Do privrednog rasta uz podsticaj izvoza

BiH u trgovinskoj razmjeni bilježi konstantan deficit, pa se kao logičan model razvoja nameće rast zasnovan na podsticanju izvoza, pokazala je analiza Ureda vodećeg ekonomiste Centralne banke BiH (CB BiH).

Kako su istakli, bh. trgovinsku razmjenu karakteriše velika zavisnost od uvoza energenata, hrane, lijekova, mašina i aparata, te vozila i tekstila.

Sa druge strane, najviše izvozimo poluproizvode, i to bazne metale, drvo i njegove proizvode, električnu energiju, obuću, mašine i aparate i njihove dijelove, te namještaj. Statistika pokazuje da je trgovinski deficit u godinama prije finansijske i ekonomske krize 2008. godine dostigao i nivo od visokih 42,7 odsto BDP-a, dok je u godinama nakon krize zbog globalno niske potražnje smanjen obim trgovine, što je dovelo do smanjenja trgovinskog deficita i BiH, koji je u 2013. godini činio 29,7 odsto BDP-a.

"U 2014. godini, za prvih devet mjeseci, trgovinski deficit iznosi 5,7 milijardi KM. Od toga, najveći trgovinski deficit se bilježi u razmjeni proizvoda mineralnog porijekla, što se uglavnom odnosi na naftu i naftne derivate, i to 1,39 milijardi KM. U trgovini poljoprivrednim proizvodima i proizvodima prehrambene industrije deficit iznosi 1,5 milijardi KM", navodi se u ovoj analizi. Uzimajući to u obzir, iz CB BiH kažu da se postavlja pitanje kakva razvojna strategija je optimalna za BiH u svjetlu makroekonomskog modela koji je određen u prvom redu valutnim odborom, odnosno fiksnim deviznim kursom, s tim da ovakav model pretpostavlja do određene mjere restriktivnu fiskalnu politiku, ograničenu monetarnu politiku, te slobodan protok kapitala.

"Kao moguće razvojne strategije nameću se supstitucija uvoza domaćom proizvodnjom ili strategija zasnovana na rastu izvoza i priliv kapitala u formi direktnih stranih investicija kao jedine forme održivog zaduživanja", navode iz CB BiH.

Kako ističu, rast zasnovan na supstituciji uvoza podrazumijeva uglavnom supstituciju uvoza osnovnih dobara domaćom proizvodnjom, što dalje znači i da se roba proizvedena na taj način troši u zemlji te da i cirkulacija novca ostaje u zemlji. Ipak, ovaj model je napušten zbog toga što se pokazao neefikasnim u zemljama trećeg svijeta zbog njihove nemogućnosti da se pozicioniraju na svjetskom tržištu i od tada se većina zemalja okrenula modelu rasta zasnovanom na izvoznoj strategiji.

Prema riječima stručnjaka CB BiH, ovo je naročito nemoguće u novom ekonomskom poretku zasnovanom na neoliberalizmu, jer strategija rasta zasnovana na supstituciji uvoza podrazumijeva zaštitu domaće proizvodnje, odnosno protekcionizam, što opet može da bude jedino efikasno rješenje za velike zemlje, gdje postoji ekonomija obima.

"U slučaju male otvorene ekonomije, kakva je BiH, i u uslovima globalizacije i važećih trgovinskih sporazuma nije moguće razvijati ekonomiju na bazi zaštite domaće proizvodnje", kažu u CB BiH.

Ipak, dodaju da se vrlo često čuje da bi BiH trebalo da ima svoje poljoprivredne proizvode kao osnovu za dalji razvoj prehrambene industrije.

Oni naglašavaju da je tačno da BiH posjeduje kvalitetno, nezagađeno zemljište i travnate površine, kao i određenu tradiciju u poljoprivrednoj proizvodnji, ali da udio poljoprivredne proizvodnje u BDP-u konstantno opada, te da je za razvoj ove grane potrebna strategija razvoja koja podrazumijeva i značajna sredstva za subvencioniranje.

Prema njihovoj ocjeni, ukoliko uzmemo u obzir ograničenja navedena u slučaju razvoja sopstvene industrije u cilju supstitucije uvoza, kao logičan model razvoja se ipak nameće rast zasnovan na podsticanju izvoza. Tako ističu da se jedina mogućnost za razvoj nalazi u oblastima gdje postoji sirovinska baza, odnosno slobodan pristup resursima. Na osnovu svega toga, drvna industrija i industrija namještaja, te metaloprerađivačka industrija i proizvodnja električne energije imaju šansu da se dalje razvijaju u pravcu veće finalizacije proizvoda, uz iskorištavanje domaćih resursa kao baze.

Iz CB BiH navode da izvozne grane za koje je identifikovano da imaju značajan razvojni potencijal treba da imaju obezbijeđene izvore finansiranja za dodatna ulaganja i razvoj koji bi omogućio dobro pozicioniranje na svjetskom tržištu, a što može da omogući jedino dobro poslovno okruženje koje predstavlja osnovu za privlačenje direktnih stranih investicija kao osnovnog izvora finansiranja u datim uslovima.