Igor Gavran o subvencijama: Privrednici zavise od političke volje, a ne od tržišta

Povećanje minimalne plate u Federaciji BiH, koje je do sada bilo nužno zbog niskog iznosa od 619 KM, postavlja pitanje održivosti takve odluke u trenutnim ekonomskim okolnostima. Vlada FBiH je donijela uredbu koja, iako naizgled korisna, dolazi bez potrebnih mjera koje bi pomogle smanjiti fiskalne pritiske na poslodavce, posebno mikro i male poduzetnike.

Igor Gavran, ekonomski analitičar s dugogodišnjim iskustvom u analizi ekonomske politike i tržišta rada, u razgovoru za Akta.ba iznosi svoje stavove o recentnoj odluci Vlade Federacije BiH u vezi s povećanjem minimalne plate.

Gavran ocjenjuje da je povećanje nužno s obzirom na trenutnu nisku visinu minimalne plate, ali ističe da bi ova mjera mogla imati negativne posljedice ako se ne provede u okviru šire fiskalne reforme koja uključuje smanjenje poreza i doprinosa.

Mnogi poslodavci smatraju da je odluka o povećanju minimalne plate donijeta bez adekvatnih konsultacija sa poslovnom zajednicom i da bi mogla imati negativne posljedice na poslovanje, posebno mikro i malih poduzetnika?

- Iako povećanje minimalne i drugih plaća u Federaciji BiH jeste itekako opravdano, jer trenutni iznos od 619 KM je neljudski nizak, način na koji se to čini navedenom uredbom je potpuno pogrešan i štetan. Umjesto poboljšanja statusa svih radnika, prijeti da ugrozi veliki broj radnih mjesta. Sama hronologija kontradiktornih i konfuznih najava i postupaka Vlade Federacije BiH, koja je odavno najavljivala sveobuhvatnu fiskalnu reformu, pa zatim od nedavno parcijalnu reformu s djelomičnim izmjenama zakona i dodatnim uredbama, zatim je najavljivala do prije par dana uredbu potpuno drugačijeg karaktera, a onda odjednom donijela ovakvu kakvu ne samo da nisu nagovještavali, nego su eksplicitno tvrdili da svako značajnije povećanje plaća mora biti sinhronizirano sa smanjenjima poreza i doprinosa. Ako uzmemo u obzir da konfuzni postupci vlade ukazuju da sami nisu imali znanja i sposobnosti za bolja rješenja, a da su paralelno potpuno ignorisali i poslodavce i stručnu javnost, onda nije ni iznenađenje da je rezultat ovako loš.

Da li smatrate da je odluka o povećanju minimalne plate ekonomski opravdana, ili bi mogla imati dugoročno negativan uticaj na zapošljavanje i konkurentnost poslovnog sektora?

- Iako predstavnici sindikata trenutno pozdravljaju ovakvu uredbu, mislim da ni njima nije jasno, ili im nije važno, kakve sve efekte ona može imati. Podrška sindikata zabrani rada nedjeljom već je pokazala površnost i populizam iz ovih krugova, gdje se stvarni interesi radnika zanemaruju, a podržavaju mjere koje su u skladu s narodnom poslovicom: "Izvana gladac, a iznutra jadac". Nažalost, čini se da Vlada Federacije BiH i većina političara jedino reaguje na instrukcije američkog ambasadora i, ako im on nešto naloži, to se odmah izvršava. Stavovi vlastitih građana i privrednika ih očito ne zanimaju jednako. Još uvijek postoji slabašna nada da će vlada donijeti dodatne mjere koje su deklarativno najavili (subvencije za privredne subjekte koji ne mogu podnijeti implementaciju nove uredbe), što bi eventualno moglo ublažiti ili čak riješiti probleme mikro i malih poduzetnika i drugih subjekata koji nisu u mogućnosti isplatiti povećane plate bez ugrožavanja opstanka.

S obzirom na prethodne najave poslodavaca da bi mogli uslijediti valovi otpuštanja radnika, kako vidite trenutno stanje na tržištu rada?

- Strahovi su sasvim realni i opravdani, ne samo u narednim mjesecima, nego i bukvalno u prvim danima 2025. godine, jer neki bi poslodavci, u strahu od radikalnog rasta troškova, mogli početi otpuštati radnike odmah, jer nemaju nikakvih naznaka kada i kako bi eventualno mogli dobiti pomoć subvencijama. Ako uredba ostaje ovakva kakva jeste, onda će od tih eventualnih dodatnih mjera zavisiti i trend očuvanja, odnosno gubljenja radnih mjesta. Iako ja ne bih licitirao s konkretnim brojevima, a pogotovo ne s katastrofičnim prognozama o desetinama hiljada ugašenih radnih mjesta, mislim da je strah od značajnog broja otkaza sasvim opravdan. Čak i ako dio tih otkaza bude samo formalan, a radnici stvarno nastave raditi neprijavljeni, ili ostanu na poslu, ali su prinuđeni dio nove povećane plate "vraćati" poslodavcu, to bi svejedno značilo strahovito narušavanje tržišta rada, gubitak pravih, stabilnih radnih mjesta i širenje sive ekonomije.

