Prosvjedi poljoprivrednika, koji su se već u drugim europskim zemljama pobrinuli za političke turbulencije, stigli su i u Njemačku. Svojim akcijskim tjednom ovdašnji seljaci se bune protiv planiranog ukidanja poljoprivredne subvencije za dizel gorivo.
Kolone tisuća traktora i kamiona proteklih su dana prouzrokovale prometni kaos i blokirale mnoge gradove.
Prosvjedi širom Europe
U Nizozemskoj su proteklih godina slični prosvjedi djelomice bili praćeni nasiljem i ciljanom povredom privatne sfere političara te dovodili do masivne blokade gospodarstva. Ondje se prosvjedovalo protiv planiranih mjera za smanjenje emisija ugljičnog dioksida, a 2019. se iz tih demonstracija izrodila nova politička stranka: populistički BBB.
Poljoprivrednici su izlazili na ulice i u Belgiji, Španjolskoj i Francuskoj kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo planiranim ekološkim mjerama i većim troškovima. Taj prosvjedni val je stigao i do Poljske i drugih istočnoeuropskih država u kojima se uglavnom demonstriralo protiv jeftine pšenice iz Ukrajine.
Jan Douwe van der Ploeg, agronomski sociolog sa Sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj, u svim tim prosvjedima vidi nešto zajedničko: obranu postojećeg stanja. Prema njegovom tumačenju, razlog za prosvjede je često „pravo da se zadrže subvencije koje postoje godinama te da se i dalje mogu koristiti fosilna energija ili pesticidi". "Pri tome se radi o jasnim obilježjima industrijalizirane poljoprivrede", kaže ovaj znanstvenik.
Što traže seljaci?
No svi prosvjedi poljoprivrednika širom Europe ne mogu se svesti pod zajednički nazivnik – u svakoj zemlji je povod bio nešto drugo. U Njemačkoj su to subvencije za poljoprivredni dizel, u Španjolskoj loša opskrba vodom, a u Francuskoj troškovi za navodnjavanje i gorivo kao i europska agrarna politika.
Cijene gnojiva i goriva su nakon napada Rusije na Ukrajinu znatno skočile i jako pritišću seljake, unatoč poskupljenju živežnih namirnica u europskim trgovinama.
Potpredsjednica Saveza njemačke ruralne omladine Anne-Kathrin Meister u razgovoru s DW-om ističe da poljoprivredni prinosi jednostavno ne mogu držati korak s rastućim troškovima: „Cijene strojeva, sredstava za zaštitu bilja i gnojiva nisu porasle u istoj mjeri kao prinosi." Ona dodaje da su „aktualni izazovi i protekle godine jednostavno bili previše odjednom". Kod njemačkih prosvjeda je, doduše, težište na gorivu i strojevima, ali to je samo „kap koja je prelila čašu", kaže za DW Anne-Kathrin Meister.
I ističe da se poljoprivreda načelno ne protivi ekološkim reformama, ali da treba veću podršku. „Seljak je prvi koji je time negativno pogođen ako su flora i fauna loše", kaže Meister. I dodaje da ekološke mjere imaju svoju cijenu koju i potrošači moraju biti spremni platiti.
Podrška s desna
Za njemačku vladu tu je još i zabrinutost da bi ove prosvjede mogli zloupotrijebiti desni ekstremisti, upozorila je savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser. I ministar gospodarstva Robert Habeck je upozorio na primjenu nacionalističkih simbola i „maštanja o prevratu" koji se šire internetom u vezi s prosvjedima.
Prošlog ponedjeljka je na mnogim traktorima bio istaknut logo stranke Alternativa za Njemačku (AfD), čiji se dijelovi smatraju desno ekstremnima. I koja trenutačno u ispitivanjima javnog mnijenja dobiva 23 posto glasova, što znači da bi na saveznim izborima zauzela drugo mjesto.
Joachim Rukwied, predsjednik Njemačkog saveza seljaka, kaže da se ovaj savez distancira od ekstremista: "Desničari i druge radikalne skupine s fantazijama o prevratu ne želimo imati na našim demonstracijama." I ističe: "Mi smo demokrati."
Klimatski ciljevi u opasnosti?
U Bruxellesu se sa zabrinutošću prati nezadovoljstvo poljoprivrednika. Tamo se plaše za ambiciozne klimatske ciljeve, koji su tek u mandatu ove Europske komisije ušli u zakonodavstvo. EU do 2050. želi dostići cilj od „neto nula" štetnih emisija. Primjerice, u poljoprivredi bi se korištenje kemijskih pesticida do 2030. trebalo smanjiti za 50 posto.
U lipnju se održavaju europski izbori pa se mnogi pitaju hoće li ti planovi ostati na snazi i ako Europski parlament skrene udesno. Marco Contiero iz briselskog ureda ekološke organizacije Greenpeace za DW kaže: "Konzervativne stranke su, isto kao i dalje udesno smještene stranke, u predizbornoj kampanji koristile ili zloupotrijebile poljoprivredne teme kako bi ostvarile bolje izborne rezultate."
Greenpeace smatra da je postojeći sustav koji poljoprivrednike tjera u smjeru industrijaliziranih pogona – neupotrebljiv. Između 2005. i 2020. godine na području Europske unije je nestalo 5,3 milijuna, većinom malih, poljoprivrednih imanja, kaže Contiero. Ali je istovremeno površina koja se koristi za poljoprivredu ostala nepromijenjena. "Dakle trećina poljoprivrednih proizvođača u Europi je zbog financijskih problema jednostavno nestala", navodi on i dodaje: „Praviti se da obrana postojećeg sustava znači obranu seljaka je obična laž."
Duga povijest prosvjeda seljaka
Prosvjedi seljaka imaju dugu povijest, objašnjava agronomski sociolog Jan Douwe van der Ploeg. On podsjeća da je u 20. stoljeću došlo do više valova prosvjeda, uključujući i one iz ranih 70-ih godina, kada su poljoprivrednici iz više europskih država marširali prema Bruxellesu. U prosvjedima 1971. godine policija je ubila jednog demonstranta.
Prosvjede su u prošlosti u pravilu predvodili manji čimbenici, ali danas je drugačije, kaže van der Ploeg: "Agendu određuju jako veliki poljoprivredni proizvođači. Interesi koje zastupaju su interesi agrarne industrije."
