prof. Isak Karabegović: Robotika predstavlja budućnost za mladi naraštaj

Četvrta industrijska revolucija ili Industrija 4.0 prisutna je već oko nas, ali njen koncept nije dovoljno rasprostranjen. Njen razvoj i učinak je šansa za ekonomski rast, a sve­o­bu­hvat­na di­gi­ta­li­za­ci­ja in­du­stri­je, sti­ca­nje in­že­njer­skih zna­nja ko­ja mo­gu da pra­te taj pro­ces, pred­sta­vlja bu­duć­nost naše zemlje. 

Gdje je Industrija 4.0. u BiH, šta je to što je naša najveća prednost i koji su naši najveći nedostaci, kakva je uloga robotike na razvoj kompanija, razgovarali smo sa akademikom Isakom Karabegović, redovnim profesorom Tehničkog fakulteta Univerziteta u Bihaću. 

Jedan je od osnivača Društva za robotiku u BiH 2003. godine, a odnedavno i član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Profesore Karabegović, svjedoci smo velikih promjena u svim industrijskim granama. Koji su najveći nedostaci u industriji 4.0, te kakve su mogućnosti za njen razvoj?

- Četvrta industrijska revolucija ili Industrija 4.0 prisutna je već oko nas, ali njen koncept nije dovoljno rasprostranjen. Implentacijom Industrije 4.0 će se poboljšati mnogi aspekti ljudskog života u svim segmentima. Ona dovodi  do promjena u poslovnim paradigmama i modelima proizvodnje, što će se odraziti  u svim nivoima proizvodnih procesa, kao i lanaca snabdijevanja, uključujući dizajnere sajber-fizičkih sistema, sve radnike u proizvodnom procesu do menadžera i kupaca kao krajnjih korisnika.

Pojavljuju se nove poslovne metode, dolazi do preoblikovanja proizvodnih sistema, načina transporta, isporuke, potrošnje i sl. Promjene nastaju zahvaljući implementaciji novih tehnoloških otkrića koji pokrivaju: robotika & automatizacija, internet stvari (IoT), 3D štamapa, pametni senzori, radio frekventna identifikacija (RFID), itd. Strategija implementacije Industrije 4.0 sastoji se u tome da se vrši prilagođavanje industrijske proizvodnje potpunoj pametnoj automatizaciji, a to znači uvođenje metoda samo-automatizacije, samo-konfiguracije, samostalnog dijagnosticiranja i otklanjanja problema, spoznaja i inteligentnog donošenja odluka. Isto tako, sa druge strane, postoje mnogi izazovi u narednom periodu, kao što su pitanja promjene poslovnih paradigmi, pravna pitanja, planiranje ljudskih resursa, pitanje sigurnosti, pitanje standradizacije i mnoga druga pitanja. Moramo kazati da uspjeh ili neuspjeh implementacije Industrije 4.0 leži u rukama svihučesnika u lancu, od proizvođačado krajnjeg korisnika, kupca. Ne mogu, a da ne citiram jednog od osnivača Industrije 4.0 njemačkog prof.dr.H. Kagermann-a koji kaže: "Fabrika budućnosti kombinuje ogromnu količinu fleksibilnosti s optimalnim korištenjem  resursa. Industrija 4.0 pruža šansu Njemačkoj da ojača našu ulogu proizvođača i dobavljača Business-IT. Ohrabrujuće je vidjeti da sve zainteresirane strane počnu djelovati  u bliskoj suradnji  s platformom Industrije 4.0".

Prije nego navedem nedostatke Industrije 4.0 nabrojat ću njene prednosti: efikasna upotreba raspoloživih resursa, povećana konkurentnost, usmjerenost na produktivnost, smanjenje pritiska na radnike, prilagođavanje proizvodnje, orjentacija na individualne zahtjeve kupca, nove vrijednosti B2B usluga, spremnost na nove izazove na domaćem i stranom tržištu.

Kako i svaka industrijska revolucija, Industrija 4.0 ima i svoje nedostatke: osnovni nedostatak je manjak obezbjeđenja zaštite podataka, neophodna kontinuirana nabavka i održavanje infrastrukture, složeni i skupi tehnički standardi, u ruralnim područjima nedostatak je slabe pokrivenosti široko pojasnim internetom, needucirani radnici za korištenje infrastrukture, dodatna oprema za zaposlenike (znanje o IT sistemima) i dr. 

Glavni problem implementacije "Industrije 4.0" je kako ubijediti kompaniju da ulaže u temeljne tehnologije ove industrije.

