Lješnjaci iz Posavine uskoro na tržištu EU

"Za uzgoj lješnjaka potrebno je dosta vremena. Od momenta kada pripremite zemlju i posadite sadnice, potrebno je sedam godina da lješnjak počne davati plod. Do tog trenutka imate samo troškove", počinje svoju priču  Pero Matić, vlasnik firme Eko-Bosanka Posavina iz Dervente. 

Eko-Bosanka je veliki poljoprivredni proizvođač. Osnovana 2007. godine kompanija sada uzgaja žitarice na 1.600 hektara. Od 2012. počela je saditi i lješnjake, a od tada je plantaža narasla na 200 hektara. U 2020. godini prvih zasađenih 35 hektara počelo je davati plod, 1,2 tone po hektaru. Sa 42 tone proizvoda sada su i zvanično u poslu sa lješnjacima!

Lješnjake su počeli uzgajati kako bi diverzifikovali proizvodnju. Osim plantaže, ima i matičnjak gdje godišnje proizvede 60.000 sadnica lješnjaka, a pruža i usluge poput pripreme zemljišta, sadnje, ali i održavanja plantaža drugih uzgajivača. 

"Još je desetak ljudi sa ovog područja odlučilo uložiti u proizvodnju lješnjaka. Imaju dodatnih 80 hektara koji su u različitim fazama razvoja, a mi, u biti, za njih upravljamo tim plantažama", objašnjava Matić..

EU je jedan od najvećih svjetskih uvoznika jestivih orašastih plodova, 40 posto globalnog uvoza. Sa sestrinskom firmom u Hrvatskoj Eko-Bosanka će sve svoje lješnjake izvoziti u EU.

"Lješnjacima uistinu treba sedam godina da počnu davati plodove, ali biljka traje 50 godina, tako da se tu radi o dugoročnoj investiciji. Lješnjaci su posebni, jer rastu tamo gdje druge orašaste vrste neće, a cijeli plod je upotrebljiv. Od jedne tone lješnjaka sušenih u ljusci dobivamo 400 kilograma jezgre i 600 kilograma ljuske. Jezgra se može dalje obrađivati ili konzumirati, dok se ljuska koristi za proizvodnju peleta za grijanje, tako da nema otpada", ističe Matić. 

S nula otpada i sigurnim tržištem, odluka Eko-Bosanke da uđe u posao s lješnjacima bila je ispravna. Njihov povrat na prve 42 tone proizvoda premašio je 150.000 KM.

Kako su lješnjaci proizvod koji truhne ukoliko se ne preradi i pravilno uskladišti, Eko-Bosanka je, osim ulaganja u ekspanziju plantaže, morala ulagati i u opremu za pranje i sušenje lješnjaka koja bi njihovom proizvodu dala duži životni vijek. Prijavili su se za bespovratna sredstva pri Sweden/USAID FARMA II projektu koji je prepoznao proizvodni potencijal i sufinansiranje je odobreno.

"Zahvaljujući FARMA II projektu, koji je sa nama udružio snage, sada imamo opremu za preradu lješnjaka, a pomogli su nam i u implementaciji HACCP sistema sigurnosti hrane. Dok je HACCP jedan od preduslova za izvoz, sušeni lješnjaci mogu se skladištiti i do dvije godine, što nas stavlja u bolju poziciju u pregovorima o izvoznim poslovima. Nadalje, sušeni lješnjaci imaju višu maloprodajnu cijenu, kao proizvod s dodanom vrijednošću", poručuju. 

Matićeva vizija za proizvodnju lješnjaka uključuje daljnji rast. Planiraju proširiti  plantažu na 500 hektara i u jednom trenutku doći do godišnje proizvodnje od 1.500 tona lješnjaka.

I dok se kuju novi planovi i širenje se nastavlja, iduće godine će već doći do rasta proizvodnje. 

"U 2021. godini, kako stabla starija od sedam godina počinju davati veće prinose, a nova stabla počnu davati prve prinose, imaćemo 70 do 80 tona lješnjaka. Te količine će rasti iz godine u godinu i to je ono što želimo i što nam treba. Oprema koju sada imamo bit će dovoljna još najmanje pet godina, prije no proširenje kapaciteta za preradu postane potrebno. To razdoblje dat će nam malo prostora da dišemo i počnemo uživati u plodovima našeg rada", poručio je Matić.