Sarvan: Osnivamo klaster poljoprivrednih i zanatskih proizvoda

Izvršni direktor Nezavisnog biroa za razvoj Gradačac Enver Sarvan u intervjuu za Poslovni portal eKapija.ba govori, između ostalog, o procesima registracije preduzeća, uspostavljanju registra parafiskalnih nameta, podršci izvozno orijentiranim firmama, inovativnosti domaćih preduzeća, trenutnim aktivnostima Biroa, itd.

- Koliko bi ubrazani proces registracije preduzeća, ukoliko dođe do prijeko potrebnih reformi, pomogao u otvaranju radnih mjesta?

- Kada bi eventualno bio donesen zakon u FBiH, on bi i dalje imao neprihvatljivih stvari, kao što su: I dalje je potrebno 1.000 KM naknade za osnivački ulog, dok je u RS jednu KM. To je nepovoljan segment, jer u jednom dijelu države potrebna je jedna KM, a u drugom dijelu 1.000 KM za registraciju biznisa. Potrebno je izvaditi niz dokumenata, to uzima vremena i novca, a upitna je i ljubaznost osoblja na šalteru. Sve je to veoma stresno i ljudi odustaju od biznisa. Čak i oni koji su dobro radili, također odustaju. Ovo je više nedopustivo, zakon se mora hitno mijenjati, inače ćemo ekonomiju Bosne i Hercegovine dovesti do tačke kada je više nećemo nikakvim mjerama oporaviti.

- Šta za privrednike u Bosni i Hercegovini konkretno znači upostavljanje registra parafiskalnih nameta?

- Osnivanjem registra parafiskalnih nameta želimo da se svi parafiskalni nameti, koji su raspoređeni od državnog pa do općinskih nivoa, registruju i da budu dostupni svima. Svako ko posjeti registar imaće uvid u stanje i moći će vidjeti najnovije uvedene parafiskalne namete, kao i promjene gdje je naknada eventualno smanjena ili ukinuta. Trenutno imamo oko 400 parafiskalnih nameta, a novi se dnevno uvode, poput odluka na općinskim vijećima i gradskim skupštinama. Za neke parafiskalne namtete postoji opravdanje. Ne treba sve ukidati po svaku cijenu, ali ipak ovoliki broj parafiskalnih nameta, sa velikim brojem cifara, te netransparentnošću je nedopustivo. Vi ne znate kako su sredstva od parafiskalnih nameta utrošena, gdje su otišla, jer nema podnesenih izvještaja. Veliko je neracionalno trošenje sredstava od parafiskalnih nameta, nema povrata na okoliš ili na poboljšanje uslova života građana. Eksperti iz ove oblasti kažu da građani nemaju odgovarajuću uslugu za novac koji se dobija iz parafiskalnih nameta. Zagovaraćemo da se parafiskalni nameti registruju, da se ne povećava njihov broj, da ih građani mogu vidjeti, kako bi ih svi zajedno smanjivali.

- Da li bi trebalo selektirati parafiskalne namete, da ne plaćaju svi sve, već samo one za koje postoje opravdani razlozi?

Sarvan: Upravo tako. Firme, koje se bave proizvodnjom, moraju platiti naknade za turističke organizacije. One nikakvog dodira nemaju sa turizmom, osim što im je nametnuta naknada. Turizam treba apsolutno, kao jednu od perspektivnih grana u BiH, kreirati i razvijati, ali ne putem parafiskalnih nameta. Dio turističkih zajednica živi na ovaj način, a imamo veoma lošu trustičku infrastrukturu i lošu promociju. Ne mora neka građevinska firma ili kompanija koja proizvodi mašine izdvajati sredstva za turističku zajednicu. Članice turističke zajednice, odnosno hoteli, restorani, turističke agencije, te seoska domaćinstva koja se bave turizmom, trebali bi plaćati naknadu za turizam. U nadležnom ministarstvu trebao bi biti fond, kako bi se kreirali programi razvoja turizma. Kako bi bolje objasnio primjer nelogičnosti nameta, navest ću primjer firme, koja se bavi izradom montažnih hala. Firma, da bi došla do Sarajeva sa kamionom, koji prevozi betonske elemente, treba platiti 1.800 KM. Kamion ne smeta saobraćaju, osim što malo sporije vozi, a ne ugrožava druge sudionike. Postavlja se pitanje: Zašto mora platiti 1.800 KM? Kod takvih slučajeva uočio sam da naša firma, koja radi montažne hale u industrijskim zonama primjerice u Hrvatskoj, mora dovesti elemente i za dva objekta treba platiti troškove prevoza u iznosu od 40.000 eura. Sada vidite šta znači jedan parafiskalni namet po osnovu transporta, koji je ministarstvo prometa i komunikacija uvelo. Vidite koliki je to udar na tržišnu konkurentnost takve firme, kao i na kreiranje radnih mjesta. Kažu kako jedan parafiskalni namet nije puno, ali niz njih čine cifru koja smanjuje konkurenost bh. privrede. Kada izvozite na tržište EU vi niste prihvatljivi, roba vam nije certificirana, nije dobra cijena, nema kvaliteta, pa zašto onda ne bi bar ove neke stvari sređivali, kako bi naše robe i usluge bile konkurentne. 

