Evropska unija je prepoznala važnost problema vodosnabdijevanja i kanalizacione mreže u Bijeljini i 2010. godine je finansirala projekt „Izgradnja sistema vodosnabdijevanja i kanalizacije u Bijeljini“. EU je ukupno uložila 6.500.000 eura kroz instrument predpristupne pomoći, dok su ostali izvori finansiranja krediti Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (SIDA) i Evropske banku za obnovu i razvoj (EBRD), zajedno sa sredstvima Grada Bijeljine.
Bijeljina je grad na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u BiH 2013. godine ima 107.715 stanovnika. Do 2007. godine, Bijeljina nije imala kanalizacioni sistem i otpadne vode su odlazile u zajedničke ili individualne septičke jame. Ovakva situacija je predstavljala ozbiljnu zdravstvenu prijetnju za stanovništvo s obzirom da su jedini izvori pitke vode bili podzemni izdani. Zbog zagađenosti vode, izvor Grmić je čak morao biti napušten.
Naselja u sjevernom dijelu Bijeljine, uz rijeke Savu i Drinu opskrbljivala su se vodom iz pojedinačnih izvora. Kvaliteta vode za piće je bila vrlo loša, te je stoga nefritis, ozbiljna bolest bubrega u tim naseljima bio vrlo česta pojava. Kvaliteta vode za piće iz plitkih bunara je bila vrlo loša zbog utjecaja rijeke i uzvodnih ispuštanja otpadnih voda iz grada Bijeljine u površinske vode. Iz tog razloga povezivanje ovih naselja sa bijeljinskom vodovodnom mrežom je predstavljalo jedino moguće rješenje.
Darko Mitrić, izvršni direktor bijeljinskog javnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija" tvrdi da na pitanje prikupljanja, prečišćavanja i ispuštanja otpadnih voda naselja i industrije u gradu Bijeljini nije adekvatno odgovoreno do 2005. godine. na pitanje prikupljanja, prečišćavanja i ispuštanja otpadnih voda naselja i industrije u gradu Bijeljini nije adekvatno odgovoreno do 2005. godine.
„Značajno povećanje broja stanovnika u gradu i na području opštine kao posljedica ratnih migracija stanovništva je dodatno povećalo već izražen problem neriješenog prikupljanja i tretmana otpadnih voda. Na području grada Bijeljine i naselja Janja koji imaju izgrađene dijelove mješovitog kanalizacionog sistema, pitanje otpadnih voda je bilo uglavnom rješavano preko individualnih ili zajedničkih septičkih jama, kojih je prema procjeni bilo oko dvadeset hiljada. Kanal Dašnica, vještački vodotok koji provodi kontrolisani tok vode iz rijeke Drine u rijeku Savu a protječe kroz grad, iako iskopan u podsloju od gline uzrokovao je umjereno curenje iz kanala u tlo i obrnuto, te je neminovno došlo do zagađenje podzemnih voda. U drugim naseljima na području opštine otpadne vode se preko septičkih jama uvode u podzemne vode upojnim bunarima ili ispuštaju direktno u najbliži površinski vodotok“, rekao je Mitrić.
Prema Mitrićevim riječima, bijeljinska je administracija, svjesna tih problema u toku 2005. godine, usvojila Odluku o izgradnji kanalizacionog sistema na području grada Bijeljine.
Cilj projekta koji je finansirala EU bilo je sprječavanje daljeg onečišćenja podzemnih voda (izdana) koje se koriste kao izvor pitke vode, čime se smanjuje opasnost po zdravlje gradskog stanovništva, te usklađivanje sa EU direktivom za komunalne otpadne vode.
Davor Nenadović, stanovnik Bijeljine, već osjeća prednosti i ističe važnost projekta za obične građane.
„Osim zaštite gradskog izvora vode, novi kanalizacijski sistem je rješio mnoge probleme koje je naš grad imao s fekalnim vodama. Te vode se više ne ispuštaju u rijeke, kao što je to bio slučaj ranije. U prethodnim godinama imali smo kanal Dašnicu koji je bio fekalni tok iz našeg grada, a danas je to drugačije. Ljudi u zgradama više ne moraju da crpe svoje septičke jame koje se brzo napune, a konačno smo se riješili i tih mirisa. Podrume naših zgrada više ne plave fekalne vode iz septičkih jama“, zaključio je Nenadović.
U sklopu projekta izgrađeno je i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV), ureađaj za biološku obradu koja je u skladu sa EU direktivama o urbanim otpadnim vodama. Postrojenje je službeno otvoreno u februaru 2016. godine.
Saša Bjelica, inženjer održavanja na PPOV-u naglasio je tri najvažnija rezultata projekta.
„Značajno poboljšanje kvalitete površinskih voda, posebno u kanalu Dašnica zajedno s uvođenjem usluga sakupljanja i prečišćavanja otpadnih voda i proširenjem sistema snabdijavanja pitkom vodom su značajno poboljšali životni standard u Bijeljini", objašnjava Bjelica.
Posebno zadovoljstvo, prema njegovim riječima, predstavlja činjenica da je projekat pomogao u postizanju i održavanju standarda koji su u skladu sa direktivama EU za urbane otpadne vode, mulj i pitke vode.
„Biološka obrada otpadne vode se zasniva na prečišćavanju otpadne vode u toku čega se bakterije snabdijevaju kisikom. Bakterije koriste sastojke otpadnih voda kao prehranu za njihov metabolizam u isto vrijeme čisteći otpadne vode. Sav otpad sakupljen na mehaničkom tretmanu se deponuje u kontejnere i odlaže na regionalnu deponiju“, dodao je Bjelica.
Završetkom svih radova, uključujući građevine, unutrašnje i pristupne ceste zajedno sa obučenim osobljem za upravljanje PPOV-om, Bijeljina je napravila značajne korake kako bi postala moderan grad. Građani su također prepoznali PPOV kao veliki napredak u zaštiti okoliša u Bijeljini, kako su naši sagovornici potvrdili.
„Sa modernim PPOV-om u velikoj mjeri čuvamo okoliš i prirodu u našem gradu. Zaštita okoliša je podignuta na viši, primjereniji nivo, i napokon postajemo grad čiji razvoj prati potrebna infrastruktura“, rekao je Nenadović.
Davorovo mišljenje dijeli i njegova sugrađanka Helena Mandić koja primjećuje da je uklanjanje septičkih jama unaprijedilo svakodnevni život u gradu.
„Prva i najvažnija stvar je da smo se otarasili septičkih jama u Bijeljini, koje su građene bez ikakve kontrole i bile su prilično opasne za zdravlje građana. Konačno postajemo bolji grad sa boljim životom za sve koji živimo ovdje, posebno za našu djecu“, zaključila je Mandić.
|
Ukupna vrijednost investicije je 35 miliona eura i provedena je u fazama. Faza I: Vodoopskrbna distribucijska mreža Faza II: Glavni sekundarni kanalizacijski kolektor br. 8 koji se nalazi u ulici Galac u blizini glavnih izvora vode Faza III: Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda čiji je kapacitet ekvivalentan populaciji od 40.000 stanovnika sa mogućnošću postepenog rasta |
