Loši putokazi: Kako stići do graničnog prelaza Bijača?

Granični prelaz Bijača jedan od dva prelaza na kojem je dozvoljen promet svih vrsta robe između BiH i Evropske unije, otvoren je 28. juna. No, sve do prije nekoliko dana, bilo ga je gotovo nemoguće pronaći, jer nije bilo putokaza. U međuvremenu, postavljene su tri table, ali prelaz je i dalje uglavnom prazan.

Na prelazu "Crveni grm" između BiH i Hrvatske velika je gužva i u prosjeku se čeka oko pola sata da se pređe. Na samo tri kilometra od ovog nalazi se novi, veliki prelaz - Bijača. Problem je što do njega malo ko umije da dođe.

Džemal Ćatović, koji 11 godina putuje tim putem, kaže da ne zna gdje je prelaz.

Nije znao ni Milenko Jučić.

"Ja živim vani u Njemačkoj, ovdje imam auto pa kad dođem odem na more. Sad znam gdi je. Pitaću drugi put gdje je, da ne moram čekat", kaže Jučić.

Tri rampe, dva terminala i jedan kamion

Kako uopće pronaći prelaz Bijača? Logično bi bilo da na magistralnom putu M17 između Mostara i Čapljine bude postavljena bar jedna tabla koja bi vozačima sugerirala kuda da idu. Table nema, pa većina vozača po inerciji nastavi put Doljana, kaže reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić.

"Kada dođete do raskrsnice gde se putevi račvaju sa jedne strane za Trebinje i Stolac, a sa druge za Ljubuški i Čapljinu, skrenite desno, pređite preko mosta dr. Franjo Tuđman, uđite u Čapljinu i dalje pratite putokaze za Ljubuški. Iz Čapljine pratite magistralni put M6. Razdaljinu od 17 kilometara do Ljubuškog preći ćete za nekih dvadesetak minuta", kaže reporter Al Jazeere.

Na putu između Čapljine i Ljubuškog nema nijedne table koja bi putnike uputila kako da stignu do graničnog prelaza Bijača.

Tek poslije 160 pređenih kilometra, od Sarajeva do ulaza u Ljubuški, nalazi se prva tabla za granični prelaz Bijača. Zapravo, tabla je stara, a nova je samo naljepnica na kojoj piše ime prelaza.

Putnicima od ove table preostaje još da u kružnom toku u Ljubuškom skrenu lijevo, prate glavni put do sljedeće table, gdje će opet skrenuti lijevo i voziti se još par kilometara novosagrađenim putem.

I tu je, konačno, granični prelaz Bijača. Tri ulazne i tri izlazne rampe. Prelaz sa dva carinska terminala i terminalom za detaljan pregled vozila.

A, na prelazu samo jedan kamion. Jer, očigledno je da table koje su postavljene na ulazu i izlazu iz Ljubuškog nisu dovoljne kako bi putnike doveli do ovog graničnog prelaza.

Kako se snaći u apsurdistanu?

Za dva sata, koliko se tamo zadržala ekipa Al Jazeere, prelaz Bijača prešlo je tek 10 putničkih automobila, jedan autobus i 8 kamiona. Prelaz uglavnom koriste stanovnici Ljubuškog i okolnih mjesta. Ni njima nije jasno zbog čega je put do prelaza toliko loše obilježen.

"U ovom apsurdistanu sve je moguće. Katastrofa. Ljudi čekaju, bio sam danas na Crvenom grmu, kolona kilometar i po, na Orahovlju dva. Katastrofa, a ovdje nema nikog“, kaže Ljubušak Anto.

Kamiondžije imaju svoje probleme. Prostor namijenjen za njih još uvijek nije asfaltiran. Posut je je šljunkom i kamenjem, a na vrućini i vrelom šljunku prve stradaju gume.

"Ja bi volio samo da vidite šta se dešava, ja vam to mogu pokazati na mom kamionu, kako gume kidam svaki dan, sa 25 tona da se vrtimo po onom makadamu, ono nije normalno", žali se Dane Herceg, vozač kamiona i pita zašto im se ne dozvoli da, dok se put asfaltira, zaustave kamione na slobodnu traku.

Špediteri, njih ukupno sedam, dijele jedan kontejner, a papirologiju drže u gepecima kola. Izjave nisu htjeli dati, jer se plaše mogućih posljedica. Jedan kontejner dijelit će sve dok prelaz Bijača ne bude potpuno gotov, sredstvima iz IPA fondova u visini od 5,4 miliona eura.