- Kakva je podrška države izvozno orijentiranim preduzećima i koliko su ona uopće konkurentna na stranim tržištima?

- Samo jedan posto, od ukupno izvezene robe na strana tržišta, sa dodanom je vrijednošću. Dodana vrijednost podrazumjeva da je u nju utkano znanje naših stručnjaka. Sve ostalo su ili polufabrikati ili sirovine. Umjesto da izvozimo gotove proizvode, poput proizvoda informatičkog sektora, mi izvozimo sirovine i poluproizvode. U BiH imamo mnogo IT firmi, koje izvoze gotove proizvode. Zašto ne bi bosansku pamet i znanje prodavali u inostranstvo. IT softver je područje gdje možemo ostvariti izvoz, a tu su još i drvoprerađivačka industrija, izvoz namještaja i građevinske stolarije, proizvodi metaloprerađivačke industrije poput metalnih konstrukcija. Potom imamo turizam, jer postoje sve pretpostavke za razvoj ove grane privrede. Mogli bi izvoziti i gotove poljoprivredne proizvode, posebno iz oblasti ljekobilja, mljekarstva, kao što su sirevi, kajmaci, jogurti i voćni jogurti, te proizvode od jagodastog voća. Tu su i proizvodi iz plasteničke proizvodnje. Plasteničku proizvodnju mogli bi razvijati uz postojeće energetske sisteme, kao što su termoelektrane, koje bi omogućile da se provede toplovod do velikih agrarnih podrčja sa plastenicima. Tada bi imali proizvodnju vrlo konkurentnih poljoprivrednih proizvoda čitavu godinu. Nedostaje nam primjena nauke. Prepustili smo političarima da nam kreiraju poslovno okruženje, a da ljudi od struke, akademska zajednica, univerziteti i instituti, budu potpuno isključeni iz strateških planiranja, kreiranja i kandiddiranja projekata. Zbog toga imamo politiku koja nam onemogućava čak i ono što nam je Evropa odobrila preko IPA fondova. Znamo da 47 posto prihoda od PDV-a, potroši javna uprava. Umjesto da se novac od prihoda PDV-a dalje ulaže u razvoj ekonomije, mi razvijamo državnu upravu, što je katastrofalno.

- Koliko su domaća mala i srednja preduzeća uopće inovativna, koliko međusobno razmjenjuju ideje, te koliki bi značaj za njih predstavljali klasteri u koje bi se oni udruživali?

- NBR Gradačac je uradio istraživanje pod nazivom “Zajedničkim snagama do inovativnog okruženja”. Tu smo zaključili da je izuzetno mali broj firmi koje stalno primjenjuju inovativnost, inovativne alate i metode kod proizvoda. Ranije se znalo da ako se ne reaguje 45 dana, da proizvod propada. Sada je to 24 sata. Ako je proizvod u jednom momentu već na tržištu u određenoj inovativnosti prevaziđen, mala i srednja preduzeća moraju biti spremna u roku od 24 sata odgovoriti izazovima tržišta. Najbolji primjer za to je inudstrija mobitela, te kako oni brzo zastarjevaju. Samo klasteri, odnosno bivši SOUR-i, mogu odgovoriti na ovaj problem, jer u svom sastavu imaju segment koji se bavi razvojem i inovativnošću. Malo preduzeće, do 15 zaposlenih, nema novca da se poveže sa stručnim osobama, institutima, niti uslove da ulaže u razvoj proizvoda. U tom pogledu postoji jedan začarani krug u kojem se naša preduzeća, bez klastera i povezivanja, vrte.

