Koncesije za izgradnju mHE u RS dodjeljivane kao u željoteci: Od velikih planova ostali samo papiri

Od 112 odobrenih koncesija za izgradnju malih hidroelektrana u Republici Srpskoj samo jedna radi punim kapacitetom - hidroelektrana "Divač" na rijeci Vrbanji, a da su izgrađene i preostale male hidroelektrane, za šta su odobrene koncesije, elektroenergetski sistem Republike Srpske godišnje bi dobijao još 1 150 gigavat-časova električne energije.

To, praktično, znači da bi se iz neiskorištene snage mnogih rječica u Srpskoj dobila jedna petina nove struje u odnosu na sadašnju godišnju proizvodnju, ali, prema podacima Republičke komisije za koncesije, završene su još dvije male hidroelektrane i one su u probnoj proizvodnji.

Kako sada stvari stoje, tridesetak malih hidroelektrana vjerovatno nikada neće biti izgrađene iako su za njih ugovori o koncesiji poodavno odobreni. U Komisiji za koncesije Republike Srpske kažu da već sada imaju 15 zahtjeva za sporazumni raskid ugovora o koncesiji.

Očigledno je da je splasnula početna euforija za uzimanje koncesija i izgradnju malih hidroelektrana. Mnogi koncesionari su izgleda tek poslije nekoliko godina shvatili da je to prekrupan zalogaj za njih i da nemaju skoro nikakve šanse da završe tu investiciju.

"Koncesije za izgradnju malih hidroelektrana dodjeljivane su kao u nekoj željoteci. Imali smo neku staru studiju o opravdanosti izgradnje malizh hidroelektrana na više lokacija u Republici Srpskoj, koju je prije dvadesetak godina radio `Energoinvest`. Dolazili su nam ljudi i opredjeljivali se za neku od tih lokacija. Svi su uglavnom dobili lokaciju koju su tražili i tek sad su shvatili da su se preračunali. Mnogi od tih ljudi ranije su se bavili nekim drugim poslom, najčešće nekom preprodajom i švercom", objašnjava Predrag Aškrabić, predsjednik Komisije za koncesije u Republici Srpskoj i dodaje:

"Oni su mislili da će lako da naprave malu hidroelektranu, od koje će im stalno `kapati` novac. Međutim, u ovom poslu ni početne korake nije mogao da napravi niko ako u svom timu nije imao inženjera, pravnika i ekonomistu. Osim toga, još je mnogo razloga zbog kojih se sporo ili skoro nikako ne realizuju koncesioni ugovori o izgradnji malih hidroelektrana".

Neki koncesionari tako nisu uspjeli ni da pripreme potrebnu dokumentaciju za početak izgradnje male hidroelektrane, a neki su računali da će za to lako obezbijediti novac. Nisu ni sanjali da će banke te njihove projekte proglasiti nerentabilnim i da im neće odobriti kredit.

Neki od tih koncesionara sada namjeravaju da zatraže saglasnost za zajedničko ulaganje sa nekom drugom firmom. Međutim, neizvjesno je da li će se i u tom slučaju realizovati taj koncesioni ugovor i izgraditi planirana mala hidroelektrana.

Nije to ni čudo, jer mnogo podataka govori o tome da su koncesionari jedva dočekali da potpišu koncesione ugovore i preuzmu obaveze iako nisu ni slutili šta ih čeka u realizaciji tog posla. Najbanalniji primjer za tu tvrdnju jeste činjenica da u većini studija o ekonomskoj opravdanosti izgradnje malih hidroelektrana stoji da je taj projekat isplativ pod uslovom da se struja prodaje po cijeni od deset evrocenti po jednom kilovatu.

Koncesionari su potpisali ugovor o koncesiji iako su znali da uskoro neće moći da postignu tu cijenu. Znali su da je sadašnja cijena struje koju prizna Agencija za električnu energiju skoro tri puta manja i da iznosi 3,50 evrocenti po kilovatu

Mnogi koncesionari nisu ni slutili da će ih troškovi priključka male hidroelektrane na elektroenergetsku mrežu u nekim slučajevima koštati i više nego cjelokupna investicija. Zanemarili su činjenicu da su te lokacije za izgradnju malih hidroelektrana uglavnom u gornjim tokovima rječica, daleko od civilizacije i da će morati i po nekoliko kilometara da vode struju do najbližeg priključka na elektroenergetsku mrežu.

Nisu, međutim, koncesionari jedini krivci za kašnjenje u izgradnji malih hidroelektrana. Dosta odgovornosti je i na lokalnim zajednicama.

U prostornim planovima u Republici Srpskoj ima mnogo parkova prirode i nacionalnih parkova, pa je na tom području skoro nemoguće dobiti odobrenje za bilo kakvu izgradnju.

Neke računice govore da su zbog toga svi na gubitku, i koncesionari i lokalne zajednice, koje će zbog neizgradnje malih hidroelektrana svake godine gubiti gotovo 1,5 miliona maraka poreskih prihoda.