al

Finansije i konsalting

Izašao je novi broj časopisa "Računovodstvo i poslovne finansije" broj 07-08/19

07.08.2019 08:18:37 / Izvor: Akta.ba

Izašao je novi broj časopisa konsulstantske kući FEB d.d. Sarajevo "Računovodstvo i poslovne finansije" broj 07-08/19

S A D R Ž A J

1. Mr Sanela Agačević, dipl.oec

Elektronsko vođenje kalkulacija i trgovačke knjige

U „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 47/19, objavljene su dopune Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige. Izmjene se odnose na elektronsko vođenje trgovačkih knjiga, obavezu štampe trgovačke knjige i kalkulacija. Ovo je, može se slobodno reći, jedan korak naprijed u smislu omogućavanja da se elektronski pohranjuju dokumenti i da se, na zahtjev inspektora, štampaju. Većina softvera koji se koriste u veleprodaji i maloprodaji imaju mogućnost automatskog knjiženja ili postavljanja šeme knjiženja, pa shodno tome ova promjena Pravilnika je samo praćenje trendova, i to na koristan način.Zanimljivo je da se ova izmjena odnosi na kalkulacije u veleprodaji i maloprodaji, ali ne i na prijemni list u komisionoj radnji (Obrazac KP)

2.Mr. oec Elman Nadžaković

Računovodstveni okvir kapitala i rezervi

Prema međunarodnim računovodstvenim standardima, vlasnička glavnica je kapital preduzeća koji bez obzira na tip vlasništva obuhvaća: vrijednost uloga pojedinačnih ulagača, vrijednost izdanih dionica i ostalo neimenovano vlasništvo imovine kao što je raspoloživi dohodak iznad dioničkih premija, povećanje vrijednosti imovine zbog pozitivnih efekata revalorizacije, rezerve i neraspoređeni dobitak, a sama struktura kapitala prvenstveno zavisi od organizacijskog oblika ili tipa poslovnog subjekta, ali bez obzira na organizaciju poslovnog subjekta, kapital se sastoji od dva osnovna dijela, a to su: uplaćeni ili uloženi kapital i zarađeni kapital.

Fuad Balta

Sankcionisanje poreznih prekršaja u Federaciji BiH

Porezne prekršaje potrebno je povezivati sa poreznom  obavezom koja je, prema Zakonu o Poreznoj upravi Federacije BiH,  definirana kao obaveza poreznog obveznika da plati porez, doprinose, takse i novčane kazne, uključujući i pripadajuće kamate u skladu sa poreznim zakonima i zakonima kojima se uređuju pitanja doprinosa, odnosnih taksi i novčanih kazni. Naime, shodno članu 27. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH, novčane kazne za prekršaje po osnovu poreza, doprinosa i taksi podvode se pod pojmom porezne obaveze, što znači da se iste mogu naplatiti prisilnim putem. U tom kontekstu, porezni obveznici trebalo bi da posvete posebnu pažnju eliminisanju svih vidova poreznih prekršaja, posebno kada je u pitanju blagovremenost i tačnost podnošenja prijava, obrazaca, izvještaja i drugih formi kojima se porezni organ izvještava o zakonitosti poslovanja i ispunjavanju svih obaveza koje pred njih postavljaju porezni zakoni i drugi propisi kojima se propisuju sankcije za porezne prekršaje, kako ne bi došli pod udar novčanih kazni i, eventualno, izricanja zaštitne mjere od strane Porezne uprave, tj. privremene zabrane obavljanja djelatnosti.