Kako komentirate nesigurnosti u vezi s eventualnim subvencioniranjem malih biznisa i obrtnika koji se nalaze u teškoj situaciji usljed povećanja troškova rada?

- Prije svega, jedino ispravno rješenje bilo je smanjenje opterećenja koja poslodavci plaćaju, čime bi se anulirao rast troškova uslijed viših plaća, što bi pomoglo svima, bez potrebe za subvencijama. Sistem subvencija, u bilo kojem obliku, znači pretvaranje privrednih subjekata u svojevrsne socijalne slučajeve i invalide, jer u svakom trenutku zavise od dobre volje vlade, umjesto od tržišta. Subvencije također uvijek destimuliraju produktivnost i razvoj, jer jednostavno, ako dobijate novac kao poklon, ne morate se truditi da budete konkurentniji, da ga zaradite ili da smanjite troškove.

Koje mjere će se poduzeti kako bi se osiguralo da subvencije dobiju oni kojima su zaista potrebne, a ne oni koji su privilegovani ili povezani sa političkim strukturama?

- Na primjer, postoji rizik da subjekti koji ne zaslužuju nikakvu pomoć dobiju subvencije, dok oni koji je trebaju ne ispune neki kriterij zbog administrativnih ili sličnih propusta. Zatim je tu realan rizik od korupcije i politizacije, odnosno da neki ministar ili službenik u vladi dobije moć da odlučuje koja će kompanija opstati, a koja nestati, koji radnici mogu biti otpušteni, a koji ne, itd. Nije dobro iz mnogo razloga, uključujući već spomenute, da se privreda čini ovisnom o vladi i politici. Također, jesu li uopšte planirana odgovarajuća sredstva za ove mjere, ako još nemamo ni budžet za ovu godinu? Hoće li privrednici biti taoci politike ako dođe do zastoja u odobrenju budžeta, pa subvencije ostanu samo prazno obećanje?

S obzirom na mogućnost povećanja troškova poslovanja i eventualne inflacije, koji bi ekonomski efekti mogli uslijediti nakon primjene ove uredbe? Kako bi se mogla izbalansirati potreba za većim platama s potrebom za stabilizacijom cijena i inflacije?

- Svakako će svi oni kojima tržišni položaj to dozvoljava sada biti motivirani da povećaju cijene svojih proizvoda i usluga. Neki iz objektivnih razloga i očajničkog pokušaja da višim cijenama povećaju prihode kako bi mogli podnijeti isplatu mnogo viših plaća, a mnogi će to koristiti kao izgovor da nadomjeste umanjenje dobiti ili čak dodatno zarade. Neki, kojima konkurencija to ne dozvoljava, neće moći povećavati cijene, jer će u suprotnom dodatno izgubiti prihode. U svakom slučaju, svaki rast cijena i troškova života umanjit će efekte povećanja plaća, i na kraju će radnici možda živjeti lošije, ili barem jednako, nego što žive sada, iako će im plate biti nominalno više.

Koje strategije su najefikasnije u stimuliranju rasta i smanjenju straha od poslovnih gubitaka?

- Reforma javnih preduzeća, kojima bi se depolitizirale i učinile efikasnijima, smanjila bi javne rashode i pospješila ukupnu ekonomsku aktivnost. Tu je i cijeli niz paradoksalnih nameta, čija svrha je teško vidljiva, a opterećuju poslodavce. Naravno, sve što pomaže jačanju konkurentnosti domaće privrede je korisno. A kada bi bilo politički izvodljivo, onda bi svakako i šira ustavna reforma i reorganizacija države u racionalno ustrojstvo s ukidanjem brojnih nepotrebnih nivoa vlasti i institucija pomogla privredi vjerovatno više nego sve ostale mjere zajedno, ali tomu se nažalost ne nadam.

Fiskalne reforme kao temelj održivog razvoja?

- Ukratko, jako puno je potrebno učiniti za poboljšanje ekonomskog rasta i zaposlenosti, ali makar ako bi proveli adekvatnu fiskalnu reformu, to bi već bio veliki korak u pravom smjeru. Moramo također biti oprezni i izbjegavati pogrešne savjete, poput pritisaka da dozvolimo eksploataciju naših prirodnih resursa, poput ruda, minerala ili energije, zanemarujući zaštitu prirode (kao što se, recimo, planira s litijem u Srbiji, a sličnih tzv. investicija imamo već i u BiH ili se najavljuju), ili da "poklonimo" Sarajevski aerodrom stranom koncesionaru. Ali, niko nas ne može natjerati da radimo na svoju štetu ako to sami ne želimo.