Penzionerska "teretna" kompozicija: konačno krenula (ili je prebačena na slijepi kolosjek)

Pet do dvanaest ili dvanaest i pet?

Od mjeseca avgusta ove godine, to jest od vremena kada je utvrđen Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, čekalo se gotovo pet mjeseci da stvari oko penzija u Federaciji BiH konačno „krenu“. No, nismo jedino potpuno sigurni da li je Vlada FBiH iz nekih, posebnih i samo njima poznatih razloga, ovaj važan Zakon ostavila na čekanju baš do "pet do dvanaest", ili se priprema teren da sve bude u – "dvanaest i pet“.

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

Do tada, penzionerska kompozicija je još uvijek – samo na slijepom kolosijeku!

Baš kao da su se svi umorili, a prijetnje masovnim protestima i "mahanje" drugim oblicima molbi i pritisaka od strane oficijelnih saveza i udruženja penzionera i umirovljenika, postale nalik "roditeljskoj pažnji"... Stiče se dojam: da se, i pored poluzvaničnih informacija o „sigurnom“ povećanju penzija, još uvijek negdje daleko od svih nas na penzionom bojnom polju „vodi“ neki tihi pregovarački rat. A, ko to kome, šta i koliko tačno obećava (ili nečim možda – prijeti), pa vidjeti će se, jer ključni datumi 31.12.2025. (kao vladino obećanje), te 05.02.2026. godine (kao penzionerski ultimativni protestni dan „D“) – vrlo brzo će doći...

Istina, "borili" su se za ove rokove i odvažni analitičari, smioni opozicioni poslanici, pa i "tamo neki" koji "nešto" obnašaju, ali koji se izgleda "ništa" i ne pitaju". Bivalo je tu povremenih apela, novih prijedloga i dobrih namjera kako bi se stvari pokrenule s mrtve tačke, no sa zvaničnih i oficijelnih mjesta sve to odbijano je samo šutnjom i čekanjem.

Kako ćemo - lako ćemo...

Međutim, "kao grom iz vedra neba"“, 12.12. tekuće nam godine Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić na presici je objavio da je Vlada FBiH usaglasila Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, te da će isti razmatrati na sjednici (tek) slijedeće sedmice.. pa će onda (dragi moji, op.a.) Prijedlog biti upućen u parlamentarnu proceduru po skraćenom postupku... pa će onda...

Ponovljeni su (i pticama poznati) detalji: da se Predloženim zakonom uvodi novi i pravedniji model usklađivanja penzija (rast prosječnih plata i rast indeksa potrošačkih cijena u omjeru 60/40 ili 40/60, da će se penzije vezati za realne ekonomske pokazatelje, da će iste biti stabilnije i sigurnije, da će se usklađivati dva puta godišnje, te da bi ukupno povećanje penzija u 2026. godini moglo iznositi oko 17,2%.

Helem, puno posla, puno faktora koji moraju uzeti učešća u tome poslu, a niko sa sigurnošću ne može tvrditi da se u čitavom predstojećem procesu možda „neće naći“ i poneki (zlo)namjerni kočničar koji će po svaku cijenu nastojati da se penzionerska lokomotiva sa kompozicijom od preko 460 hiljada „teretnih vagona“ zadrži još neko vrijeme na slijepom kolosijeku (bar do pred izbore kada se skupljaju politički poeni i glasovi)!

Zbog svega navedenoga, u ušima mnogih penzionera još odzvanjaju izjave nekih od lidera Saveza udruženja penzionera Federacije BiH (M. Trakić iz ZE-DO i H. Halilović iz TK). Kažemo "nekih lidera“, jer u Savezu ima i penzionerskih lidera koji godinama – samo mudro ćute. Za razliku od takvih „ćutologa“, M. Trakić je svojevremeno za „Oslobođenje“ izjavio da je: "Ministarstvo davno uradilo prijedlog izmjena zakona, na što je Ministarstvo finansija FBiH dalo svoje mišljenje kao i Federalni zavod PIO/MIO. Međutim, na Vladi još ništa nije bilo i po nama to ispada šarena laž", kaže dalje Trakić, te dodaje: „znate, kao kad slažete dijete, pa mu kažete kupit ću ti to i to. Nama je ostalo još samo jedno, čega se i oni (Vlada, op. a) najviše plaše, a i nas je sada toga strah“.

Ali, penzioneri će s protestima "čekati"... u nadi da će neko drugi za njih sve završiti

Možda nadu penzionerima za to daju istupi poslanika Čavalića i Aliefendića, koji su u cilju pezionerskog boljitka otišli i malo dalje, uputivši u parlamentarnu proceduru Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o PIO, jer smatraju da je povećanje penzije od najmanje 20% upravo minimum pravednosti prema generacijama koje su gradile našu domovinu. Njihov gest svakako nije bez opravdanja jer, kako navode u svome obrazloženju, penzioneri doista jesu populacija naših građana koja je najviše suočena sa galopirajućom inflacijom, nekontroliranom rastom cijena životnih namirnica, komunalija i električne energije. O granicama dostojanstva penzionera – nema više potrebe ni govoriti, jer izgleda da je i dostojanstvo postalo privilegija bogatih i moćnih.

