Riada Ašimović, FINOR Consulting: Korupcija – potpunog iskorijenjenja nema nigdje, ali gdje vodi djelovanje vlada linijom manjeg otpora?

Početkom ovog mjeseca, imala sam priliku prisustvovati dvodnevnom seminaru u Dubrovniku, održanom po deveti put na temu "Korporativno poslovanje u BiH" i sa velikom radoznalošću smo pohrlili na obalu iz hladnog Sarajeva, da osjetimo zrake sunca ali i da kao akteri u privatnom sektoru u ovoj zemlji saznamo nove informacije od predavača koji se u svojim pojedinačnim branšama smatraju za eksperte i kao "značajnim faktorima" u ovoj državi.

Ovaj članak nije napisan kao evaluacija pomenutog seminara, kvaliteta predavanja i interesa za ono što je tamo prenijeto, već kao reakcija na jedno od predavanja koje je mene i moje kolege iz konsultantske kuće FINOR potaklo na dublje razmišljanje o predmetu koji je duboko ukorijenjen u našem društvu, a tako značajan da posljedice te pojave kao kancerogene ćelije prožimaju svaki dio BH privrede i društva. Imate samo 3 pokušaja da pogodite o čemu se radi: ne, nije nacionalizam, i ne nije kompetitivnost/konkurentnost. Bingo! – radi se o korupciji.

Đinita Fočo, direktorica Agencije za javne nabavke u BiH je na svom izlaganju u Dubrovniku, na temu korupcije, predstavila važnost povećane transparentnosti, ojačanih institucija i mijenjanja individualnih stavova o ovoj pojavi kao katalizatora promjene i smanjenja nivoa korupcije u našoj zemlji. Posao joj nije lak ni u kom slučaju, a država u kojoj radi nije organizovana na način koji bi i njoj olakšao vršenje dužnosti. No, ono što je ipak ostalo kao upečatljiva poruka njenog izlaganja je ono što je i potako naše diskusije.

Po izvještajima Svjetske Banke, korupcija je među najproblematičnijim faktorima koji uslovljavaju poslovanje u BiH. Istina, korupcija se nigdje - pa tako ni u najrazvijenijim zemljama na svijetu ne može iskorijeniti u potpunosti. Međutim, zar nije apsurdno pomiriti se sa tvrdnjom da je "ljudski faktor" glavni razlog za korupciju, prihvatiti trenutačnu neupitno katastrofalnu situaciju po tom pitanju, te ne poduzeti nikakve administrativno-zakonske mjere čijom provedbom bi se jasno stavilo do znanja svim činiocima u privredi i dalje kakve posljedice očekuju one koji na nelegalan način pristupaju sklapanju bilo kakvih poslova.

Sve ovo nas je potaklo na malo dublje istraživanje o tome kakav je odnos nekih drugih vlada kada je u pitanju korupcija. Evo interesantnog pregleda kao prvi dio naše priče.

18. novembra 2009. godine, tokom godišnjeg govora Britanske kraljice u Parlamentu, Britanska vlada je bila poslijednja u nizu ostalih drugih zemalja koje su u poslijednje vrijeme najavile nove i još strožije antikorupcijske zakonske mjere. Često se govori o malverzacijama na internacionalnim projektima gdje su uvezane kompanije iz nekoliko zemalja, pa se sada radi na lomljenju korupcijskih mreža u globalnim okvirima.

U 2005 DPC Tianjin, kineska podružnica kalifornijske firme koja pravi medicinsku opremu, priznala je plaćanje mita ljekarima i osoblju laboratorija. Američki tužitelji su rekli da ovo pada pod opseg FCPA (America’s Foreign Corrupt Practices Act – FCPA ili Zakon o stranim antikorupcijskim praksama), jer je zdravstveni sistem u Kini pod nadležnošću tamošnje Vlade. Ipak, kineska vlada je uključena i u veliki dio poslovanja u ovoj zemlji. Prošle godine, na primjer, Lucent je platio kaznu od nekoliko miliona dolara za "edukacijska" putovanja koja su bila ugovorena za direktore iz državnih telekomunikacijskih firmi koji su umjesto u fabrike putovali u Las Vegas i Orlando. Dvije američke agencije odgovorne za provedbu FCPA, Odjel za Pravdu (Department of Justice - DOJ), i Komisija za Razmjenu i vrijednosne papire (Securities and Exchange Commission), jasno su izrazile svoju namjeru da će pod novom upravom nastupiti još jače i strožije u smislu intenzivnog iskorjenjivanja stranih mita u industriji. To će podrazumijevati istragu i, ako to bude opravdano, i sudske procese protiv korporacija, ali i istraživanja i procesuiranja viših rukovoditelja.

