I MMF priznao – socijalna nejednakost loša je za ekonomiju

Studija MMF-ovih istraživača Jonathana Ostrya, Andrewa Berga i Charalambosa Tsangaridesa potvrđuje ono što mnogi odavno smatraju samorazumljivim – visoka razina dohodovne nejednakosti ne samo da je moralno  upitna, već i šteti ekonomiji. 

Studija koja među prvima uspoređuje podatke prije i poslije oporezivanja u mnogim zemljama prema autorima pruža dosta uvjerljive dokaze o tome kako je društvena jednakost dobra za gospodarstvo, potiče rast i vodi ka dugotrajnijim razdobljima ekspanzije.

Najkontroverzniji nalaz studije jest zaključak da redistribucija bogatstva koja se većim dijelom odvija kroz oporezivanje, ne utječe bitnije na ekonomski rast, osim kad prijeđe u ekstreme. Dapače, budući da se redistribucijom bogatstva putem poreza smanjuje nejednakost, progresivno oporezivanje zapravo koristi gospodarstvu i potiče rast, zaključuju autori.

"Nejednakost je vrlo važna determinanta snage gospodarskog rasta, kao i dužine razdoblja u kojem se rast ostvaruje. Pogrešno bi bilo fokusirati se samo rast kao takav, a ne riješiti problem nejednakosti, ne samo jer je nejednakost etički nepoželjna, već i zato što je rast ostvaren uz nju slab i neodrživ dugoročno", stoji u studiji.

Jednakost potiče rast

"Također, iznenađujuće je malo pokazatelja da fiskalna redistribucija na makroekonomskom nivou uništava rast. Doduše, došli smo do nekonzistentnih dokaza da vrlo visoka razina redistribucije može negativno utjecati na dužinu razdoblja rasta, ali ako se ne ide u ekstreme – nema nikakvih negativnih utjecaja.Dapače, kako redistribucija u normalnim okvirima smanjuje nejednakost, tako zapravo potiče viši i stabilniji rast gospodarstva", navode autori, ipak se ograđujući kako interpretaciju njihovih rezultata treba uzeti sa zrnom soli, naročito pri kreiranju politika.

"Teško je ovakvu vrstu korelacije čvrsto povezati sa kauzalnošću. Ističemo slabu dostupnost pouzdanih podataka o redistribuciji, primjerice, naši istraživanje je temeljeno samo na direktnim porezima i subvencijama tako da nismo uzeli u obzir državna davanja obrazovanju i zdravstvu, no i ta davanja bi po svemu sudeći trebala imati pozitivan utjecaj na rast. Naposljetku, povijest nas uči da nakon određene točke redistribucija postaje štetna za rast", tvrde autori, dodajući kako to ipak ne smije biti razlog za nedjelovanje.

"Oprez po pitanju redistribucije ne smije biti isprika za izostanak bilo kakve akcije. Generalno gledajući, mjere koje vlade diljem svijeta poduzimaju po pitanju redistribucije ne utječu loše na ekonomiju, dapače, smanjenje nejednakosti koje dolazi kao rezultat redistribucije potiče brži i dugotrajniji rast ekonomije, a ima i pozitivne moralne, političke i društvene implikacije", zaključak je studije.

Kontradiktornost

Ovakva studija iz radionice MMF-a pomalo je začuđujuća ako uzmemo u obzir recepte i naputke koje ta institucija inače nudi zemljama u problemima. Zaključci koji se nameću u suprotnosti su s uvriježenim neoliberalnim, libertarijanskim i inim stavovima koji uporno tvrde da jače oporezivanje bogatih dovodi do loših posljedica za gospodarstvo budući su upravo bogati ti koji „stvaraju“ radna mjesta.

Redistribucijom se možda izbija koja kuna više iz džepova onih koji imaju i pretače u ruke siromašnijih građana, ali činjenica je da će se tako puno prije vratiti u opticaj. Potrošnja je neophodna za stabilnost gospodarstva, a upravo su građani slabijeg imovinskog stanja, kojima redistribucija ide na ruku, pokretač potrošnje na široj razini.

Ono što ostaje temeljni problem, naročito u Hrvatskoj, je što nema nikakve garancije da će političari novac prikupljen oporezivanjem utrošiti na nešto korisno. Sudeći po dosadašnjoj praksi, to nikako nije izgledan scenarij. Naš ministar financija bi se trebao više posvetiti rashodovnoj strani proračuna, a ne prihodovnoj, budući da su nam porezi i raznorazni parafiskalni nameti već sada u sferi onog što MMF-ovci smatraju ekstremnim.