BiH se mora osloniti na svoje resurse hrane i robe, od svakog seljaka napraviti farmera

Bosnu i Hercegovinu sigurno neće zaobići "dvostruki šok" koji predviđa Svjetska banka, a koji se odnosi na cijene robe i nesigurnost hrane, ukoliko eskalira situacija u Ukrajini i Izraelu, ali BiH može i mora da se osloni na vlastite resurse, kojima, ne samo da može da prehrani svoje stanovništvo, već da i od svakog seljaka napravi farmera.

Ovo za "Nezavisne novine" poručuju stručnjaci, koji smatraju da država i domaćinstva mogu da iskoriste svaki pedalj zemlje koji je dostupan za proizvodnju hrane, čime bi direktno smanjili zavisnost koju BiH ima od ino-tržišta.

Podsjećanja radi, krajem 2022. godine, gotovo desetina svjetske populacije, odnosno više od 700 miliona ljudi, bilo je gladno, a upravo su glad i siromaštvo više puta dosad predstavljeni kao pošasti 21. vijeka. Aktuelni sukobi u nekoliko krajeva svijeta, koji se svakako mogu smatrati globalnim prijetnjama, postali su toliki problem da vodeće svjetske organizacije već šalju poruke o neizvjesnosti na tržištu robe i usluga.

Očekivali su da će cijene nafte pasti u narednoj godini, a da će cijene robe biti skroz stabilne u 2025. godini. Međutim, eskalacija izraelsko-palestinskog sukoba plus rat u Ukrajini otvoreno bi zaprijetili sa dvije strane, zbog čega stižu upozorenja da bi više cijene nafte gotovo sigurno značile poskupljenje hrane.

Ekonomista Siniša Pepić smatra da je najveći problem tržišta hranom monopolistički položaj nekolicine najvećih svjetskih investicionih fondova, a koji su 2020. i 2021. značajno povećali svoje udjele u poljoprivrednoj proizvodnji i preradi i koji tako mogu značajno uticati na globalne tokove.

"Sve što nam se dešavalo u proteklih godinu dana ukazuje na manipulaciju tržištem, a novi sukob većeg intenziteta na Bliskom istoku može samo otvoriti veći prostor za globalne tržišne mešetare", navodi Pepić.

Na pitanje koliko se sve to može odraziti na BiH, on kaže:

"BiH, ponavljam ko zna koji put, može i mora da se osloni na vlastite resurse, a domaćinstva da iskoriste svaki pedalj zemlje za proizvodnju hrane."

Na konstataciju da sve više poljoprivrednika u BiH poručuje da im se ne isplati proizvodnja, da im država ne pomaže dovoljno, da je sve manje onih koji bi se vratili na selo i započeli posao, Pepić poručuje da se ne može uvijek i za sve kriviti država.

"Naviknuti na državni intervencionizam i subvencije, poljoprivrednici su izgubili svaki osjećaj za strateško promišljanje na koji način unaprijediti svoju proizvodnju i usmjeriti se na vertikalnu integraciju sa što višim stepenom prerade. Umjesto što se sa njive nakon otkupa novac usmjeravao u domaćinstvo za neproizvodne investicije i troškove, poljoprivrednik je trebalo da investira u preradu. Neki nikako da shvate da je vrijeme poljoprivrednih kombinata i sigurnog otkupa davno prošlo. Sa druge strane, svako domaćinstvo može proizvesti minimum hrane za sebe, a ko toga bude svjestan, lakše će prebroditi nedaće koje nam sigurno slijede u narednim godinama", naglasio je ovaj ekonomista.

Admir Arnautović, predsjednik Udruženja "Klub potrošača srednje Bosne" iz Travnika, kaže da je stanovništvo u BiH prije 20, 30 ili 50 godina svojom poljoprivrednom proizvodnjom moglo da zadovolji tržište, ali da je danas situacija obrnuta, jer hiljade i hiljade hektara "leže" neobrađene.

"Država, odnosno nadležna ministarstva ne ulažu dovoljno za poticanje poljoprivredne proizvodnje, a sa druge strane, ljudi više ne obrađuju zemljište. Možda bi jedino rješenje moglo da bude da se pooštre, odnosno uvedu novi porezi na neobrađeno poljoprivredno zemljište na područje cijele BiH i da se to više kontroliše. Na taj način bi se ljudima isplatilo da koriste poljoprivredno zemljište i da bar proizvode hranu za vlastite potrebe, a sa druge strane, rast cijena hrane na međunarodnom tržištu ne bi toliko uticao na cijene hrane u BiH", ističe Arnautović.

Ali, i tu postoji novi problem, jer su sela u BiH sve praznija, a ljudi se rijetko odlučuju da se tamo vrate. Zašto?

"U ljudima je ukorijenjeno zadnjih 20 godina da se pobjegne sa sela u grad, a onda ako tamo ne ide, da se ide vani. Država mora imati strategiju kako da selo učini atraktivnijim, da im pokaže da ljudi koji žive na selu više neće biti 'seljaci' nego farmeri, da od rada na selu mogu putovati, imati luksuz, živjeti dobro, ali toga, nažalost, nema", zaključio je Arnautović.