Kraljevski grad Bobovac je bio jedan od najznačajnijih i najbolje utvrđenih gradova srednjovjekovne Bosne. Podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša, bio je težak za osvajanje.
Kraljevski grad se sastojao od gornjeg grada s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
Bobovac je u 14. i 15. stoljeću bio poznat kao stolno mjesto bosanske države.
U njega su često dolazili strani izaslanici, osobito iz grada Dubrovnika i Venecije, ali i drugih dalmatinskih gradova.
Mnoge povelje i ugovori nose oznaku da su pisane u Bobovcu ili pak da su upućene u Bobovac. U njemu su stolovali ban Stjepan II. Kotromanić, ban i kralj Tvrtko I...Zadnji njegovi stanovnici prije pada pod Turke bili su posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević i kraljica Katarina. Oni su zbog neposredne opasnosti od Turaka preselili dvor u Jajce.
Arheološko otkopavanje Bobovca vršeno je u periodu od 1959. do 1967. god. i urađena je rekonstrukcija mauzoleja. Predmeti koji su pronađeni na Bobovcu nalaze se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Posjetu ovom gradu prethodnih godina u svoj projekt "Tragovima bosanskog kraljevstva" uvrstila je i Fondacija Mozaik koja je turiste vodila kroz nekoliko kraljevskih gradova srednjovjekovne Bosne. Na tom putovanju Bobovac je bio neizbježna destinacija.
D.Kozina
Foto2. bobovac.org
