EP traži više zakonitih mogućnosti za radnike koji dolaze u EU

Evropski parlament je ocijenio da je pitanje zakonitih migracija nedovoljno zastupljeno u migracijskoj politici Evropske unije te zatražio da se zakonski okvir za legalnu migraciju radnika proširi i pruži više zakonitih mogućnosti za rad u Uniji.

Parlament u izvještaju, usvojenom na plenarnoj sjednici ove sedmice sa 495 glasova za, 163 protiv i 32 suzdržana, upozorava na starenje populacije i povećanu potražnju za radnom snagom.

Poručuje da bi "migracijske politike EU-a i država članica trebale imati u vidu stanje tržišta rada", prenosi Hina.

Eurozastupnici stoga u ovoj rezoluciji traže reviziju i širenje opsega postojećeg zakonodavstva, budući da trenutno stanje uključuje uglavnom samo visokokvalificirane ili visoko plaćene radnike i multinacionalne kompanije, a samo je direktiva o sezonskom radu usmjerena i na slabije plaćene radnike nižih kvalifikacija.

Također ukazuju da bi se legalnim migracijama pomoglo i oporavku EU-a nakon pandemije.

U izvještaju se naglašava kako je pitanje zakonite migracije premalo zastupljeno u migracijskoj politici EU-a od 2015. godine i ocjenjuje da Novi pakt o migracijama i azilu ne uključuje nikakve posebne prijedloge što se toga tiče.

Uzimajući u obzir mogući "odljev mozgova", europarlamentarci predlažu promicanje kružnih migracija, u sklopu kojih bi se migranti-radnici nakon nekog vremena vraćali u svoje matične države, a kasnije možda opet poslovno migrirali.

Zastupnici Evropsku komisiju pozivaju da "analizira i koristi i nedostatke postojećih modela koje primjenjuju druge zemlje, kao što je sistem utemeljen na bodovima", te, kako bi se olakšala kružna migracija, "uvođenje preferirane mobilnosti i pristup obnovljivim dozvolama, pravo na ponovni ulazak te produženje dopuštenog razdoblja odsutnosti državljana trećih zemalja kako bi im se omogućio povratak u svoje matične zemlje".

EP predlaže stvaranje EU platforme kao baze talenata, "koja bi služila kao jedinstvena kontaktna tačka za radnike državljane trećih zemalja, poslodavce u EU-u i nacionalne uprave", a koristila bi se i za "razjašnjavanje i bolje usklađivanje zahtjeva za obrazovanje i osposobljavanje između država članica sudionica i trećih zemalja".