Iako je taj Zakon u Americi donesen davne 1977. godine, provođenje je bilo fragmentirano sve do nedavno. Napadi od 11. septembra 2001. godine primorali su vlasti da puno više pažnje posvete finansijskim tokovima ka nestabilnim zemljama u potrazi za terorističkim sredstvima, te je to otkrilo mnogo korupcije u procesu. "Nafta za hranu" skandal u Iraku također je pomogao u novom privlačenju pažnje američkih tužitelja, jer su tu bili uključeni najviši menadžeri istaknutih kompanija.

Novčane kazne za prekršaj kompanije se također povećavaju. U februaru 2009., američki sudovi su kaznili građevinsko poduzeće KBR i Halliburton, bivšu roditeljsku firmu KBR-a, sa 579 miliona $ za mito plaćeno za dobivanje ugovora u Nigeriji. Prošle godine su kaznili i njemački konglomerat Siemens, sa 800 miliona dolara kazne, najveće do sada. Njemačke vlasti su također kaznile Siemens sličnim iznosom.

Slučaj je zanimljiv u Sijera Leoneu, zemlji koja je početkom devedesetih bila zahvećena jednim od najstrašnijih civilnih ratova u Africi, a na kraju svega, Komisija za istinu i pomirenje koju je imenovala Vlada, konstatovala je da je jedan od glavnih uzroka rata bila nevjerovatno visoka razina korupcije koja je zarazila sve nivoe vlasti u prethodnim desetljećima. Uprkos činjenici da su korupcija i mito još dugo nakon završetka rata ostali prisutni u ovoj zemlji, sada, međutim, postoje naznake da je Sijera Leone u zadnje vrijeme imala uspjeha u borbi protiv korupcije. Vlada je bila zadovoljna zbog poslijednjeg objavljivanja godišnjeg Indeksa percepcije korupcije Transparency Internationala baziranog u Berlinu, koji su pokazali da se Sijera Leone stalno penje gore na ljestvici, iako je i dalje samo na broju 146 od 180 anketiranih zemalja (pitate li se gdje smo mi tu?! Možete zamisliti.)

Dakle, dani nekažnjavanja su izgleda gotovi u dalekom nam Sijera Leoneu. Dvadeset i sedam javnih dužnosnika je optuženo za korupciju u posljednjih godinu dana, uključujući suce i glavne dužnosnike pošta i nacionalnih RTV servisa. Ministar zdravstva je smijenjen početkom ovog mjeseca nakon što je optužen za tri tačke za korupciju. Dvije stvari objašnjavaju ove pojave: novi čovjek na vlasti i novi stav u zemlji! Abdul Tejan-Cole je prije dvije godine preuzeo kormilo nad antikorupcijskom komisijom, većinu karijere proveo van zemlje i tako nije imao udjela u političkom životu u zemlji prije ove pozicije. Ipak, posao je preuzeo sa velikim žarom. Prošle godine je uveo sistem u kojem svaki javni službenik mora deklarisati sve svoje imovine. On je također uvjerio Parlament za promjenu Zakona o funkcionisanju antikorupcijske komisije, koja sada ne samo da može istražiti korupciju kao i prije, već može sama pokrenuti i sudski progoniti optužene. Novi zakon je već podigao broj kaznenih djela povezanih s korupcijom sa devet na 29 i produžio minimalnu kaznu, a povratak je sada već oko 3 milijarde Leones (800,000$) u imovini od onih proglašenim krivima za korupciju.

U Slovačkoj je situacija naprimjer ipak drugačija. Neopoziv odmak od loših navika iz prošlosti je trebao biti posljedica pristupanja Evropskoj uniji, no tamo je pomak sada unatrag. U proteklih šest mjeseci vlasti su sprovele disciplinski postupak protiv desetak istaknutih sudaca zbog neefikasnosti, korupcija i politizacije pravosuđa. Njemački izrađivač kamiona, MAN, je početkom decembra kažnjen sa 150.6 miliona EUR na sudu u Minhenu, jer nije spriječio mito za različite transakcije u periodu od 2002.-2009. godine. Sud je u priopćenju naveo da je MAN Turbo platio mito za osvajanje ugovora, uključujući među njima najmanje dva slučaja mita za strane državne dužnosnike. Akcije su bile provedene ili sa znanjem ili sudjelovanjem Jürgen Mausa, izvršnog direktora u to vrijeme, koji se penzionisao prije dvije godine. Nekoliko glavnih rukovoditelja su napustili MAN-u novembru, kada su se čule poslijednje vijesti za aferu i malo prije obznane presuda, uključujući i Hakan Samuelssona, bivšeg izvršnog direktora, i Karlheinz Hornunga, bivšeg finansijskog direktora.

Na drugom kraju planete, u Indoneziji, još uvijek je galama zbog skorog skandala. Visoki dužnosnici u nacionalnoj policiji i uredu Državnog tužioca su bili navodno uhvaćeni u zamci sa dva vrlo moćna člana iz državne Komisije za borbu protiv korupcije, KPK, koje su istraživali za uzimanje mita. To je samo pokazalo duboko ukorijenjenu korupciju u pravosudnom sistemu Indonezije, i okrenuo javnost protiv policije i državnih odvjetnika. Mnogi su sumnjali da je to bila namještaljka da se nasamari KPK, jer se tada činilo da su bili previše učinkoviti. Prosvjednici su pružili podršku. Kampanja protiv korupcije je bila jedna od glavnih odlika predjsedništva Yudhoyonoa, no on je ovaj slučaj prokomentarisao vrlo obazrivo, a nikome se na kraju sudilo. Sve miriše na korupciju, a sve se zataškava. Važna je spoljašnja slika, u pitanju je samo dobar PR.

Ono što je interesantno i što treba imati na umu u godinama koje su pred nama je da nove poslovne mogućnosti i razvoj novih industrija otvaraju vrata novim prilikama za malverzacije. Divovske vjetroturbine i milioni eura investiranih na Kanarskim otocima su poslijednji primjer.

Cjelogodišnja istraga španjolske žandarmerije je početkom decembra 2009. otkrila nepravilnosti u planu za izgradnju novih vjetroelektrana. Sada se gradonačelnik, pet dužnosnika i dva inžinjera za razvoj vjetrovnih parkova bore protiv kaznenih prijava koje uključuju zloupotrebu položaja i javnih službi, pronevjeru u zemlji i primanje mita. Motivacija!? Do 40 miliona EUR kroz subvencije u Evropskoj Uniji. U Evropi je više od 6 milijardi EUR odvojeno za strukturne i poljoprivredne subvencije i to specifično za obnovljive izvore energije u 13-godišnjem razdoblju koje završava u 2013. godini. To je atraktivna cifra za relativno novu industriju za koju stručnjaci kažu da dobiva korist sumnje jer je prijateljski naklonjena zaštiti okoliša, te time iznad političkog prebacivanja. Nova vrsta energije je svakako predmet rasprave o klimatskim promjenama, te u centru pažnje zbog decembarskog samita u Kopenhagenu.

Vlasti kažu da je nemoguće kvantificirati razinu prevare u javnim izdacima za energiju vjetra, jer su istraživanja raspršena po različitim zemljama između regionalne i fiskalne policije. Ipak, kritičari kažu da bogatstvo koje je dostupno, a i fragmentarane kontrole jednostavno mame galeriju korumpiranih političara i poduzetnika koji pokušavaju doslovno stvoriti novac iz ničega. Uprkos tvrdnjama zvaničnika da je legislativa vrlo jasna i transparentna, policijski istražitelji su bili vrlo zauzeti preko kontinenta u posljednjih mjeseci. Ove godine, pet Korzikanskih nacionalista su bili zatvoreni i kažnjeni za krađu 1.54 miliona EUR od evropskih subvencija za vjetroelektrane.

U Italiji – gdje se odvijaju tri istraživanja - 15 ljudi je uhićeno prošlog mjeseca u slučaju koje su vlasti kodovno imenovanali kao "Prohujalo s vihorom". Slučaj je opisan kao kompliciran stil Ponzi-sheme koji je trebao rezultovati u čak 30 miliona EUR u dobiti kroz pronevjeru sredstava predviđenih kao EU pomoć. U mnogim zemljama, proizvođači energije na ovaj način imaju preduslove za primanje feed-in tarifa - posebnih premija iznad stopa na tržištu kao bonus za obnovljive izvore energije - ili posebne cijene za potpisivanje ugovora u razdoblju od 15 do 25 godina.