Osnovni nedostatak u primjeni Industrije 4.0 je prikazan na slijedećoj slici:

Kao što vidimo sa slike promjena tehnologije se odvija po eksponencijalnoj funkciji, dok poslovna produktivnost po linearnoj funkciji, što znači da se raskorak koji se javlja u poslovnom izvođenju tehnoloških promjena mora smanjivati. Sa desne slike vidimo da pojedinac ima najmanji otpor tehnološkim promjenama i prvi ih prihvata, dok je na zadnjem mjestu javna politika. Brz napredak u promjeni tehnologija imat će one zemlje koje smanje raskorak između krivulja u oba slučaja (lijevom i desnom), u što kraćem roku.

S druge strane, u kom segmentu su naši najveći potencijali za njen razvoj?

- Potrebno je stvoriti okvir za razmišljanje o „Industriji 4.0“ koja opisuje ključna pitanja i naglašava moguće odgovore, drugim rječima, potrebno je pružiti platformu za posticanje javno-privatne saradnje i partnerstva o pitanjima koja se javljaju vezana za tehnološku revoluciju. U svim sredinama društva neophodna je pozitivna interakcija kako bi  se stvorili progresivni pomaci u implementaciji „Industrija 4.0“. Takođe, neophodno je ostvariti motivirajuće uslove za pojedince i grupe koji učestvuju u implementaciji, odnosno naglasiti prednosti i dobit od tekućih transformacija.  Najveći potencijali implementacije, kod nas u BiH su mlade školovane osobe i isto tako mlade kompanije u razvoju. Naravno i za ovaj potencijal bi bile neophodne provesti određene radnje. Tako na primjer u kompanijama bi trebalo postići: kvalitetnu povezanost unutar svih segmenata kompanije, više saznanja o proizvodnim procesima, mogućnost optimizacije proizvodnog procesa putem stalnog prikupljanja vanjskih i unutranjih podataka, veću povezanost kompanije sa kupcima, fleksibilnost u proizvodnji, odnosno stalno prilagođavanje proizvodnih procesa zahtjevima kupaca,obezbjediti podršku za pametne potpomognute sisteme,napraviti decentralizaciju strukture procesa proizvodnje, itd. Kada su radnici u pitanju neophodno je: dodatno educirati zaposlene i obučiti ih informaciono-komunikacionim tehnologijama, maksimalno i trajno uključivanje u inovacijske procese (kao što su, npr. uključene mlade kompanije za izradu softwera), uvođenje nove vrste interakcije između čovjeka i mašine, koristiti tehnologiju M2M, što manje učešće radnika u procesu proizvodnje i dr.

Kakva je uloga robotike u BiH?

- Iako je poznato da postoji niz opravdanih razloga za primjenu robota u svim sferama društvenog života,  ako danas gledamo ulogu robotike u BiH možemo slobodno reći da je vrlo malo zastupljena. Osnovni razlozi za to su veliki broj nezaposlenih u BiH i jako velika početna ulaganja za robotske sisteme. Tako naprimjer, jedan robot za paletiranje pića u fabrici koja proizvodi flaširano piće košta oko pola miliona KM. Na prvi pogled kod donošenja odluke o kupovini, gledano kratkoročno, radi se o velikom iznosu novaca. Međutim, dugoročno se ta investicija isplati jer robot zamjenjuje četiri radnika koji rade fizički teške i zamarajuće poslove.

Drugi primjer opravdanosti primjene robota je preventivo djelovanje, koje je značajno u sadašnjim uslovima rada metalne proizvodnje, kada  strane zemlje prebacuju tzv. prljavu proizvodnju (izradu zavarenih konstrukcija) u našu zemlju zbog jeftine radne snage. Promjene u zdravstvenom stanju tih radnika javljaju se nakon određenog broja godina rada i najčešće su to teška oboljenja (karcinom), što pored socijalnog problema  dovodi do dodatnog opterećenja zdravstvenog fonda naše zemlje. Iz tog razloga je neophodno u BiH uvoditi robotiku u obrazovne sisteme  osnovnog, srednjeg  i visokog obrazovanja, te  obezbjediti i opremiti labaratorije jer robotika predstavlja budućnost za mladi naraštaj.

Koliki je značaj novih tehnologija za bh. kompanije i njihovu konkurentnost na stranim tržištima?

