Nermin Lapandić: Potrebna zakonska edukacija u javnim nabavkama

U Bosni i Hercegovini ne postoji razvijen, formalni i integrirani sustav obrazovanja u oblasti javnih nabavki u okviru visokoškolskih ustanova. Obavezna stručna edukacija svih aktera uključenih u procese javnih nabavki, uključujući i rukovoditelje institucija, apsolutno je potrebna i treba biti zakonski propisana, rekao je u razgovoru za Fenu sveučilišni profesor i stručnjak za javne nabavke Nermin Lapandić.

''Bez sustavne edukacije i profesionalizacije kadra, naročito u institucijama sa ograničenim kapacitetima, formalne kaznene mjere mogu imati ograničen ili čak kontraproduktivan efekt. Dakle, prevencija kroz edukaciju treba biti osnova, a kaznene mjere posljednja linija kontrole. Upravo je to pristup koji zagovara i EU kompetencijski okvir za profesionalizaciju javnih nabavki, prema kojem svaka osoba uključena u proces – od iskazivanja potreba, planiranja, izrade tenderske dokumentacije, odlučivanja, pa do provođenja postupaka – mora posjedovati odgovarajuće kompetencije, znanja i vještine'' – ističe Lapandić.

Odgovorio je na pitanje mogu li prijedlozi izmjena spomenutih zakona biti u službi alata za represiju i koliko su predloženi mehanizmi kažnjavanja pravični i učinkoviti u praksi.

''Ako se ne primjenjuju pažljivo, predložene izmjene mogu postati represivne, posebno prema manjim institucijama s ograničenim kapacitetima. U praksi postoji realan rizik da se ti organi, suočeni sa strogim sankcijama, obeshrabre ili čak potpuno odustanu od provođenja javnih nabavki. Još ozbiljniji, ali trenutno manje vidljiv rizik, jeste mogućnost zloupotrebe zakonskih mehanizama u svrhu političkog ili administrativnog pritiska, što bi moglo ugroziti nezavisnost i zakonitost procesa'' – smatra on.

Dao je i stručno mišljenje o službenom priopćenju direktora Agencije za javne nabave BiH kojim se obustavlja primjena određenih odredbi Zakona o javnim nabavama BiH i suspendira djelovanje Konkurencijskog vijeća BiH?

''Ako je direktor Agencije zaista jednostrano suspendirao primjenu zakona i nadležnosti Konkurencijskog vijeća, to je pravno neutemeljeno. Agencija nema ovlaštenje da mijenja zakone niti da odlučuje o nadležnostima drugih institucija, takvo postupanje bi narušilo vladavinu prava, ugrozilo pravnu sigurnost u sistemu javnih nabavki i otvorilo ozbiljna pitanja institucionalne odgovornosti'' – izjavio je Lapandić.

Profesor Lapandić autor je fakultetskog udžbenika “Postupak ugovaranja javne nabave” koji, između ostalog, detaljno obrađuje zakonodavni i institucionalni okvir javnih nabava.

''Revizija javnih nabavki je izuzetno važan mehanizam kontrole, ali problem nastaje kada se prelazi granica stručnosti, posebno kod tumačenja pravnih normi Zakona o javnim nabavama BiH. Činjenica je da veliki broj revizora dolazi iz ekonomske struke, bez specijaliziranog obrazovanja iz oblasti javnih nabavki i bez praktičnog iskustva u provođenju postupaka. Zakon o javnim nabavkama je pravno-tehnički specifičan, s vrlo preciznim procedurama i terminologijom. Bez specijalizirane edukacije u toj oblasti, postoji rizik da revizorske preporuke budu pravno neutemeljene, kontradiktorne sa važećim zakonodavstvom ili jednostavno neprimjenjive u praksi. Revizori imaju važnu ulogu, ali bez stručnog znanja iz javnih nabavki, njihove preporuke često nisu pravno utemeljene ni primjenjive'' – naglašava sveučilišni profesor.

Lapandić je skrenuo pažnju na to kakva je praksa na prostoru EU po ovom pitanju i da li je sa aspekta struke svako poduzeće sa većinskim državnim vlasništvom (ili ustanova) kao takva, istovremeno i ugovorni organ po odredbama Zakona o javnim nabavama BiH, obveznik njegove primjene.

''Komercijalni karakter isključuje obavezu primjene Zakona o javnim nabavkama. Praksa EU jasno pokazuje da nije svaki subjekt s većinskim državnim vlasništvom automatski ugovorni organ, ali isto tako, vlasništvo države je jedan od ključnih elemenata koji se detaljno razmatra pri utvrđivanju tog statusa. Prema normi iz člana 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, prvo se analizira da li je subjekt osnovan radi zadovoljenja potreba od općeg interesa koje nemaju industrijski ili komercijalni karakter'' – pojašnjava profesor.

Tek ako je prvi uvjet ispunjen, dalje se razmatra: da li je subjekt većinski financiran iz javnih sredstava, da li je podložan upravnom nadzoru ili da li više od polovine članova njegovih upravljačkih tijela imenuje javni sektor.

''Dakle, preduvjet: komercijalni karakter je isključujući kriterij: ako subjekt posluje tržišno, s ciljem ostvarivanja dobiti, i njegova funkcija ima industrijski ili komercijalni karakter, tada bez obzira na vlasništvo, financiranje ili nadzor – nije obveznik primjene Zakona o javnim nabavkama. Ovo je potpuno u skladu i s trodijelnim testom u praksi Suda pravde EU, gdje prvi kriterij (javna funkcija bez komercijalnog karaktera) mora biti ispunjen da bi se uopće razmatrala preostala dva'' - istaknuo je Lapandić.

Na kraju, Lapandić je izjavio kako BiH treba iću u pravcu uspostavljanja „pametne centralizacije“ sustava javnih nabava.

''To podrazumijeva jačanje efikasnosti i transparentnosti kroz zajedničke funkcije (npr. standardizacija, edukacija, e-nabavke), ali bez zadiranja u operativnu autonomiju ugovornih organa. Mali ugovorni organi bi trebali imati mogućnost dobrovoljnog udruživanja radi zajedničkih nabavki (tzv. grupne nabavke), dok bi zadržali pravo da samostalno provode jednostavne i manje vrijedne nabavke. Pored toga, postoji više funkcionalnih modela za organizaciju centraliziranih nabavki, uključujući uspostavljanje centralnih nabavnih tijela po djelatnostima (npr. za zdravstvo, obrazovanje, policiju) ili na teritorijalnim razinama, kao što su kantoni/županije, entiteti ili državna razina'' – zaključio je Lapandić.