Singapur, glavni grad reciklaže: Jedino mjesto na svijetu u kojem nema otpada

Godišnje se generiše više od 2 milijarde tona globalnog otpada. Očekuje se da će do 2050. porasti na 3,4 milijarde tona.

Singapur je grad-država opsjednut čistim cestama, recikliranjem i "povratom otpada", koji ponovno koristi kad god može.

Jedan od najupečatljivijih primjera je korištenje viška pepela od spaljivanja otpada koji se ne može reciklirati kako bi se smanjio uvoz pijeska u politiku oporavka zemljišta, iako se, iz očiglednih razloga, pokušava minimizirati ovo spaljivanje.

Tokom 20. vijeka, Singapur je bio izrazito nerazvijen grad-država sa dva velika problema:

• Zagađenje na ulicama, koje su bile prljave, stvaralo je idealnu klimu za najezdu glodara i insekata, savršeno mjesto za razmnožavanje bolesti.
• Industrijsko zagađenje, što je dovelo do toga da ga Svjetska zdravstvena organizacija proglasi zagađenim područjem 1967. godine. Vodna tijela su bila zagađena, a krčenje šuma je bilo neprihvatljivo.

Singapurske mjere za rješavanje problema otpada

Godine 1968. predsjednik Lee Kuan Yew započeo je opsesivnu, ali neophodnu kampanju "Očuvaj Singapur čistim", nametanjem kazni onima koji su prljali grad.

Odjednom su ulice postale čiste, što je dokazalo da problem ulice u zemlji nije bio zbog velike urbane gustine, već zbog nedostatka obrazovanja.

Uprkos velikim operacijama čišćenja u gradu-državi, čiji je cilj poboljšanje urbanog života (100% njegovih stanovnika je urbano), Singapur nije uspio riješiti problem šuma.

Od 1819. do 1980. godine izgubio je 95% svog vegetacijskog pokrivača, a između tog datuma i 2014. uništio je 90% svojih šuma, ubijajući ptice i biljne vrste.

Prema Enciklopediji Britannica, "Na ostrvu nema više prirodnih šuma".

Ovako izgleda singapursko "ostrvo smeća", Foto: Pinterest

Ono što je uspio učiniti je recirkulirati značajan dio industrijskog ili industrijaliziranog otpada kojim upravlja, postajući stručnjaci za reciklažu.

Godine 2012. "Zeleni plan Singapura" doveo je do revolucije u upravljanju otpadom, smanjujući otpad koji se nije mogao povratiti na minimum i ponovno korištenje ostatka.

Sve je predmet reciklaže

U Singapuru se reciklira sve što se može reciklirati.

Neorganski otpad se pretvara u nove materijale koji se koriste u industrijama kao što je građevinska industrija ili kao osnova za obnavljanje zemljišta (kritiziran zbog utjecaja na okoliš na obalu); organski otpad se prerađuje za ekstrakciju biogoriva i toplote; blato i masti se koriste u različitim industrijama, uključujući energetsku industriju za spaljivanje; a otpad iz građevinske industrije se koristi za izgradnju ili povrat zemljišta iz mora.

Singapur ima globalnu stopu recikliranja od 47%, što je vrlo nisko, ali se mora uporediti sa globalnom cifrom od 13,5% koju je objavila Svjetska banka.

Iako se dio otpada spaljuje ili koristi za proširenje zemljišta (nije posebno održivo), on predvodi put u smanjenju otpada na deponijama, pošasti pokvarenog globalnog sistema otpada koji ima ogromne utjecaje na okoliš.

Iako sve zemlje svijeta moraju obaviti domaći zadatak u pogledu ekoloških pitanja — u ovom gradu, između ostalog, postrojenja za spaljivanje i ponovno "oživljavanje", istina je da je Singapur primjer koji treba slijediti u pogledu domaće i industrijske reciklaže, kao i u smislu tretmana otpada.

Primjer vrijedan kopiranja

Lista najboljih gradova na svijetu za 2021., koju je objavila Time Out Index Survey, ima 27.000 odgovora stanovnika gradova, koji su Singapur proglasili najčistijim i najzelenijim gradom na svijetu.

Singapur se nalazi na južnom vrhu Malajskog poluostrva, prelijep, moderan i ekonomski siguran sjeverno od tačke sudara tektonskih ploča i Vatrenog prstena.

Ovaj položaj štiti ga od cunamija, masivnih potresa i drugih vulkanskih aktivnosti povezanih sa zemljama jugoistočne Azije.

Singapur ima 5,5 miliona stanovnika na veličini otprilike New Yorka.

