Rodne norme i stereotipi, duboko ukorijenjeni u društvu, stoljećima ograničavaju žene na uloge brige i njege, često neprepoznate i neplaćene. Ova ograničenja ne samo da sputavaju njihov profesionalni razvoj, već i kreiraju neravnotežu u podjeli odgovornosti u kućanstvu i na tržištu rada. Ova tema postaje sve aktualnija, posebno u tranzicijskim društvima poput Bosne i Hercegovine, gdje tradicionalni obrasci i dalje snažno oblikuju društvene odnose.
Rodne norme, koje žene stavljaju u ulogu neplaćenih njegovateljica, snažno oblikuju njihove živote, ograničavajući ih na obavljanje kućanskih poslova i brige o članovima porodice, dok ih istovremeno marginaliziraju na tržištu rada. Stereotipi koji povezuju žene s ulogama brige i njege duboko su ukorijenjeni u društvenim normama, odgoju i zakonodavstvu. Ovi obrasci ne samo da utječu na profesionalnu konkurentnost žena, već oblikuju i njihov psihološki razvoj i identitet.
Razumijevanje kako se rodni stereotipi manifestiraju u zakonodavstvu, na tržištu rada i u svakodnevnim životima žena, te prepoznavanje potrebnih političkih, društvenih i kulturnih mjera, ključno je za stvaranje ravnopravnijeg društva i tržišta rada.
Rodni stereotipi i zakonska regulativa
Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, u razgovoru za naš portal navodi da uklanjanje rodnih normi koje žene svode na ulogu neplaćenih njegovateljica nije samo političko pitanje, već izazov promjene duboko ukorijenjenih društvenih stavova. Zakoni kao što je Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH (2003.) jasno definiraju potrebu za eliminacijom predrasuda i stereotipnih uloga žena i muškaraca. Međutim, iako postoje zakonski okviri, izazovi koji proizlaze iz duboko ukorijenjenih rodnih normi zahtijevaju daljnje napore, uključujući edukaciju i promjenu ponašanja, kako muškaraca, tako i žena.
Samra Filipović-Hadžiabdić
Bosna i Hercegovina suočava se s nizom problema koji ometaju punu ravnopravnost žena na tržištu rada. Na primjer, žene u BiH suočavaju se s rodno uvjetovanom segregacijom i velikim razlikama u plaćama između muškaraca i žena.
Kako navodi Filipović-Hadžiabdić, rodna segregacija na tržištu rada, horizontalna i vertikalna segregacija, kao i neujednačena prava na porodiljno/roditeljsko odsustvo, samo su neki od faktora koji otežavaju ženama ravnopravno učešće na tržištu rada. Osim toga, loše razvijena "ekonomija brige" i nepostojanje mehanizama za usklađivanje porodičnog i profesionalnog života također ograničavaju šanse za žene u BiH da uspješno konkurišu na tržištu rada.
U Bosni i Hercegovini i dalje postoje duboko ukorijenjene rodne norme koje žene često svode na neplaćene njegovateljice i domaćice. To nije samo pitanje političkog okvira, već i odražava snažno ukorijenjene društvene predrasude i stereotipe. "Uklanjanje rodnih normi koje žene svode na ulogu neplaćenih njegovateljica ni slučajno nije ‘političko pitanje’ nego postojanje stereotipnog razmišljanja da su kućni poslovi isključivo ‘ženski’, te da su one ‘po prirodi’ predodređene za obavljanje neplaćenih kućnih poslova", ističe Filipović-Hadžiabdić. Prema njenim riječima, nužno je prevazići ove stavove i promijeniti ponašanje, kako muškaraca, tako i žena, kako bi se postigao napredak.
Zakonski okvir i obrazovanje kao temelj promjena
Jedan od ključnih zakona koji nastoji promijeniti ovu nejednakost je Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, koji je donesen 2003. godine i dopunjen 2010. godine. Prema ovom zakonu, nadležne vlasti imaju obavezu poduzeti mjere koje uključuju obrazovanje i promjenu stavova, kako bi eliminirali predrasude i stereotipe o ulogama muškaraca i žena. "U članu 6. Zakona jasno je naznačeno da vlasti moraju poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući obrazovanje, kako bi se eliminirale predrasude i stereotipne društvene uloge", dodaje Filipović-Hadžiabdić.
Pored zakonskog okvira, Agencija za ravnopravnost spolova BiH kontinuirano radi na stvaranju preduvjeta za rodno osjetljive politike. U ovom kontekstu, istraživanja poput onog o uticaju rodne podjele kućanskih i porodičnih poslova na profesionalni život žena u BiH, pružaju dragocjene uvide koji mogu pomoći u oblikovanju boljih politika i zakonskih rješenja.