Dr. sc. Dinka Antić

Specifični modeli naplate poreza

Naplata poreza u zakonskom roku ili u roku sa rješenja predstavlja osnovni model naplate poreza. Porezno zakonodavstvo često omogućava i kompenzaciju ili prebijanje poreznih obveza sa potraživanjima koja obveznik ima od porezne administracije ili institucija države. Potraživanja poreznog obveznika uglavnom se odnose na PDV kredit, a u manjoj mjeri i na više uplaćeni porez na dohodak i dobit. Fiskalna arhitektura države, u smislu podjele poreznih nadležnosti između više nivoa vlada, predstavlja ograničavajući faktor sveobuhvatne kompenzacije obveza poreznog obveznika sa potraživanjima od porezne uprave ili od ostalih institucija države. Naplata podrazumijeva plaćanje dugovanog poreza – novčanu uplatu od strane obveznika u novcu, ali izuzetno, u skladu sa zakonom, može biti i kao davanje u naturalnom obliku. Uočavaju se i ekstremni slučajevi da se uspostavlja svojevrsno “porezno tržište” na kojem obveznici koji imaju potraživanja za više plaćene poreze mogu svoja potraživanja prodati obveznicima koji imaju porezne obveze. Može se zaključiti da u BiH postoje četiri autonomna sistema poreznih kompenzacija, koja u određenoj mjeri ograničavaju efekte koje bi sveobuhvatna kompenzacija donijela poreznim obveznicima u smislu poboljšanja likvidnosti kompanija.

Doc.dr.sc Mirza Čaušević

Karakter opće porezne politike u Evropskoj uniji

Jasno je da postoji potreba za učinkovitijim donošenjem zakonodavstva u poreznoj politici EU-a. Jedinstveno tržište i ekonomska i monetarna unija zahtijevaju poreznu politiku koja svakome omogućuje da ima koristi od sve veće privredne i finansijske integracije EU-a. Brže promjene u međunarodnom poreznom okruženju, kao i u poslovnim i potrošačkim navikama, pozivaju na uvođenje jedinstvenog poreznog sistema EU-a koji može ići u korak s globalnim kretanjima i biti konkurentan na globalnoj sceni. Za potporu širim evropskim ciljevima borbe rotiv pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza neophodna je jača koordinacija država članica EU-e, ali i intenzivniji rad Evropskog parlamenta na donošenju zakonodavnog okvira za intenzivniju borbu protiv ovih porezno devijantnih ponašanja. Neophodno je iskoristiti prednosti digitalizacije i osiguravanje pravednog i održivog socijalnog modela razvoja EU-e, što pretpostavlja primjenu primarno potrebih bržih i učinkovitijih poreznih mjera.

Doc.dr.sc. Semina Škandro

Analiza likvidnosti i solventnosti na osnovu izvještaja o novčanom toku

Analiza poslovanja je neophodna za donošenje optimalne poslovne odluke. Finansijski izvještaji koji sadrže historijske podatke, temelj su za analizu poslovanja privrednih društava, a rezultati tih analiza daju smjernice za buduće poslovanje. Izrada i analiza izvještaja o novčanom toku pruža važne informacije o rezultatima upravljanja novčanim resursima, te slabosti u rješavanju rizika poslovanja kroz osiguranje likvidnosti i solventnosti privrednih društava. Pored toga, ova analiza nam daje ključne informacije za procjenu kvalitete zarade, stepen obnovljivosti poslovnih resursa, kao i profil preduzeća i njegovo mjesto na tržištu. Korisnici informacija o novčanom toku su menadžeri, investitori i kreditori, koji su i te kako zainteresirani za prilivima i odlivima novca u toku jednog obračunskog perioda. Korisnici finansijskih izvještaja treba da znaju da se dobitak ili gubitak koji je iskazan u bilansu uspjeha nikako ne smije izjednačiti sa novčanim tokom, jer preduzeće može ostvariti  izuzetno visoku dobit prema bilansu uspjeha, a istovremeno bankrotirati zbog manjka gotovog novca zbog nemogućnosti naplate potraživanja koja vezana za prihod iskazan u bilansu uspjeha.