- Učešće BiH kompanija u svjetskoj ekonomiji i novim tehnološkim trendovima zahtjeva jaku orijentaciju prema inovativnom društvu i digitaliziranom proizvodnom procesu zasnovanom na naučnom i tehnološkom razvoju. Taj naučni i tehnološki razvoj zasniva se na: radno okruženje koje mora biti otvoreno za inovacije, mora imati sposobnosti za razvoj intelektualnog vlasništva, imati spremnosti na prilagodbu novim vrstama poslova, novim zakonima i ekonomskim modelima, održivom razvoju, novom zakonskom okviru i etičkim normama, socijalnoj osjetljivosti usljed tehnološkog razvoja, itd. Nove tehnologije, koje čine stub Industrije 4.0 su: cloud computing, robotika i automatizacija, pametni senzori, 3D štampači, radio frekventna identifikacija (RFID) i dr.  Njihovom primjenom došlo bi do preporoda u našim kompanijama jer bi se poboljšali: fleksibilnost, povećanje produktivnosti, optimizirao bi se proces donošenja odluka, energetska iskoristivost, horizontalna i vertikalna integracija, sajber sigurnost, novi poslovni modeli, iskoristili bi se svi resursi kompanije, itd. Najveći izazov za menadžere kompanija bi bio u određivanju: koje podatke prikupiti, kome dati na uvid informacije dobijene iz tih podataka, te kako iskoristiti tu informaciju za najbolje odluke. Prvenstveno, zadatak vođe kompanije bi trebao da bude  digitalizacija proizvodnog procesa kompanije, što za rezultat ima rast: konkurentnosti, produktivnosti, zaposlenosti, iskoristivosti tvorničkih resursa i povećanja ukupne bruto dodatne vrijednosti kompanije.

Primjena novih tehnologija u određenom obliku je zastupljena u BiH kompanijama, ali u dosta malom procentu i na dosta niskom nivou. To znači da konkurentnost naših kompanija na stranom tržištu nije još uvijek osigurana, što ne znači da nije i ostvariva, jer svaki rezultat zahtijeva vrijeme i znanje. Da bi se postigli i sačuvali nešto viši  konkurentski odnosi na tržištu neophodno je pratiti i primjenjivati postupak tehnološkog razvoja država koje su već osvojile svjetsko tržište.

Kako uspostaviti lanac vrijednosti da bi društvo imalo koristi?

- Na početku 21. vijeka umreženost se smatrala luksuzom, no svakim danom postaje sve bitnije imati pristup internetu i biti u stanju komunicirati s cijelim svijetom. U „Industriji 4.0“ digitalni i „pravi“ svijet su povezani. Radne mašine, radna mjesta i ljudi će konstantno izmjenjivati informacije putem interneta. Proizvodnja s međusobno umreženim proizvodnim mašinama postaje skladna: mašina dobiva u svakom trenutku informaciju o: operacijama na ostalim mašinama, vremenu dolaska određenog dijela do njega, itd. Kao prvo, mora se uspostaviti horizontalna i vertikalna integracija. Da bi bilo jasnije, izraz „horizontalna integracija“ je uobičajeno prepoznat kao umreženost proizvodnih lokacija, inteligentna komunikacija u nabavi, proizvodnji i logistici, uključenost kupca u proizvodni proces i razmjena informacija kroz cijeli lanac vrijednosti. Vertikalna integracija, bila bi umreženost unutar kompanije od planiranja proizvodnje do proizvodnog procesa i povezanost IT sistema na svim novoima. 

Smjernice za uspostavu lanca vrijednosti kod nas u BiH su: horizontalna integracija bi značila umrežavanje kompanija u globalnom lancu i međusobna saradnja, informatička komunikacija unutar kompanije, ispostavljanje širokopojasne mreže, (clod computing) računarstvo u oblaku, analitički sistemi, kibernetička sigurnost, M2M rješenja, sigurni terminali, dok se vertikalna integracija odnosi na obrazovanje i edukacije, uvođenje novih sistema za prilagođavanje, upravljanje životnim ciklusom proizvoda koji je podržan kroz globalni lanac vrijednosti, umrežavanje proizvodnog procesa u realnom vremenu.

Postoji zabrinutost zbog sve veće upotrebe robota i njihove uloge u društvu? Treba li njihovu primjenu gledati pozitivno ili kao prijetnju radnoj snazi? 