Rodna segregacija na tržištu rada
Iako su mnogi zakoni u BiH usklađeni sa zakonodavstvom o ravnopravnosti spolova, i dalje postoje značajne prepreke za žene na tržištu rada. Rodno uvjetovana segregacija, horizontalna (razlike u plaćama između muškaraca i žena) i vertikalna segregacija (razlika u pozicijama), prisutne su i danas. Takođe, neujednačena prava na porodiljsko i roditeljsko odsustvo, kao i nedostatak mehanizama za usklađivanje porodičnog i profesionalnog života, značajno utječu na participaciju žena na tržištu rada. "BiH ima najmanji nivo učešća žena na tržištu rada u poređenju sa mnogim državama u regionu. To je posljedica neprepoznavanja važnosti ravnomjernog podjele kućanskih obaveza i nedostatka stimulativnog okruženja", ističe ona.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova, žene u BiH suočavaju se s problemima u mnogim područjima, uključujući učešće u radnoj snazi, obrazovanju, te političkom i ekonomskom životu. Indeks rodne ravnopravnosti BiH pokazuje stagnaciju u ključnim domenima kao što su ekonomska moć i učešće žena u političkom životu.
Podrška ženama u usklađivanju privatnog i profesionalnog života
S obzirom na snažnu društvenu podjelu uloga, koja žene često stavlja u poziciju odgovorne za porodični život, potrebne su konkretne mjere koje će omogućiti ženama da balansiraju između privatnih i profesionalnih obaveza. Gender akcioni plan BiH za period 2023-2027. godine, koji se bavi unapređenjem ravnopravnosti spolova, naglašava važnost usklađivanja privatnog i profesionalnog života, što uključuje razvoj poslovnih praksi koje poštuju porodične obaveze i jednako su dostupne i ženama i muškarcima. "Rodni stereotipi i podjela na rodne uloge utiču na društvene modele koji ženu često drže odgovornom za porodični i privatni život (neplaćeni rad), a muškarca za javnu sferu i poslovni život (plaćeni rad). To rezultira nejednakom podjelom kućnih i porodičnih obaveza", naglašava direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
Iako postoji jasna veza između obrazovanja i tržišta rada, žene se i dalje suočavaju s brojnim izazovima, naročito u pogledu napredovanja u karijeri. Mnoge žene koje žele napredovati u profesionalnom životu često se susreću s dodatnim izazovima koji proizlaze iz neplaćenog rada kod kuće i rodnih stereotipa. "Iako su žene sve više zainteresirane za napredovanje u karijeri i preuzimanje odgovornosti, često se suočavaju s preprekama koje proizlaze iz tradicionalnih rodnih uloga koje im uskraćuju ravnopravan pristup tržištu rada", ističe naša sagovornica.
Međutim, sve više žena i mladih muškaraca radi na prevazilaženju ovih stereotipa. "Žene žele napredovati u karijeri jer bi više zarađivale i time doprinosile kućnom budžetu, dok muškarci preuzimaju brigu o djeci, kuhanju i čišćenju", kaže Filipović-Hadžiabdić, naglašavajući kako bi svaka porodica trebala graditi svoj sistem koji uključuje "dogovor i kompromis".
"Možda bi zaključak bio da svi prvo trebaju prevazići lične stereotipe, zatim trebaju imati podršku partnera/ice, porodice, sredine i na kraju društva u kome žive. Bilo koje društvo moralo bi imati poticajne mjere za 'sretan i usklađen život i rad' muškaraca i žena jer to je ipak njihovo ljudsko pravo", poručila je.
Psihološki aspekt rodnih normi i neplaćenog rada
Rodni stereotipi i očekivanja u vezi s brigom i njegom također imaju dubok psihološki utjecaj na žene.
Mnoge žene koje preuzimaju odgovornost za brigu o porodici suočavaju se s unutarnjim konfliktima između svojih želja i stvarnih obveza. Iako ljubav prema porodici i želja za brigom o najbližima nisu sporne, često se pojavljuje osjećaj zanemarivanja vlastitih potreba, ambicija i identiteta. Ovaj neplaćeni rad, koji je od žena često očekivan, može izazvati osjećaj zapostavljenosti i frustracije, osobito kada se ne prepoznaje njihov trud.
"Znam da postoji očekivanje da budem uvijek prisutna i da sve održavam u porodici – da sve bude u redu, da svi budu sretni. Ali često se osjećam kao da sam izgubila sebe u tom procesu. Svaka moja želja, svaki moj cilj, čini se kao da nestaje. I dok svi drugi imaju mogućnost da ostvaruju svoje profesionalne ambicije, ja se osjećam kao da je moj život stalno na čekanju. Ne radi se o tome da ne volim svoju porodicu – volim je, ali osjećam da mi je potrebna ravnoteža. Osjećam da bih mogla biti puno više od toga. Moj posao, moje ambicije, nisu manje važni, ali u ovom društvu se od mene očekuje da uvijek budem 'tamo' za druge. I ponekad se pitam: kada ću imati priliku da budem 'tamo' za sebe?", podijelila je za naš portal svoje mišljenje i osjećaje jedna nezaposlena žena ( identitet poznat redakciji, op. a.).
Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež ističe da se tradicionalni obrazac socijalizacije, prema kojem se žene "prirodno" povezuju s ulogama brige za druge, može odraziti na njihov razvoj identiteta. Ovaj obrazac, koji često uključuje osjećaj žrtve i nepoštovanja, može dovesti do poteškoća u mentalnom zdravlju, poput anksioznosti i depresije. Žene koje ne uspijevaju uskladiti svoje uloge u porodici i na poslu mogu se osjećati preopterećene, što može utjecati na njihov psihološki i fizički zdravlje. S druge strane, osnaživanje samopoštovanja i razumijevanje uloga koje ne moraju biti savršeno ispunjene svakodnevno, može pomoći ženama da održe mentalnu ravnotežu i uspješno balansiraju različite aspekte svog života.
Ono što je ključno, kako napominje Vehabović-Rudež, je da žene moraju izgraditi emocionalnu otpornost i samopouzdanje. Razumijevanje vlastitih potreba i želja, kao i sposobnost da se ne preuzimaju uloge koje nisu željene, može ženama pomoći da se oslobode tradicionalnih očekivanja i pritisaka društva. Samopouzdanje ne treba nužno biti povezano s ispunjavanjem svih uloga savršeno, već s razumijevanjem da svaka od tih uloga može biti "dovoljno dobra", a prioriteti mogu varirati.
Kako psihologinja Nermina Vehabović-Rudež objašnjava, "kod nas je još uglavnom prisutan tradicionalan odgoj koji nudi takav jedan obrazac u kojem su žene te koje brinu i njeguju za druge osobe." Ovaj tradicionalni obrazac može izazvati poteškoće, osobito u suočavanju s obavezama i odgovornostima. Posljedice mogu biti osjećaj "nepoštovanja" ili osjećaj "žrtve", što može dovesti do "neefikasnog razvoja identiteta."
Nermina Vehabović-Rudež
S druge strane, neke žene se ne zadovoljavaju s nametnutim ulogama i odlučuju "pobuniti se javno i glasno", stvarajući nov identitet. Kao što Vehabović-Rudež ističe, "to je zapravo psihološki rast i razvoj kroz koji osoba može prolaziti samostalno ili kroz psihoterapijski rad." Proces izgradnje novog identiteta nije uvijek lak, ali je dio unutarnjeg razvoja, koji može biti izazovan, ali i oslobađajući.
Utjecaj neplaćenog rada na mentalno zdravlje žena
Neplaćeni rad, naročito u porodici, može imati značajan utjecaj na mentalno zdravlje žena. Iako je često shvaćen kao teret, takav rad može biti i izvor zadovoljstva, ako žena djeluje iz volje, a ne iz osjećaja prisile. "Pomaganje drugima kroz djela usluge i brigu se pokazuje kao ljubav," objašnjava psihologinja. Ipak, važno je razumjeti razliku između "želje" i "očekivanja" te, prema njenim riječima, "praviti balans da li je to nešto što vi zaista želite za svoje ukućane ili se to očekuje od vas."
Za žene koje prepoznaju da njihovo djelovanje ne mora biti motivirano obvezom, već željom, mentalno zdravlje nije ugroženo. Ipak, "ako je natjerana, ili ako se očekuje od nje, onda to postaje teret," što može dovesti do ozbiljnih psiholoških i emocionalnih problema.
Za žene koje balansiraju između neplaćenog rada u porodici i formalnog zaposlenja, ključno je osvještavanje vlastitih uloga i postavljanje prioriteta. "Ako razumijem da moja uloga nije da savršeno obavljam sve zadane u kući, na poslu, ulogu majke, žene, sestre, zaposlenice, supruge itd., ako razumijem da su to uloge koje ne moraju svaki dan stopostotno biti ispunjene, onda to smanjuje stres", objašnjava psihologinja Vehabović-Rudež za Akta.ba.
Važno je razumjeti da nije potrebno biti savršena u svemu – "svaka može biti dovoljno dobro urađena, ali postoje prioriteti."
Međutim, žene koje preuzimaju previše obaveza zbog vanjskih pritisaka često se suočavaju s ozbiljnim psihološkim poteškoćama. "One koje to ne uspijevaju, imaju anksiozne i depresivne simptome i tjelesne bolesti," upozorava psihologinja. Stoga je ključno naučiti prepoznavati vlastite granice i biti svjestan toga da "nije sve što se od vas očekuje nužno i najbolje za vas."
