Naplata koncesionih naknada u Bosni i Hercegovini u prošloj godini smanjena je za oko 17 posto, pokazuju preliminarni podaci Transparency Internationala u BiH (TIBiH) predstavljeni na konferenciji o transparentnosti upravljanja prirodnim resursima.
Udio ovih naknada u ukupnim prihodima javnih budžeta pao je sa 1,2 na 1,02 posto, što je direktna posljedica slabe naplate i netransparentnih procesa.
Izvršna direktorica TIBiH, Ivana Korajlić, upozorila je da trenutni dug koncesionara premašuje devet miliona konvertibilnih maraka, ali da ta cifra vjerovatno nije konačna jer brojne institucije i dalje odbijaju dostaviti potpune podatke.
"Nedostatak transparentnosti dovodi do ekoloških i ekonomskih posljedica. Slab nadzor institucija omogućava izbjegavanje obaveza i neregularnosti u realizaciji ugovora. Neodgovorno dodijeljene koncesije ne samo da ugrožavaju okolinu, već direktno dovode u opasnost živote ljudi, narušavajući povjerenje građana u institucije", poručila je Korajlić.
Zastupnik u Parlamentu FBiH, Admir Čavalić, ukazao je na potrebu za hitnim zakonskim izmjenama, naglasivši da su koncesione naknade u Bosni i Hercegovini među najnižim u regionu.
"Naknade bi se morale uvećati uz uvođenje varijabilnog dijela koji prati promjene cijena na tržištu. Također, prikupljeni novac se mora srazmjernije dijeliti lokalnim zajednicama koje direktno osjećaju posljedice eksploatacije resursa", istakao je Čavalić.
Na sistemske anomalije u samom procesu dodjele ukazao je Mirsad Hasanić iz Komisije za koncesije FBiH, navodeći da su samoinicijativne ponude postale pravilo umjesto izuzetka.
On je potvrdio da u pravnom smislu gotovo nijedna koncesija do sada nije dodijeljena putem klasičnog tendera, što favorite u startu stavlja u povlašten položaj.
Redžib Skomorac iz Centra za životnu sredinu upozorio je na trend "fragmentacije projekata", posebno kod solarnih elektrana, gdje se investicije namjerno cijepaju na manje dijelove kako bi se potpuno izbjegla obaveza dodjele koncesije.
Učesnici konferencije su se usaglasili da koncesije mogu biti snažan alat ekonomskog razvoja, ali samo uz striktno poštovanje pravila, uvođenje javnih registara ugovora i usklađivanje zakonodavstva sa direktivama Evropske unije.