Mr Safija Žilić, dipl. oec

Prijava potraživanja u stečajnom postupku

Stečajni postupak ima za posljedicu obavezu prijavljivanja potraživanja povjerilaca, jer oni mogu svoja potraživanja namiriti samo u okviru stečajnog postupka. Kako je Zakonom uveden kratak prekluzivan rok za prijavu potraživanja, postoji osnovana bojazan da dio povjerilaca neće u tom roku izvršiti svoje prijave te da će stoga ostati bez mogućnosti namirenja svojih potraživanja. Predmetna odredba je propisana zbog potrebe povećanja  procesne discipline stranaka, jer da nema vremenskog ograničenja za podnošenje prijave one bi stizale u toku cijelog stečajnog postupka, što bi onda dovodile do znatnog odugovlačenja postupka. Nezavisno o tome da li je potraživanje stečajnog povjerilaca novčano, nenovčano, uslovno, bezuslovno, dospjelo, nedospjelo, da li je potraživanje u stranoj valuti, ta potraživanja se moraju izraziti u novčanom ekvivalentu i to u konvertibilnim markama na dan otvaranja stečajnog postupka. Prijava potraživanja mora sadržavati sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati. Na mogućnost namirenja stečajnih povjerilaca nema uticaja činjenica što su već prije pokretanja stečajnog postupka pokrenuli parnični postupak protiv  dužnika. Naime, taj parnični postupak se otvaranjem stečajnog postupka ex lege prekida i tužitelj/povjerilac je obavezan prijaviti svoje potraživanje u stečajnom postupku iako za to potraživanje teče parnica. Ako on ne prijavi potraživanje u zakonom predviđenim rokovima, gubi pravo na namirenje svog potraživanja.

Dr.sc. Jozo Piljić

Ekonomija javno-privatnog partnerstva

Javno-privatno partnerstvo je svaki ugovorni odnos sudionika iz javnog i privatnog sektora od kojih svaki na svoj način doprinosi unapređenju ekonomskih odnosa i kvalitete života. S druge strane, za javno-privatno partnerstvo može se reći da je to mobilizacija resursa u ostvarivanju zajedničkih interesa više od jednoga sektora s ciljem pripreme i nadzora usuglašene strategije razvoja određenog područja. Javno-privatno partnerstvo se može definirati kao oblik udruživanja sektora koji uključuje više od jedne agencije. Međutim, iako je samo po sebi jasno da se partnerstvo ne može uspostaviti bez najmanje dva sudionika, javo-privatno partnerstvo ipak podrazumijeva prihvaćenu suradnju privatnog i javnoga sektora koja se temelji na usuglašenim ciljevima razvoja određenog javnog projekta. Ovakva suradnja bitno se razlikuje od tradicionalnog načina isporuke javnih usluga; modela isporuke javne usluge kod kojega je javni sektor investitor u javni objekt posredstvom kojeg isporučuje javnu uslugu. Ovakav model organizacije isporuke javne usluge stvara dodanu vrijednost kako za lokalnog javnog partnera (u obliku smanjenja javnih izdataka, veće kvalitete javne usluge, mogućnošću da se u kraćem razdoblju isporuči više javnih usluga, prevladavanju dužničkih restrikcija i smanjenju agencijskih troškova), tako i za privatnog partnera (ostvarivanje planirane stope povrata, smanjenju troškova podinvestiranosti, smanjenju agencijskih troškova i izbjegavanju rizika prezaduženosti matičnog društva). Za očekivati je da će razumijevanje ekonomije javno-privatnog partnerstva doprinijeti kvalitetnijem razvoju ovog specifičnog tržišta i u BiH, a što za konačni cilj ima isporuku kvalitetnije, efikasnije i efektivnije javne usluge te brži rast blagostanja lokalnog stanovništva.

