Na današnji dan održan je referendum o nezavisnoj Bosni i Herecegovini

Bruxellesskom Deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra, 1991.,godine na temelju preporuka međunarodne Arbitražne komisije, kojom je predsjedavao Robert Badinter, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se do 23. decembra,1991. godine izjasne o nezavisnosti.

Republike su dobile obećanja da će do 15. januara biti i međunarodno priznate.

Tri dana prije isteka spomenutog roka, tačnije 20. decembra, 1991.godine, koalicija Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice podnijela je traženi zahtjev, a sutra je Skupština srpskoga naroda donijela odluku o osnivanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine.

Skupština SRBiH je 25 januara,1992. godine, donijela odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. 

SDS-a BiH u svemu tome nije bilo, jer su Srbi u međuvremenu donijeli proveli u djelu odluku o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja je proglašena 9. januara 1992. godine.

Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine održavan je od 29. februara do 1. marta, 1992. godine. 

Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača (izlaznost 63,7 %). 99,7 % bilo je za nezavisnost, a 0,3 % protiv.

SDS je pozvao Srbe na bojkot referenduma i spriječio njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje. 

Referendumsko pitanje se postavlja tako da građani na njega odgovaraju potvrdno ili odrečno.

Oblik neposrednog glasanja i odlučivanja o nekom važnom pitanju u užoj ili široj društvenoj zajednici, tj. odlučivanje putem glasanja u kome građani treba da potvrde ili odbace neki prijedlog odluke.

"Ono o čemu treba da se izvijesti", pravo naroda da općim glasanjem odluči o nekom novom zakonu; u ustavu nekih država: općenarodno glasanje o naročito važnim pitanjima radi primanja ili odbacivanja nekog važnog zakonodavnog akta.

U procesu razdvajanja bivše Jugoslavije, republike su podnijele zahtjeve Europskoj zajednici i njenim članicama za priznavanjem.

Komisija je zauzela stav da je potrebno organizirati referendum na kome će učestvovati svi građani Republike Bosne i Hercegovine bez ikakve razlike i da se sve održi pod međunarodnim nadzorom.

Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH), na zajedničkoj sjednici Vijeća, održanoj 24. i 25. januara 1992. donijela je Odluku o raspisivanju referenduma za utvrđivanje statusa BiH.

U Skupštini BiH, srpski poslanici tada su oštro reagirati na Akt o reafirmaciji suverenosti. Osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić pozvao je na bojkot referenduma - pamte se njegove riječi kojima je u tom periodu u Skupštini BiH zaprijetio:

"Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak".

Odgovorio mu je prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović, dodajući, između ostalog, "da takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko".

Referendumsko pitanje je glasilo:

"Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"

Na ovu formulaciju moglo se odgovoriti zaokruživanjem ZA i Protiv.

Samo mjesec dana nakon referenduma, uslijedila je agresija na BiH.

Na dan 6. april 1992.godine, prvo je nezavisnost Bosne i Hercegovine priznala Europska unija, a dan poslije 7. aprila 1992. godine i Sjedinjene Američke Države, a zatim je naša zemlja primljena u članstvo Ujedinjenih nacija, 22. maja 1992. godine.

Te 1992. godine, ujedno i prve ratne godine, 76 država svijeta priznalo je Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu, a prvo je to učinila Bugarska i prije referenduma 31. januara 1992. godine.