Vlada Hrvatske nema novca za otkup "Ine"

Od Božića do Božića – toliko je otprilike držalo vodu obećanje premijera Andreja Plenkovića da će “Inu” ponovo vratiti u hrvatsko vlasništvo.

Otkup MOL-ovih dionica u “Ini” premijer je najavio početkom 24. decembra prošle godine, a u danima nakon toga objašnjavao je u brojnim intrevjuima zašto je Vlada donijela takvu političku odluku i zašto je za Hrvatsku od strateške važnosti da upravlja s dvije najvažnije energetske kompanije HEP-om i “Inom”.

"Očekujemo da će proces kupnje trajati godinu dana. To je razuman rok, a sve ćemo voditi transparentno. Inu želimo imati u svojim rukama", kazao je tada hrvatski premijer.

Godinu dana kasnije država je dalje od kupovine “Ine” nego što je bila tada, a Vlada tek raspisuje konkurs za savjetnika koji bi joj trebao pomoći da pronađe model kupovine “Ine”, ali i pripremiti model njene dalje prodaje novom partneru.

Iz Vlade ponavljaju da “će ponuditi saradnju svjetskim finansijskim institucijama koje se bave konsultantskim poslovima te da će nakon temeljne analize odabrati savjetnika, a da će njegov angažman pomoći Vladi da se procijeni kompanija za otkup MOL-ovih akcija ili pri pronalaženju strateškog partnera”.

"Predsjednik Vlade Andrej Plenković istakao je prilikom posjeta Budimpešti da je potrebno pronaći model koji bi bio pravičan, s obzirom na dosadašnja ulaganja s mađarske strane u Inu, ali i na realnu procjenu vrijednosti tih dionica u ovome trenutku. Vlada Republike Hrvatske će provesti detaljnu i dubinsku analizu prije donošenja same odluke, ponajprije vodeći računa o interesima Republike Hrvatske, o čemu ćemo pravovremeno izvijestiti javnost", poručuju iz Vlade.

Prije godinu dana premijer je govorio o tome da želi postići široki politički konsenzus oko “ovog bitnog pitanja”, odnosno oko otkupa “Ine”, i u prvim reakcijama je dobio podršku za taj potez u svim parlamentarnim strankama, iako su se procjene koliko je to izvedivo i koji je model najbolji razlikovale. Sada je nejasno oko kojeg bi cilja politički akteri u Hrvatskoj trebali postići konsenzus.

Nepostojanje tog jasnog cilja kad je “Ina” u pitanju zadnjih je 20 godina i dovelo do sadašnje situacije.