Nedim Čustović

Uspostava kontrolnih aktivnosti i procedura kod dodjele budžetskih sredstava putem transfera i subvencija

U BiH je u 2006. godini počeo proces reforme javnih finansija. Reforma je između ostalog podrazumijevala i uvođenje programskog budžetiranja. U tom smislu vlasti su se opredijelile da kroz programsko budžetiranje unaprijede efektivnost i efikasnost javne potrošnje kroz povezivanje finansiranja javnog sektora sa rezultatima koji se ostvaruju. Navedena opredjeljenja iskazana su u važećoj regulativi  i koja propisuje novi pristup u izradi budžeta, odnosno uveden je u praksu metodološki pristup planiranju, usvajanju, izvršenju, izvještavanju i reviziji budžeta. Trenutno najvažnije pitanje je u kolikoj mjeri  nadležne institucije mogu osigurati kvalitetne informacije potrebne za planiranje grantova usmjereno prema rezultatima. To podrazumijeva da nadležne institucije moraju provoditi i  analizirati prethodne rezultati i vršiti analize postojećeg stanja i dobivene informacije koristiti kao ulazne elemente za planiranje. Aktivnosti u planiranju rezultiraće utvrđivanjem jasno definisanih ciljeva, prioriteta i očekivanih rezultata od dodjele grantova što treba biti inkorporirano u planska dokumenta za dodjelu grantova odnosno budžetske zahtjeve i programe utroška. Na kraju definisani ciljevi dodjele grantova moraju korespondirati u vezi sa strategijskim opredjeljenjima za pojedine oblasti i biti vrednovani kroz„SMART“principe: Specific (specifični), Measurable (mjerljivi), Accepted (prihvatljivi), Realistic (realistični), Time-dependant (vremenski određeni). Na kraju potrebno je uspostaviti proces stalnog praćenja cijelog sistema u vidu kontinuiranog praćenja koji uspostavlja rukovodstvo, kontrolnim mehanizmom samoprocjene kroz izjavu o fiskalnoj odgovornosti, godišnjim izvještajem o internim kontrolama tzv.(GI FUK)  i internom revizijom koja ima zadatak da ispituje adekvatnost uspostave cijeloga sistema.

Bernard Iljazović

Pravni okvir za sprečavanja sukoba interesa u institucijama BiH

Nerijetke su situacije u praksi u kojima su nositelji javnih funkcija na osnovu položaja i ovlasti upleteni u različite sukobe interesa, pri čemu za isto ne snose odgovarajuće sankcije, što za posljedicu pak može imati stvaranje negativne percepcije u široj društvenoj zajednici, odnosno nepovjerenja prema ključnim institucijama i njihovim nositeljima, te općenito čitavog sustava u cjelini kojeg obilježavaju visoki stupanj korupcije, nepotizma, klijentelizma, političke podobnosti. Stoga je za sprečavanje i sankcioniranje takvih nezakonitih radnji neophodno poduzimati određene pravne mjere i mehanizme, s ciljem osiguranja vladavine prava i pravne sigurnosti, a što je prijeko potrebno za stabilnost i razvoj svake uređene države. Novo zakonsko uređenje sukoba interesa nesumnjivo bi se trebalo odraziti na povećanje stupnja povjerenja, transparentnosti i političke vjerodostojnosti i odgovornosti svih ključnih aktera prilikom obavljanja javnih funkcija, čemu će pridonijeti nezavisno provedbeno tijelo koje će biti sastavljeno od visoko stručnih, profesionalnih nestranačkih osoba, te pri donošenju odluka voditi isključivo objektivnim i nepristranim pristupom, a ne kao što je do sada bio slučaj da nositelji javnih funkcija odlučuju o postojanju sukoba interesa u koje su i sami uključeni što je paradoksalna situacija.

Safeta Lukačević

Stvaranje timova u korporacijama (radni timovi)

