Faruk Lončarević, reditelj i scenarista - Drugi film

Faruk Lonačarević, rođen 1975. godine u Sarajevu, pozorišni je i filmski reditelj i predavač elemenata filma na akademijama u Tuzli i Sarajevu gdje diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti 2000 godin. Režirao je dugometražni igrani film "Mama i Tata" i sa njim osvojio nekoliko međunarodnih nagrada. Napisao je više od stotinu tekstova iz istorije, teorije i kritike filma.

Aktivno uključen u filmsku kritiku i radi kao jedan od urednika magazina Sineast. Režirao je nekoliko kratkih filmova, dokumentarnih serijala, kao i dugometražni dokumentarni film "Mali kijamet", o cunamiju u jugoistočnoj Aziji.

"Mama i tata" je njegov prvi dugometražni igrani film. Film je osvojio specijalnu nagradu žirija na Sarajevo Film Festivalu, a međunarodnu premijeru je imao na Rotterdam Film Festivalu 2007. Nakon toga putuje po festivalima širom Europe i SAD. Osvojio je nagradu kao najbolji istočnoeuropski film na Art Film Festivalu u Trencianskim Teplicama, Slovačka.

Njegov drugi dugometražni projekat film je "Berinine čakre" čija je prva klapa snimljena jučer u Sarajevu. Fim je podržan od Evropskog fonda za podršku koprodukcija Eurimages sa 220.000 KM.

Lončarević kaže da je film "Berinine čakre" priča nastala po kolektivnom iskustvu, ali djelomično bazirana na istinitoj priči.

Radnja filma smještena je u Sarajevu gdje će se cijeli film i snimati, osim jednog malog dijela u Neumu, a u filmu Berina (Marija Pikić), mlada umjetnica, pokušava da proživi svoju tek otkrivenu seksualnost i da prihvati neizbježnu smrt majke Jasne (Mira Furlan), dok se oko nje raspada njena socijalistička porodica iz srednje klase.

Njen otac Mladen (Branko Đurić) ne može da prihvati da život ide dalje bez njegove supruge. Njena mlađa sestra Luna (Edina Kordić) ne može ili ne želi da odraste. Zato Berina u ime sviju njih pokušava da spasi svoju porodicu i majčin život onako kako ona zna - kroz umjetnost i magiju.

Lončarević kaže da su kroz film izbjegnute važne tačke u produkcijskom smislu filmova iz ove regije, a to je nacionalni i religijski aspekt, kao i pitanje rata, dok je možda upravo to razlog zbog kojeg je trebalo pet godina da se film producira.