- Možete li navesti rezultate Nezavisnog biroa za razvoj konkretno na području Gradačca?

- Mi smo formirani 1996. godine kao udruženje raseljenih Modričanina. Formirali smo nekoliko nevladinih organizacija, između ostalog, i NBR koji se bavio ekonomijom, dok su se ostale organizacije bavile drugim pitanjima života. NBR je već 1998. godine osnovao prvi poslovni inkubator u BiH. Nakon toga, u toku narednih deset godina, proširili smo se na tri poslovna inkubatora, u Gradačcu, Modriči i Šamcu. Imali smo 26 preduzeća, a bilo je zaposleno 323 radnika. Pošto lokalne zajednice ne podržavaju razvoj poslovnih inkubatora, inkubatore u Gradačcu i Šamcu prodali smo opštinama, da one sa njima dalje upravljaju. Jedino smo zadržali poslovni inkubator u Modriči, sa devet preduzeća, koja zapošljavaju više od 200 radnika. Ne samo da smo dali doprinos razvoju lokalne zajednice i prenijeli praksu poslovnih inkubatora, nego smo podržali i ekonomsku održivost povratka, jer je Modriča povratnička zajednica. U posljednjih gotovo 19 godina u Gradačcu, Posavini i cijeloj regiji sjeveroistične Bosne implementirali smo više od 7.000.000 projekata. Trenutno implementiramo naš najveći projekat, u saradnji sa Evropskom unijom, pod imenom “Partnerstvom do efektivnog lokalno-ekonomskog razvoja u sjeveroistočnoj BiH”, a vrijedan je 485.000 eura. Jedna od aktivnosti biće i uspostava klastera tipičnih proizvoda, kao što su suhi sir, pekmezi od jabuka, šljiva, zanatstvo, proizvodnja tepiha. Kroz ovaj projekat biće formiran centar za proizvodnju i usluge. U Odžaku ćemo izgraditi halu površine 400 kvadrata, a u Modriči ćemo adaptirati tri objekta, sa oko 300 kvadrata. U Tuzli ćemo otvoriti dućan tradicionalnih proizvoda, a povezaćemo se i sa Mostarom. U Sarajevu smo već povezani preko Bosanske tržnice na Dobrinji u Općini Novi Grad. Putem tih mreža, mi ćemo već imati strukturu klastera i kanale prodaje gdje ćemo te proizvode plasirati. Od 12 EU projekata, tri smo realizirali u okviru prekogranične saradnje, od čega jedan sa Srbijom, dva sa Hrvatskom. Trenutno radimo na CSSP projektu, koji bi trebao biti završen do juna 2018. godine. Nama je zadovoljstvo, ali i obaveza sarađivati sa Ambasadom Velike Britanije u BiH i USAID-om. Time ćemo, nadam se, otvoriti nove projekte, za BiH i regiju.

- Ko su najznačajniji partneri NBR-a u zemlji i inostranstvu?

- Imamo LED mrežu, organizaciju koja se već profilirala i bavi se ekonomskim razvojem na lokalnom i regionalnom nivou. LED mrežu čine: LINK Mostar, UPIP Žepče, PLOD centar Bihać, PREDA Prijedor, Drvoklaster Prijedor, RAŽ Žepče, ZEDA Zenica, a u Modriči postoji Agencija za mala i srednja preduzeća. Također, u LEDnet mrežu biće uključeni Ministarstvo za razvoj i poduzetništvo Tuzlanskog kantona, nekoliko univerzitetskih profesora, Viša ekonomska škola u Prijedoru, Ekonomski fakultet iz Zenice. Na taj način stvorićemo jednu mrežu sa snažnim kapacitetom za identifikaciju problema, kreiranje rješenja i zagovaranje promjena. Sa takvim kapacitetima možemo ići u državni parlament i zajedno zagovarati reforme, jer predstavljamo veliki broj građana i firmi. Želimo pojačati pritisak na zakonodavnu vlast, ali na jedan kulturan način. Naša strategija nije napadati, nego je: educiraj, informiši, sarađuj, ubjeđuj, kako bi se došlo do rezultata.

Razgovarao: K. Silajdžija