- Kako industrijski, tako i servisni roboti nisu prijetnja bh. društvu, odnosno radnoj snazi, pa nije potrebno imati strah od robota. Roboti kao i svaka mašina, odnosno mehataronički sistem služe ljudima da ih oslobode poslova koji su teški, monotoni, opasni po zdravlje čovjeka. Zamislite da se industrijski roboti nisu primijenili u proizvodnim procesima pri proizvodnji automobila. Te poslove bi morali raditi radnici i danas i imali bi nesagledive posljedice: velik broj bolesnih i inavalida, a njihovo liječenje bi u budućnosti bilo teret trenutno zaposlenim radnicima. Moram ovdje navesti primjer, Georg Devoli Joseph Engelberger 1954. godine, dizajnirali su industrijski robot i patent je ponuđen Nijemcima koji to nisu prihvatili vodeći se  filozofskim razmišljanjem da će instaliranjem robota tri radnika ostati bez posla. Istu ponudu Japanci su prihvatili  vodeći se svojim filozofskim razmišljanjem, da instaliranjem robota tri radnika oslobađaju teških poslova. Njihovom daljnjom edukacijom će Japan kao država ostvariti veću dobit, a radnik će imati lakše radno mjesto i veću zaradu.  I danas, statistike pokazuju da u Japanu ima veći broj instaliranih robota u odnosu na  Njemačku, kao i da primjenom proizvodnje sa najvećim brojem instaliranih robota proizvode veći broj automobila. Dok svijet razvija Industriju 4.0, odnosno četvrtu industrijsku revoluciju, Japanci razvijaju četvrtu robotsku revoluciju. Njihova filozofija razmišljanja je opet ispred sviju, jer žele razviti servisne robote za pomoć starim i iznemoglim osobama. Razlog tome je vrlo interesantan i za nas. U Japanu imaju vrlo brojnu staru populaciju građana i svaki stariji senilni čovjek za sebe veže četiri zdrava čovjeka koja bi se brinula za njega. Ulogu brige oko starih i potrebitih osoba  preuzeli bi servisni roboti, a sposobni i zdravi bi ostvarivali veću dobit na nekom drugom lakšem mjestu uz veću zaradu. Ovaj primjer pokazuje da ne treba donositi negativne predrasude kada su u pitanju promjene koje su neminovne u današnjem vremenu, već se treba raditi na izmjenama koncepta razmišljanja pri donošenju odluka o prihvatanju nepoznatog, što se neće odnositi samo na robote. Promjene dolaze, htjeli mi to ili ne. Što ih prije akceptiramo, rezultati će biti bolji. Na primjenu robota treba gledati pozitivno jer se povećanje primjene robota u svijetu, a i kod nas, odražava prema uslovima potreba tog društva, njihova uloga je pomoć i olakšanje u izvršavanju određenih zadataka i naravno uvijek se mora voditi računa da bude opravdana. 

S druge strane, da li je ona jedan od načina da prestanemo biti država koja je jedino cijenjena po jeftinoj i odgovornoj radnoj snazi?

- Složio bi se sa Vama implementacija Industrije 4.0 je jedini način da prestanemo biti država koja se cijeni po jeftinoj i odgovornoj radnoj snazi. Kako promjeniti su sliku. Mi moramo kao i svaka država u svijetu napisati i usvoji "Strategiju razvoja i implemetacije "Industrije 4.0" u kojoj će biti definisani ciljevi i razrađeni planovi, kako do tih ciljeva da dođemo. Tako npr. Kina je usvojila strategiju "Made in Kina 2026", u kojoj definišu gdje žele da budu do 2025. godine, kada je u pitanju tehnološki razvoj. A cilj im je svakako da postanu jedna od tehnološki najrazvijenijih zemalja u svijetu.  

Moramo uzeti u obzir i to da se u USA za deset poslova, koji se danas najviše traže, nije ni znalo prije deset godina, zatim da se za jednu do dvije godine tehnološke informacije udvostruče i da već danas zaposlenik u tehnološki razvijenim zemljama mijenja posao više od 10 puta u radnom vijeku, jer su generičke i ICT tehnologije sve prisutnije, itd.

Kao prvo i mi moramo početi cijeniti vrijeme i brzinu u promjenama. Poznato je da vremenom sve pomenute nove tehnologije postaju jeftinije i pristupačnije za aplikaciju. To znači da se moramo što prije osvijestiti i posmatrati sadašnjost u odnosu na privredno bolje i razvijenije zemlje od nas. Moramo učiti od drugih. Mi smo zemlja koja ima mladu dijasporu koja je u razvijenim zemljama već savladala najnovije tehnologije. Ako stvorimo pozitivno okruženje, ti mladi su voljni pruziti pomoć u razvijanju biznisa i u BiH. Neko to mora pokrenuti. To je težak i obiman posao, ali vjerujem u zdrav razum naše mladosti i smatram da mi imamo potencijala za pokretanje i uvođenje promjena u pravcu "Industrije 4.0". 

U međuvremenu je potrebno da: obrazovni sistem 21. vijeka pripremi mlade ljude za poslove koji još nepostoje, kako bi koristili tehnologije koje još nismo ni otkrili, a za konkuretnost koja će biti globalna“.

Edukacije se moraju vršiti kontinuirano za sve aktivno uključene sudionike razvoja društa, direktno ili indirektno vezane za budućnost ove države, jer nas u budućnosti očekuju pametni uređaji, pametni automobili, pametne fabrike sa pametnim proizvodnim procesima, pametne kuće, pametna okruženja i gradovi, kao i puno toga još.

Seida Bijedić