Procesi redizajniranja organizacione strukture najvećeg broja dobro, funkcionalno posmatrano, organizovanih korporacija u najrazvijenijim zemljama tržišne ekonomije stvorili su nove organizacione konstitucije, zasnovane na specijalnim vrstama grupa pod nazivom: Radni tim(ovi). Istovremeno, smatra se da će konstitucija organizacionih sistema u budućnosti biti u osnovi radno timskog karaktera. Zbog toga radni timovi zaokupljaju sve više pažnje – kako teoretičara tako i praktičara. Kod projektne organizacije se, znači, za realizaciju određenog projekta formira poseban projektni radni tim sa svim potrebnim funkcijama i jedinicama, odnosno sa svim potrebnim specijalistima za izvršenje predviđenih poslova na projektu. Pojmovno posmatrano, pod radnim timom se može smatrati grupa čiji članovi imaju komplementarne vještine, a okupljeni su oko zajedničke svrhe ili skupa radnih ciljeva, za čije ostvarivanje su podjednako svi odgovorni. Radni tim može da djeluje nezavisno od ostalih organizacionih jedinica u preduzeću i da samostalno realizuje određeni projekat.

Jasmin Omeragić

Rad i radni odnosi (iz perspektive računovođe)

Da li se ikada neko od kolega računovođa i/ili ostalih pripadnika računovodstvene struke zapitao zašto baš svi: i poslodavci, kupci, dobavljači i radnici pogotovo, pa ponekada i inspektori traže objašnjenje i obrazloženje baš od računovođe doslovno za sve, pa i za ono što objektivno i nema neke (ili nikakve) veze ni sa računovodstvom, a niti sa računovođom. Željeli to ili ne, računovođe su svjedoci „svih, svakakvih i svačijih kombinacija“ koje ponekad „uključuju“ (češće namjerno, a nekada i slučajno, ali obavezno sebi u korist) tumačenje propisa po sistemu „svako na svoj način“, što vrlo često rezultira eventualnim problemima s inspekcijom i zakonom, a za te probleme svi uglavnom okrivljuju – računovođu. Zakon o radu bi svako vrlo rado tumačio i „svojatao“ prema vlastitim potrebama i očekivanoj koristi od toga zakonskog akta, jer u svijesti većine „radnih ljudi“ je pretpostavka da se radi o zakonskom propisu koji isključivo štiti prvo radnika, dok ga poslodavci uglavnom „mahanišu“ kad kod i gdje god im se pruži prilika za to. Predlagač i donosioci Zakona o radu kažu da je to temeljni akt koji uređuje oblast radnih odnosa, te da pritom na jednak način štiti prava i radnika i poslodavca. Zakon o radu, osim odredbi koje uređuju odnose između poslodavaca i radnika, obavezuje i na zaključenje kolektivnih ugovora između poslodavaca i sindikata koji (k’o biva) dodatno štite prava i radnika i poslodavaca. Kolektivni ugovor bi po difoltu trebao značiti obostrani, uzajamni dogovor o bitnim pitanjima koje nije u potpunosti i cjelovito definirao sam zakon, naravno s opaskom da ne bi mogao imati u sebi takva rješenja i stavove koji bi bili kontradiktorni s odredbama Zakona o radu.

Džana Kadribegović

Razlozi za prestanak ugovora o radu 

Bosna i Hercegovina je potpisala i ratificirala konvencije Međunarodne organizacija rada (MOR)  koje se odnose na prestanak radnog odnosa, te se na taj način i formalno obavezala na provedbu njenih  odredaba i  usklađivanje domaćeg zakonodavstva i prakse sa standardima definiranim ovim dokumentima. Primjena, osiguranje ostvarivanja i zaštita prava po ovim međunarodnim normama predstavlja i jedan od uvjeta u okviru procesa pridruživanja naše zemlje Evropskoj uniji. U skladu sa standardima  utvrđenim međunarodnim konvencijama, Zakonom o radu taksativno  su utvrđeni  načini prestanka ugovora o radu. Prestanak ugovora o radu može biti iz različitih razloga koji se mogu svrstati u prestanak ugovora o radu  po sili zakona, prestanak ugovora o radu po volji poslodavca i prestanak ugovora o radu po volji radnika. Važno je imati na umu činjenicu da, prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ukoliko dođe do nesaglasnosti između međunarodnih ugovora i domaćeg zakonodavstva, primjenjuju  se međunarodni ugovori.

Mišljenje Federalnog ministarstva finansija/financija

 

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Finansije i konsalting