Hemijski sektor pred kolapsom: Proizvodnja se seli van Europe

Investicije u evropsku hemijsku industriju naglo padaju, kapaciteti se masovno gase, a investitori sele kapital u "zelenije" i jeftinije regione, dok Evropska unija sektor guši regulativom.

Troškovi energije ostaju previsoki za bilo kakvu dugoročnu konkurentnost, a Europa se suočava s još jednim talasom duboke zavisnosti od uvoza.

Prema podacima koje je prošlog mjeseca objavio Financial Times, pozivajući se na Europski savjet hemijske industrije – Cefic – ulaganja u hemijsku industriju u Europi prošle godine pala su za čak 80%.

Cefic upozorava da su zatvaranja kapaciteta širom EU od 2022. porasla čak šest puta i da su do 2025. dostigla 37 miliona tona, što je oko 9% ukupnih kapaciteta. Posljedica: 20.000 izgubljenih radnih mjesta i investicioni kolaps koji sektor dovodi na ivicu pucanja.

"Više nije pitanje da li je pet do dvanaest – sektor je pod ekstremnim pritiskom i već puca", upozorio je predsjednik Cefica Marco Mensink.

"Stopa zatvaranja se udvostručila za godinu dana, a još gore – godišnje investicije su prepolovljene i praktično svedene na nulu. I zatvaranja i pad ulaganja ubrzavaju, ne usporavaju. Potrebne su odlučne mjere ove godine, s konkretnim efektima na nivou fabrika."

Hemijska industrija je jedan od stubova europske ekonomije i ključni dobavljač sirovina za niz drugih sektora.

Prema podacima Cefica, sektor je u 2024. ostvario više od 600 milijardi eura prihoda. Međutim, iza tih brojki krije se dramatičan pad globalne relevantnosti: udio evropskih hemijskih kompanija na svjetskom tržištu pao je sa više od 27% u 2004. na svega 12,6% u 2024.

Naravno, sunovrat nije počeo samo sa sankcijama Rusiji i gubitkom jeftinog gasa sa istoka. Jeftina energija, posebno prirodni gas, ključna je za konkurentnost industrije koja se u velikoj mjeri oslanja na naftne i gasne sirovine, uz ogromne energetske potrebe u proizvodnji.

Današnje cijene energije u Europi razaraju čitavu industriju, ali najviše pogađaju energetski intenzivne sektore, a hemija je među prvima na udaru.

Dodatni pritisak dolazi od sve obimnije klimatske regulative EU, koja godinama šalje jasnu poruku da je smanjenje emisija važnije od konkurentnosti.

Iako se sada, makar deklarativno, čuje da Brisel želi "balans", šteta je već duboka. Upravo iz tog razloga je uveden CBAM (mehanizam za oporezivanje ugljenično intenzivnog uvoza), ali ni on zasad ne zaustavlja gubitak tržišta.

Kako navodi The Wall Street Journal, kineske kompanije u nekim segmentima grade više kapaciteta nego što postoji globalna tražnja, poput monoetilen-glikola, ključne komponente za proizvodnju poliestera.

Čak i kada se ti kapaciteti ne koriste punim intenzitetom, oni vrše ogroman pritisak na evropske proizvođače s visokim troškovima.

Europske firme dodatno trpe i konkurenciju iz SAD-a, gdje su troškovi energije niži, a regulatorni okvir fleksibilniji, pogotovo nakon trgovinskog sporazuma koji su prošle godine potpisali administracija Donalda Trumpa i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen.

Problem je veći od samog sektora. Hemija je temelj čitave industrijske strukture, od automobilske industrije do sektora odbrane, koji je danas među prioritetima EU.

"Ako želite sektor odbrane ili auto-industriju, oni su u potpunosti zavisni od hemije koja im isporučuje materijale. Ovo je bukvalno stisak kojim ostatak svijeta drži Europu", upozorio je Mensink za Financial Times, nazvavši hemijsku industriju "majkom svih industrija" i dodao: "Ona se raspada pred našim očima."

Bez radikalne promjene političkih prioriteta, problemi djeluju gotovo nepremostivo.

Sve dok smanjenje emisija ostaje apsolutni cilj broj jedan, evropska hemijska industrija će nastaviti da gubi kapacitete, investicije i globalni značaj, prenosi Investitor.