Većina stanovnika živi u visokim stambenim zgradama koje je izgradila vlada sa četiri spavaće sobe i hiljadu kvadratnih metara.

I, slično Tokiju, Hong Kongu i drugim velikim azijskim gradovima, Singapur gradi vertikalno - ne horizontalno.

Svaki stan je opremljen CRC-om ili centralnim kanalom za odlaganje otpada.

Ovi žlijebovi spuštaju neželjene predmete u kante za smeće. Za recikliranje je potrebno više truda: hodati niz više spratova ili koristiti liftove da biste došli do plavih kanti koje su eksplicitno označene za reciklažu.

Radnici na otpadu dolaze u redovnim intervalima i uklanjaju odbačeni otpad dok sortiraju materijale koji se mogu reciklirati za transport do pogona za preradu.

Smeće se sabija i sprema za putovanje do spalionice otpada.

Stalno rastuća populacija Singapura i napredna ekonomija rezultirali su 7 puta povećanjem čvrstog otpada u pola vijeka.

Ako je 1970. bilo 1.260 tona dnevno, onda je 2021. već 8.741 tona. I niko nije u stanju da zaustavi ovaj talas smeća.

U proteklih 15 godina, količina plastičnog otpada po glavi stanovnika porasla je za 20%.

Ali Singapur ne bi bio Singapur da nisu smislili genijalna i efikasna rješenja.

Zašto deponija u Singapuru nije prekrivena hrpom smeća, već zelenilom, pojašnjeno je reportaži Innovative Techs:

Singapur — najčistiji i najzeleniji (ili ne)?

Stopa recikliranja u Singapuru je daleko iza svojih azijskih kolega, a domaća reciklaža pada ispod dvadeset posto.

Tretman otpada u "Udobnosti vlastitog doma", od frižidera do spalionice može biti previše primamljivo.

Prema intervjuima sa stanovnicima Singapura koji žive u visokim zgradama HDB (Stambeno-razvojni odbor), jednostavnost CRC-a nudi stanovnicima izbor da izbjegnu problematičnu šetnju dole i koriste plave kante za reciklažu.

Neki jednostavno bace sve u CRC i zaborave na to.

Iako su CRC-ovi namijenjeni za otpad, a ne za recikliranje, mnogi stanovnici smatraju da je previše lako i udobno otvoriti žlijeb i baciti plastiku i staklo u spremnik za smeće, što dovodi do spaljivanja otpada.

Previše stanovnika u tome ne vidi "veliku stvar", baciti savršeno dobre reciklažne materijale, posebno kada je opcija otvoriti CRC, "baciti svoje stvari unutra i opustiti se".

Udobnost iznad održivosti. To je problem i u nekim zemljama prvog svijeta.

Koliko Singapur zapravo reciklira?

Da, Singapur zaista reciklira na oko šezdeset procenata – kombinovano u domaćinstvu i industriji.

Ali kako Singapur reciklira materijale? Stanovnici i preduzeća pune plave kante za reciklažu – oni koji recikliraju – oni se prikupljaju kamionima, odvoze u stanicu za preradu i pripremaju za prodaju proizvođačima često izvan zemlje.

Kamioni odvoze reciklirane materijale u postrojenje za sortiranje, a ne u spalionicu smeća.

Ukratko, singapurski proces upravljanja otpadom uključuje spaljivanje smeća i filtriranje dima.

Prvo, svo smeće se nakuplja iz svih kanti za smeće i vreća za smeće.

Zatim se smeće odvozi u postrojenje za spaljivanje smeća. Ova vatra je snažna preko 1.000 stepeni Celzijusa, što je dovoljno vruće da "pojede" sav otpad.

Skoro svo smeće je spaljeno, ali ostaje malo pepela. Zatim se ovaj pepeo transportuje u vodeno tijelo koje ne dodiruje okeansku vodu, što ga čini sigurnim.

Koristeći ovaj proces, uspjeli su napraviti pravo "ostrvo smeća" od tih naslaga pepela. Ironično, ostrvo je veoma prijatno i čisto. Može čak i "uzgajati drveće i druge biljke.

Kontaminacija ubija

Kontejneri za hranu, kutije za pizzu sa sirom i sosom i staklenke koje nisu isprane.. Ponekad je to lijenost, a ponekad i nedostatak razumijevanja i znanja od strane ljudi da bilo kakav ostatak hrane ili drugi ostatak pripreme za reciklažu,

Čak i u Singapuru, nekategorisani otpad koji je ušao pogrešno u željeni ciklus, bude spaljen u spalionici. Zbog negativnih posljedica, takav krug reciklaže može postati neuspjeh.

Pogledajte i svojevremenu reportažu CNBC-ja na ovu temu: