PET ambalaža veliki zagađivač

Pri spaljivanju četiri plastične vrećice potroši se onoliko kiseonika koliko je potrebno čovjeku za jedan dan!

Ovaj podatak dovoljno govori o štetnosti korišćenja i spaljivanja plastične ambalaže. Zabrinjava i podatak da razgradnja različitih proizvoda od plastike traje do stotinu godina do hiljadu.

Predrag Tomić, direktor Fonda za zaštitu životne sredine RS, kaže da u Republici Srpskoj još uvijek ne postoji potpun sistem prikupljanja PET ambalaže, a samo u Doboju postoji jedna firma koja reciklira plastiku. Međutim, ambalaža koja se ne uspije preraditi, nepravilnim odlaganjem može da postane veliki zagađivač životne sredine.

"U Republici Srpskoj ima oko 550 lokalnih i divljih deponija, na kojim je veći dio plastične ambalaže, koje je danas sve više iz kućnog otpada", ističe Tomić.

Prema njegovim riječima, u RS otpad se najčešće odlaže uz nekategorisane puteve u šumskom pojasu, uz korita rijeka, u vrtačama, jamama i uvalama.

"Mnoge divlje deponije nalaze se u blizini izvorišta koja služe za snabdijevanje stanovništva vodom, čime vrlo često zna biti ugroženo zdravlje stanovništva. Međutim, da to ne mora uvijek biti tako, pokazuje praksa razvijenih zemalja, u kojim se ambalaža prilikom odlaganja sortira po vrstama i ponovo prerađuje", pojašnjava Tomić, dodajući da je RS posljednjih godina počela pridavati veći značaj ponovnom iskorištavanju sekundarnih sirovina, odnosno otpadaka, ali ne u onoj mjeri u kojoj je potrebno.

Iako postoji u nekoliko lokalnih zajednica, potpuni sistem prikupljanja PET ambalaže, kaže Tomić, u RS ne postoji, ali očekuje se da se donošenjem novog pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu na efikasan način priđe rješavanju problema.

"Postoji nekoliko opšte prihvaćenih modela za selektivno sakupljanje otpada. Kao najefikasniji model pokazao se model selektovanja-razdvajanja otpada na mjestu nastanka, odnosno u stanovima ili kućama", ističe Tomić, dodajući da se korisnicima putem Fonda za zaštitu životne sredine RS besplatno dijele kodirane vreće u koje oni odvajaju otpad.

Na taj način, kaže Tomić, na sanitarne deponije dolazi već selektovan otpad, ali ipak, za prihvatanje ovog modela mora mnogo da se uloži u edukaciju stanovništva i nabavku neophodne opreme.

Predrag Ilić, v.d. direktora Instituta zaštite, ekologije i informatike RS, kaže da povećanje broja stanovnika, urbanizacija i industrijalizacija direktno utiču na povećanje potrošnje svih vrsta ambalaža, što ima za posljedicu povećanje čvrstog otpada koji se mora prikupiti, transportovati i preraditi na odgovarajući način.

"Čvrsti otpad predstavlja najveću opasnost u slučajevima kada se nekontrolisano odlaže na smetljište, gdje dolazi do zagađenja svih fizičkih faktora životne sredine. Pored toga što je hemijski sastav otpada složeniji, ti otpaci sve više ugrožavaju čovjekovo i životinjsko zdravlje", pojašnjava Ilić, dodajući da je procjena godišnjeg stanja polimernog otpada samo za banjolučki region za 2008. godinu iznosila 12.872 tone, dok je za 2009. godinu iznosila 13.261 tonu.

Ilić kaže da više stotina životinjskih vrsta godišnje umire zbog vrećica koje su pojele misleći da je hrana, što govori o njihovoj opasnosti.

"Reciklaža plastičnih vrećica je preskupa u odnosu na cijenu sirovine od koje se prave. Mnoge zemlje zabranile su upotrebu besplatnih vrećica. Irska je prva uvela dodatni porez na vrećice i tako njihovu upotrebu smanjila za 90 odsto, Kina zabranom upotrebe besplatnih vrećica godišnje uštedi 37 miliona barela nafte", ističe Ilić, dodajući da bi se nekim mjerama trebalo voditi i u RS.

Obaveze Vlade RS, kaže Ilić, jesu da procijene mogućnost obnavljanja ambalaže i recikliranja na nacionalnom nivou i postave ostvarive ciljeve u okviru direktive.

Viši stručni saradnik za upravljanje otpadom u Ministarstvu za prostorno planiranje, građevinarstvo i ekologiju RS, Sveto Cvijić, ističe da se u Srpskoj najviše reciklira otpadni papir, karton, metali i plastika, ali da ne postoje tačni podaci koliko se tog otpada reciklira.

"Na zbrinjavanje se izvozi onaj otpad koji se ne može adekvatno zbrinuti na prostoru RS, a Zakon o upravljanju otpadom uređuje sve kategorije otpada osim otpada koji je izuzet, kao i sve vrste djelatnosti, operacije i postrojenja u upravljanju otpadom", pojasnio je Cvijić.

I RS bi mogla uštedjeti

Mnoge zemlje u svijetu odavno su organizovale sakupljanje, otkup i recikliranje plastike, tako da se uveliko zarađuje na ovoj sekundarnoj sirovini. Primjer znatne koristi od reciklaže plastike jeste podatak iz Njemačke. S ušteđenom energijom korišćenjem stare plastike 1,8 miliona domaćinstava u Berlinu moglo je da se snabdije električnom energijom 130 dana. U novcu, ta ušteda je iznosila 523 miliona maraka!