Boris Rukavina, voditelj bh. predstavništva TÜV NORD Croatia: Malo se bh. organizacija uskladilo sa svjetskim normama

Sve više tvrtki, organizacija, lokalnih zajednica, ali i državnih ustanova i institucija u BiH u posljednje se vrijeme odlučuje na uvođenje nekih poslovnih standarda u svoje djelatnosti. Među ostalim, sve je više proizvodnih tvrtki koje u svoje poslovanje uvode certifikacijske sustave i standarde radi lakšeg izlaska na strana tržišta, ali i ustanova koje uvođenjem tih sustava podižu razinu kvalitete usluga klijentima i građanima općenito. O stanju na području certificiranja, proceduri uvođenja i primjeni standarda u BiH u razgovoru za BH Lider govori Boris Rukavina, voditelj bh. predstavništva TÜV NORD Croatije.

• Kakvo je stanje certificiranja u BiH?

- Certificiranje kvalitete u BiH nije na razini na kojoj bismo ga željeli vidjeti. TÜV NORD već duži niz godina djeluje na području BiH, a 2006. godine donesena je odluka da se u Sarajevu osnuje predstavništvo, čiji je jedini zadatak izgradnja kvalitetne pozicije na tržištu i proširenje ponude usluga zainteresiranim organizacijama u BiH.

• Tko se sve bavi time i koliko je to područje uređeno u odnosu na europske standarde?

- Na tržištu u BiH prisutne su sve važnije certifikacijske organizacije iz Europe. Prema podacima Instituta za standardizaciju BiH, na području BiH djeluje sedam certifikacijskih kuća sa sjedištem ili predstavništvima u BiH i četiri koje tržište BiH pokrivaju iz Hrvatske. Područje certificiranja u BiH uređeno je na istim principima kao i u ostalim europskim zemljama. Proces dobivanja akreditacije odnosno ovlasti za obavljanje poslova certifikacije dugotrajan je i skup.

• Koliko se u javnosti u BiH uopće pridaje važnost uvođenju određenih standarda - certifikata i tko sve želi u svoje poslovne sustave uvesti certifikacijske standarde?

- U BiH je osnovan BATA - državni Institut za akreditiranje - međutim, u BiH se ne može dobiti svjetski priznata akreditacija (nismo potpisnici MLA - sporazuma o priznavanju jednakosti postupaka akreditacije), što je zapreka priznavanju certifikata tijela koje je akreditirao BATA. Prema našim iskustvima, kritična točka u kojoj organizacije odnosno menadžeri donose odluku o usklađivanju sustava upravljanja u svojim organizacijama s već poznatim i priznatim metodama upravljanja definiranim kroz standarde ISO 9001, ISO 14001, ISO 22000, ISO 27001 i druge događa se kad organizacija preraste sposobnosti i mogućnosti menadžera da njome sâm upravlja na efikasan i ekonomičan način. Osim toga izvozno orijentirane organizacije primorane su zahtjevima tržišta, odnosno svojih kupaca, usklađivati svoje sustave upravljanja s navedenim normama. I na našem se tržištu sve češće pojavljuju zahtjevi u tenderima ili javnim natječajima, ali i u drugim situacijama nabave da tvrtke koje nabavljaju proizvode i usluge zahtijevaju potvrdu (certifikat) o usklađenosti sustava upravljanja sa zahtjevima nekog od međunarodnih standarda.

• Koji se standardi najčešće primjenjuju u BiH?

- Sudeći prema podacima Instituta za standardizaciju u BiH cetificirane su 823 organizacije prema standardu EN ISO 9001, koji specificira zahtjeve za sustave upravljanja kvalitetom i vjerojatno je najpoznatiji od svih standarda na našim prostorima, 63 organizacije prema EN ISO 14001, koji se bavi okolišnim upravljanjem odnosno specificira zahtjeve za okolišno upravljanje, 82 organizacije prema HACCP (ISO 22000), koji se bavi zahtjevima za zdravstvenu ispravnost hrane u lancu opskrbe hranom, i 10 organizacija prema ISO 18001, koji tretira oblast koja se kod nas često naziva zaštita na radu, da spomenemo samo najprisutnije u BiH. Imajući u vidu ukupan broj subjekata u BiH, očigledno je da malo organizacija ima sustave upravljanja usklađene s priznatim i poznatim svjetskim normama. Također, u usporedbi sa zemljama iz regije, broj izdanih certifikata u odnosu na broj subjekata manji je nego u okruženju. U BiH se oblast certificiranja sustava prema međunarodnim standardima ne može promatrati odvojeno od problematike gospodarske i opće situacije u BiH - nedorečenost propisa, slab izvoz i nepoznavanje potreba za tehničkim nadzorom i inspekcijom, certifikacijom proizvoda, bez kojih se ne može izvoziti u Europu. Što se više propisi usklađuju s europskim, to je lakši nastup na tržištu. Zakonska regulativa koja prati tu oblast presporo se usklađuje s europskom i to je najveća prepreka širem uvođenju sustava upravljanja u poslovanje.

• Jesu li to jedini problemi?

- Potrebna je snažnija edukacija potrošača, odnosno konzumenata proizvoda i usluga koje organizacije nude na tržište. Certifikati međunarodno priznatih i poznatih certifikacijskih kuća ne jamče sami po sebi kvalitetnu uslugu ili proizvod, ali s dobrom dozom sigurnosti može se jamčiti da organizacija ima svoje procese pod kontrolom, pa samim time postoji i veća sigurnost da su njeni proizvodi ili usluge sukladni potrebama, zahtjevima i očekivanjima kupaca i korisnika.

• Kolika se pažnja posvećuje kontroli primjene standarda nakon dobivanja nekog certifikata?

- Nakon certificiranja sustava od neovisne organizacije i izdavanja potvrde (certifikata), koja se izdaje s rokom važenja od tri godine, organizacija je obavezna raditi na stalnom poboljšanju i unapređenju svog sustava, što je također jedan od osnovnih principa modernih sustava upravljanja. Certifikacijska kuća ima obvezu svake godine u certifikacijskom ciklusu, odnosno za vrijeme važenja certifikata, provoditi tzv. nadzorne audite s ciljem utvrđivanja funkcionira li sustav upravljanja sukladno sa zahtjevima referentne norme i provodi li organizacija stalno poboljšanje procesa obuhvaćenih sustavom upravljanja. Ako to nije slučaj, certifikacijsko tijelo ima pravo i obvezu oduzeti certifikat.

piše E. J. FELIĆ

poziv na pretplatu na : http://www.liderpress.hr/bih