljan znanjem koje donose sa bh. fakulteta zaposlenici u Core-u.

"Ono što je razlika jeste da ste u Turskoj konstantno suočeni sa momentom egzistencije, tako da ste prinuđeni da radite još od srednje škole. Turska mi je pomogla da shvatim da čovjek najprije mora pomoći sam sebi i ne očekivati previše pomoći od drugih ljudi i da će imati onoliko koliko radi, ne nadajući se bilo kakvoj socijalnoj pomoći“, ističe ovaj uspješni mladi poduzetnik, dodajući da su to bili ključni momenti u njegovom odrastanju i shvatanju po njemu nekih osnovnih životnih vrijednosti.

Stoga, najbolji savjet koji može dati mladim ljudima je da je pored obrazovanja veoma važno biti što samostalniji u svakom smislu, pri tom je sa strpljenjem napunjenim džepovima, nagrada za sve to neizostavna.

Ćejf, djeca, jedrenje

Ipak, jedna od odluka za povratak u Bosnu i Hercegovinu je bila i apsolutni manjak slobodnog vremena u Turskoj. "Kao i svaki Bosanac i Hercegovac, volim raditi nešto za svoj 'ćejf', a u Turskoj toga nema. Radi se više od 12 sati dnevno uz svaku radnu subotu i taj stil života me nije u potpunosti ispunjavao. Ipak želim život u kojem prvenstveno provodim vrijeme sa porodicom, ne želim doći kući kada djeca već spavaju", priča Velagić, dodajući da mu je kao i svakom čovjeku porodica pokretač i utočište.

Kroz razgovor nam otkriva da je u djetinjstvu imao sasvim drugačije želje kada je u pitanju izbor profesije i ono čime će se u životu baviti.

"Kao i svaki dječak igrajući se autima, želio sam postati policajac, vatrogasac, smetljar, i sad se sjećam euforije koju sam osjećao maštajući o tome."

U kasnijoj dobi, gledajući mamu koja radi na projektima Urbanističkog zavoda u Mostaru, javila mu se želja za arhitekturom i htio je postati arhitekta ili elektroinžinjer. Danas, kaže da je u duši i dalje ostao inžinjer i da mu je arhitektura ostala nedosanjan san.

Ipak, ne žali zbog donesene odluke pri izboru fakulteta, budući da je kroz posao koji danas radi vezan jako i za inžinjerske poslove.

"Od radnog dana, u kojem moram priznati zaista uživam jer radim ono što volim, opuštam se uz aktivnosti koje provodim sa troje djece koju smatra najznačajnijim životnim projektom. Supruga mi je najbolji prijatelj i savjetnik u svakom smislu. Svakom čovjeku je porodica najvažnija, i ako niste privatno ispunjeni sve ostalo je mnogo teže. Učiti djecu plivanju, vožnji bicikla stvari su u kojima uživam i uz koje se izolujem od poslovnih obaveza. Pored toga, volim jedriti i to mi je glavni hobi. Dva puta godišnje volim pobjeći nekoliko dana na more i boriti se sa valovima i burama“, kaže nam Velagić.

Od literature najčešće mu je u rukama dječija koja ga opušta jer i u njoj uvijek nađe nešto što može prenijeti i u poslovni svijet - svijet u kojem vladaju i dobro i loše, uspjeh i neuspjeh, sretni i nažalost oni manje sretni i neispunjeni ljudi, kao u pričama.

Najviše se nasmije uz svoje prijatelje, a kako kaže smijeha ne fali ni u firmi. "U firmi ima puno smijeha, zabave, ali naš izazov kao menadžera je da taj smijeh i šala budu u određenoj količini i u odgovarajuće vrijeme“, zaključuje kroz smijeh naš sagovornik.

S.Bijedić