Strah od osude i osnaživanje samopouzdanja
Žene koje se odluče za ne-tradicionalne životne puteve, poput karijere ili odbacivanja društvenih očekivanja, često se suočavaju s jakim društvenim pritiscima i kritikama. Prema psihologinji Vehabović-Rudež, "žena koja se odlučila sama za karijeru, nije manje bitna žena." Ključno je razumjeti da žena ima pravo živjeti onako kako želi, bez objašnjavanja i opravdavanja svojih odluka.
"Žena koja se odlučila sam za karijeru, nije manje bitna žena," ponavlja, naglašavajući kako je važno biti dosljedan u odabiru života koji nam odgovara. Ponekad su potrebne specifične strategije i podrška, bilo od partnera ili prijateljica, kako bi se nosile s društvenim pritiscima. "Zato, treba se usuditi, treba tražiti podršku u osobama koji su slični," savjetuje.
Kroz ovakvu podršku, žena može izgraditi unutarnju snagu koja joj omogućava da se ne povinuje normama koje je guše ili ograničavaju.
Napominje da izgradnja emocionalne otpornosti temelji se na jačanju samopoštovanja, koje je trajniji koncept od samopouzdanja, koje ovisi o vanjskim uspjesima. Kako psihologinja Vehabović-Rudež ističe, "vrednovanje žene kao osobe koja je vrijedna sama po sebi, a ne da mora raditi i dodvoravati se drugima," ključ je za razvoj stabilnog identiteta. Iako samopouzdanje raste kroz uspjehe, samopoštovanje je osnova koju žene moraju razviti kako bi bile stabilne i sigurne u sebe.
Za žene koje se nalaze na raskrižju svojih uloga, Vehabović-Rudež je razvila priručnik "Ženoteka", koji nudi konkretne smjernice za jačanje samopoštovanja i samopouzdanja. "Radi se o priručniku kako biti svoj, kako jačati svoje samopoštovanje, samopouzdanje i ne ugrožavati druge." "Ženoteka" nudi 77 rečenica koje potiču na razmišljanje i primjenu u praksi, pomažući ženama da izgrade emocionalnu otpornost i da ne dopuste da ih društvene norme sputavaju.
Psihološki razvoj žena, suočenih s tradicionalnim rodnim stereotipima, duboko je oblikovan odgojem i društvenim normama. Međutim, kroz osvještavanje svojih uloga, postavljanje prioriteta i izgradnju emocionalne otpornosti, žene mogu prevladati ove prepreke i ostvariti vlastiti identitet i samopouzdanje.
"Živjeti život onako kako meni odgovara i koja ne ugrožava moje najbliže je pravo svake osobe", zaključuje psihologinja Vehabović-Rudež.
Promjena rodnih normi kao društveni imperativ
Kako bi žene bile ravnopravne na tržištu rada i mogle ostvariti svoje profesionalne ambicije, nužno je da društvo kao cjelina prevaziđe štetne rodne norme koje žene svode na ulogu neplaćenih njegovateljica. To zahtijeva promjene na različitim nivoima – od zakonodavstva, kroz rodno osjetljive politike, do podrške u obrazovanju i svijesti o rodnoj ravnopravnosti. Također, važno je promicati vrijednost neplaćenog rada i prepoznavanje njegovog doprinosa društvu, uz istovremeno omogućavanje fleksibilnosti na tržištu rada i unutar porodice.
Za žene koje se suočavaju s izazovima balansiranja između neplaćenog rada u porodici i formalnog zaposlenja, ključna je emocionalna podrška, kako od partnera i porodice, tako i od šire zajednice. Svijest o rodnim normama, kao i razvoj emocionalne otpornosti, mogu pomoći ženama da se oslobode straha od osude i uspješno konkuriraju na tržištu rada, gradeći svoju karijeru u skladu sa vlastitim ambicijama. Na kraju, ravnoteža između privatnog i profesionalnog života mora postati normom koja će omogućiti svim ženama, bez obzira na ulogu koju odaberu u porodici, da ravnopravno participiraju u svim aspektima društvenog života i rada.
Samra Filipović-Hadžiabdić i Nermina Vehabović-Rudež slažu se da je nužno osnaživanje žena kroz podršku u porodici, psihološku podršku i društvene promjene, kako bi žene mogle živjeti život po vlastitim uvjetima, a ne u okviru zadatih rodnih normi. Ove promjene zahtijevaju angažman svih – od žena, porodice, do institucija, kako bi se osigurao ravnopravan pristup tržištu rada i omogućio napredak žena u svim sferama života.
Seida Bijedić