Uzdajući se u ozbiljnost komunikacije sa sagovornicima iz Vlade Federacije, penzioneri su očito mislili da su toliko proklamirane prijetnje protestima shvaćene kao nešto što u rješavanju životno važnih problema nikome u normalnim društvima ne treba, pa se možda i zbog toga sve ovo „dovuklo“ do granica pucanja strpljenja i izdržljivosti.

O tome svjedoči i često (ali po broju učesnika) ipak simbolično okupljanje malog broja penzionera – članova Nove penzionerske/umirovljeničke stranke iz Tuzle, koji traže da se prosječne penzije usklade sa evropskim parametrima, a to je cca 52 % od prosječne plate u FBiH. Po njima, to znači da bi postojeću penziju od 680 KM, trebalo povećati na 846, ili za oko 160 maraka, kažu neki od predstavnika ove stranke. Svoju računicu potkrepljuju činjenicama, ističući da je hrana najskuplja stavka u budžetu naše prosječne porodice, te da je i najniža plata nedostatna da podmiri hranu za cijeli mjesec, a o najnižoj penziji izlišno je i govoriti. Podcrtavaju penzioneri i ono što nema uporišta ni u logici niti u stvarnom životu, braneći svoje stavove statističkim podatkom da za mjesec oktobar iznos sindikalne potrošačke korpe „košta“ čak 5,5 najnižih penzija!

Ekonomisti upozoravaju

I kažu da ima rješenja u osnaživanju domaće proizvodnje i investiranju u tu proizvodnju, prije svega poljoprivredu, jer je sadašnje stanje posljedica inflacije koja uništava dohodak. Pozivajući se na podatke Centralne banke BiH, već pominjani poslanik dr. Čavalić u svojim istupima ističe da: inflacija jede realni, raspoloživi dohodak... te da je stopa inflacije u porastu u poređenju sa prošlom godinom i da iznosi oko četiri % i više. Dr. Čavalić podcrtava činjenicu da se inflacija veže upravo za one proizvode koji se svakodnevno nabavljaju.

Naravno, penzioneri su najviše izloženi inflatornim kretanjima tako da se filozofija penzionerskog života svodi na „sasijecanje“ vlastitih rashoda, i to u tolikoj mjeri da se isti uklope u onoliko para koliko se dobije, a to zapravo znači odricanje od dostatne i kvalitetne ishrane, pa čak i grijanja, jer lijekovi i režije se moraju platiti po „punoj“ cijeni. U prilog ovome, ističe se mišljenje ekonomiste Igora Gavrana, koje prenosi „Oslobođenje“, a u kojem on na vrlo ilustrativan način objašnjava našu socio-ekonomsku zbilju riječima: „Mi nemamo odgovorne vlasti, ono što imamo je prazni populizam, dodatno destruktivno ponašanje, zaduživanje koje dodatno smanjuje mogućnost intervencije na tržištu, potpuno ignorisanje potreba na tržištu, neumjereno povećanje cijena koje nema uporišta u rastu troškova, nema kontrola ni sankcija. Sve što je urađeno, obični je populizam, kao i zaključavanje cijena koje je dalo minimalne ili nikakve rezultate...“

Penzioneri... ujedinite se!

Jer, ima vas – mašalah. Čak da „isključimo“ sve one koji ne izborima glasaju isključivo po nalogu svojih najbližih srodnika koji su se dobro „uhljebili“ preko partijskih i političkih opcija koje su na vlasti (pa im valja na izborima opravdati i „platiti“ to uhljebljavanje), opet je sigurno ostalo dovoljno penzionerskih glasova da se povjerenje na predstojećim (skorašnjim) izborima ukaže pravim borcima za prava penzionera.

Valjda su ih penzioneri do sada prepoznali.

Jer, činom penzionisanja ogromna većina građana BiH ne započinje period života u kojem će uživati u plodovima svoga rada (kako to bajka kaže), a odlazak u penziju zapravo je karta za jednosmjerno (i zadnje) putovanje u bijedu i preživljavanje. A ne bi to trebalo baš tako biti! Vodeće političke strukture od penzionera očekuju glasove na izborima, za uzvrat uglavnom ne nude ništa, pa su penzioneri od izbora do izbora uglavnom u fokusu novinara, statistike i budžeta penzionih fondova.

Ono što još zapada za oko, ono što nam sigurno kvari i imaginarnu sliku zamišljene zajednice u kojoj svi „lijepo žive“, pa i ono što sigurno ostavlja bez nade i najveće optimiste, sigurno su sumorne slike iz kontejnerske i javno-kuhinjske svakodnevnice ogromnog broja naših penzionera. To su zapravo slike istine koju (izgleda) kao najmanje važan dokument jedino bilježe kamere informativnih emisija gotovo svih naših tv kanala i info portala.

Nije da naše javno mnijenje nema svoje mišljenje i stav po ovom pitanju, no kao i u niz drugih sličnih slučajeva koji se tiču životno važnih statusnih pitanja, politika i institucije koje se za nešto pitaju, izgleda se zadovoljavaju i smatraju velikim uspjehom ako uopće sačuvaju i zadrže postojeće stanje.

Stoga, penzioneri dragi, bez obzira na to da li se izmjene Zakona usvojile ili ne, vi svoju sudbinu morate sami uzeti u svoje ruke, te se do oktobra 2026. godine presaberite gdje ste, ko ste i kuda idete.

Možda je i to bolja opcija od – protesta!