Računovođe ključni faktor u spriječavanju pranja novca

Pranje novca je proces kojim se prihod od kriminalnih aktivnosti maskira kako bi se prikrilo njegovo nelegalno porijeklo, a računovođe su prvi subjekti u lancu koji mogu da detektuju pokušaj pranja novca, kazao je Željko Rička, jedan od predavača na dvodnevnom seminaru (24. i 25.2.) o spriječavanju pranja novca i finansiranja terorizma koji se održavao u Fojnici u organizaciji Revicona.

(Željko Rička)

Govoreći o zadacima i obavezama računovođa i revizora koji proizlaze iz važećeg Zakona o spriječavanju pranja novca naglasio je da računovođe prije svega djeluju korektivno, te ako oni savjesno rade svoj posao, do pranja novca nikada neće ni doći.

U poslovnoj praksi, obično se očekuje da banke prepoznaju pokušaj pranja novca, putem aktivnosti koje se poduzimaju putem transakcijskog računa, no indicije da se radi o sumnjivim transakcijama pojavljuju se puno ranije.

"Sve što se dešava u finansijama, dešava se u računovodstvu. Prva promjena je u računovodstvu, a dokaz te promjene je dokument kojeg rade računovođe. Prije svake transakcije, nastaje računovodstvena provjera. To je prva stepenica u cijelom procesu, u kojem još nema novca, ali ima dokument. Novac tek kasnije počne da se fluktuira, a ako računovođe na vrijeme upozore na regularne aktivnosti, neće se dozvoliti da se dođe do pranja novca", ističe Rička.

Računovođe su se do sada često libile prijavljivanja transakcija koje "mirišu" na pranje novca. Međutim, kako je uspostavljen Savez računovođa i revizora, oni su dobili vrlo konkretno obaveze nametnute Zakonom o spriječavanju pranja novca.

"Računovođe se nalaze u nepovoljnoj poziciji, te obavezu prijavljivanja pokušaja pranja novca doživljavaju kao teret, ali ne u materijalnom, već u moralnom smislu. Trenutno je najteži dio zadatka motivirati računovođe da prijavljuju sumnjive transakcije. Jedan od mogućih motivatora može niti nedavna odluka Saveza računovođa i revizora o minimalnom iznosu revizije koji se može naplatiti", navodi Rička.

On smatra da je prijava pokušaja pranja novca rutinska obaveza za njih, te da transakcije koje su nespojive sa principima korektnog poslovnog ponašanja treba prijaviti. "Obaveza računovođe je da prepozna rizike da će se neko, pa i nesvjesno, određenim aktivnosti dovesti u poziciju da se sumnja da pere novac. Računovođe u tom smislu mogu pozitivno djelovati te zaštititi svog poslodavca", kaže on.

Revizori su post kontrola, koja treba da utvrdi da li je ona prethodna faza, odnosno računovođe, ispunila obaveze koje proističu iz Zakona o spriječavanju pranja novca. Bitno je istaći da uloga računovođe nije otkrivanje pranje novca, oni su ti koji trebaju prepoznati signale da nešto nije u skladu sa standardima poslovanja.

"Zakon o računovodstvu je vrlo jasno rekao da naprimjer stanje na kraju godine između firmi mora biti usaglašeno. Nepojmljivo je da jedna firma drugoj firmi duguje, a da ova druga tvrdi da ne postoji nikakav dug. Čim postoji takvo neslaganje, to potencijalno može biti jedan od pokazatelja da je neko oprao novac", istakao je on.

Razmjena iskustva

Zakon o spriječavanju pranja novca obavezao je sve aktere na tržištu kapitala na obaveznu edukciju iz ove oblasti. Rička smatra da je dvodnevni seminar koji se održao u Fojnici višestruko korisan jer uključio sve relevantne institucije koje se bave pitanjem pranja novca.

"Značajno je da se poslovni ljudi sastanu i razmjene iskustva i probleme sa kojima se susreću u praksi. Nakon seminara, učesnici često održe taj kontakt, razmijenjuju iskustva prilikom zauzimanja stava oko neke konkrentne transakcije. Tako mnoge stvari otkriju sami, bez pomoći zvanične institucije", naglasio je Rička.

N.Voloder