Nova partnerstva unutar Europske unije

Kriza je mnogo toga promijenila unutar EU. Između ostalog i odnose među članicama. Dojučerašnji partneri se sada okreću novim uzdanicama. Tako i Berlin otkriva da je Europa više od francusko-njemačke "lokomotive".

Samit u Bruxellesu

Kada su prošle godine Njemačka i Francuska proslavljale 50 obljetnicu potpisivanja Elizejskih ugovora, koji su od donedavnih ratnih protivnika učinile partnere u srcu Europe, njemački predsjednik Joachim Gauck je primijetio kako na svijetu ne postoje dvije države s tako jakim vezama kao što je to slučaj s Njemačkom i Francuskom. No ova svečarska primjedba nije mogla umanjiti činjenicu da se odnosi dvije najveće i najmoćnije članice Europske unije već godinama nalaze u silaznoj putanji.

To se prije svega odnosi na razmimoilaženja u financijskoj politici između njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Françoisa Hollandea. Pritom se ne radi samo u nijansama u poimanju nekih aspekata europske financijske politike poput kontrole proračuna nego o dijametralno suprotnim pristupima rješavanju nekih akutnih problema.

Merkeličino ustrajanje na štednji je konačno došlo i do Francuske koja je početkom godine najavila rezove u javnim službama. No u razdoblju kada je Njemačka bila jedina koja je propagirala politiku stezanja remena, i imidž Berlina u Francuskoj je pretrpio popriličnu štetu. Mnogi su politiku Njemačke vlade doživljavali kao sve istaknutije "soliranje" Berlina unutar Europske unije. I time automatski udaljavanje od svog partnera Francuske.

Njemačko-francusko prijateljstvo nije rutina

Trenutno mnogo toga govori u korist teze kako se Merkel već odavno okreće novim prisnim savezima unutar Unije. "Dobra kemija" s poljskim kolegom Donaldom Tuskom i nastojanja da se poljski premijer dovede na neko od vodećih pozicija unutar EU hijerarhije, navode mnoge da govore o stvaranju nove osovine na relaciji Berlin-Varšava.

Voditelj poljske redakcije Deutsche Wellea, Bartosz Dudek ukazuje na to da je i Poljska, kao i Njemačka, izišla relativno nepoljuljana iz europske krize a Angela Merkel uživa, kako to pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, ogroman ugled kod Poljaka. No politolog Janis Emmanouilidis iz Centra za europsku politiku u Bruxellesu, smatra da Poljska ne može zamijeniti Francusku kao najvažnijeg partnera Njemačke. On smatra da se radi samo o stvaranju "daljnjih strategijskih odnosa".

No Njemačka, kako smatraju analitičari, nove partnere traži ne samo na istoku nego i na zapadu kontinenta. Britanski premijer David Cameron je tako prošle godine zajedno s obitelji gostovao u dvorcu Mesebergu nedaleko Berlina, koji Njemačkoj vladi služi za reprezentativne prigode. Hollande ovakav poziv nikad dosad nije dobio. Konzervativni britanski zastupnik u EU parlamentu, Matin Callanan smatra da je jačanje veza na relaciji Berlin-London "više nego logično". "Velika Britanija i Njemačka pojačano preuzimaju vodstvo sjeverne Europe.

U isto vrijeme Francuska se profilira kao predvodnik južnog dijela EU-a. I iako su Francuska i Njemačka geografski susjedi, oni više nisu ideološki susjedi", smatra Callanan. No za London su, kako pak smatra Emmanouilidis, ipak važniji dobri odnosi s Parizom. "Velika Britanija se za kompromise u svojoj politici unutar EU-a ponajprije mora boriti s Francuskom a ne s Njemačkom. Zato su joj odnosi s Parizom važni", smatra Emmanouilidis.

No stručnjaci se slažu da ideološka podjela Europske unije na jug i sjever nikom ne bi donijela velike koristi. Usprkos tomu su odnosi unutar unije mnogo kompliciraniji da bi ih se samo moglo svesti na odrednice jug-sjever. U tom svjetlu, kako smatra Emmanouilidis, treba promatrati i vanjskopolitička nastojanja Angele Merkel koja umjesto na jednu kartu sve više ulaže u odnose sa što više partnera. Stoga ne treba očekivati neka značajnija pomicanja u odnosima unutar Europske unije ni u trećem izbornom razdoblju njemačke kancelarke.