Iz kancelarije glavnog državnog odvjetnika u New Yorku poručuju da vlade mogu i trebaju stvoriti standarde da obje strane mogu pratiti proces, te uspostaviti transparentan sistem za informiranje javnosti o najmu zemljišta i veze između inžinjera koji razvijaju turbine i općinskih dužnosnika i njihovih porodica. Računica je jednostavna: standardna turbina od 2 megavata košta oko 2.75 miliona EUR za izgradnju i zarađuje oko 275.000 EUR godišnje kroz prodaju električne energije po tržišnoj stopi. Ali taj prihod može dvostruko dostići i oko 500.000 EUR zahvaljujući posebnim državnim poticajima plaćenih kroz komunalije kao nagrada za obnovljive izvore energije. Primamljive cifre za mozgove koji sjede na svim kontinentima uz svoje digitrone.

Dakle, korupcija je globalna bolest, a pravila nema. Alžir, Angola, Kina, Egipat, Iran, Pakistan, Rusija, Venecuela i Zimbabve su toliko različite zemlje po svemu, od svjetovnih do vjerskih, anti-zapadnjačkih do više ili manje pro-zapadnjačkih. Ipak, ono po čemu su svih devet država saglasne je da se građanima ne bi trebalo puno reći o korupciji, bilo kod kuće ili negdje drugdje. Na sastanku u Kataru u novembru 2009., oni su se skupili kako bi na propisan način što je više moguće hendikepirali provedbeni mehanizam za UN-ove Konvencije protiv korupcije. A to je šteta: u teoriji, UNCAC može biti učinkovitiji od bilo koje druge međunarodne institucije koja se zalaže za borbu protiv Korupcije. Sa 141 potpisnika, njegov doseg je daleko širi od Organizacije za ekonomsku korupciju i razvoj (OECD-a), koji se sastoji od 30 bogatih zemalja, ili 47-članica Vijeća Evrope.

Nedostatak etike, ljudska pohlepa, i zloupotreba vlasti su glavni uzroci korupcije. Od državnih službenika koji uzimaju mito od predaje i za dobijanje ugovora, do policajaca koji uzimaju novac od vozača zbog prometnih prekršaja, korupcija je postala jako raširena u puno zemalja na svijetu. Podizanje glasa protiv korumpiranih pojedinca, posebice državnih službenika, je ponekad čak i u SADu dovelo do zlostavljanja, mučenja, lažnih optužbi, pa čak i zatvora. To je zato jer korumpirani vladini dužnosnici imaju dovoljno snage da se zaustavi bilo ko ko se usudi podignuti glas protiv njih. Ali to ne bi trebalo odvratiti nikoga u borbi protiv korupcije. Bilo je mnogo slučajeva u kojima je vlada ipak uspjela otkriti malverzacije uz pomoć onih koji su bili voljni i u mogućnosti pomoći.

Na osnovu informacija Svjetske Banke iz izvještaja Doing Business Report / Ease of doing business, kako je i prenijeto u Izvještaju Zlatka Lagumdžije o Kompetitivnosti BiH i regiona Jugoistočne Evrope 2009-2010, BiH je 2009. godine bila 119. u rangu od 181. zemalja, a u 2010. godini prognoze za BiH su 116. od 119 Zemalja. Prozvana simpatičnim nazivom "super teška pasiva" u smislu najkatastrofalnijih rezultata na svjetskim ljestvicama najpoznatijih istraživačkih instituta, nestabilnost vlade, ali naravno i korupcija su među glavnim faktorima za ovakve ocjene poslovnih prilika u našoj zemlji. Da ne duljimo o razlozima za ovako visoku razinu korupcije u našoj zemlji, vraćam se na početak priče i poruku sa izlaganja u Dubrovniku da postoje načini, ali ipak vrlo malo toga što se može uraditi za smanjenje nivoa korupcije u našoj zemlji bez mijenjanja naših stavova pojedinačno. Sve situacije iz svih zemalja koje su gore opisane pokazuju da nema zemlje i industirje koja nije zahvaćena ovim problemom. Ipak je u isto vrijeme jasno da vlade pokušavaju pokazati kako strogim novčanim kaznama, sprovođenjem sudskih procesa i istaga koje se sprovode i protiv najvećih, najboljih i najmoćnijih – niko nije nedodirljiv. U slijedećem članku predstavljamo što su eksperti iz Svjetske Banke, na čelu sa vičnom Susan Rose Ackermann prepisali kao neke od već dokazano učinkovitih lijekova za korupciju.

Piše: Riada Ašimović, FINOR Consulting