Nevesinje: Mjesto koje napuštaju mladi jer nema perspektive

Statistika, prema kojoj je u posljednjoj deceniji, Bosnu i Hercegovinu napustilo više od pola miliona ljudi nije ohrabrujuća, ali ni iznenađujuća. Još jedni izbori su iza nas, konkretnih rješenja nema. Ekonomske migracije nisu zaobišle ni Nevesinje, koje uglavnom, za sobom ostavljaju mladi.

Posljednji popis pokazuje da u Nevesinju, mjestu ispod planine Velež, živi nešto više od 13 stanovnika, no stvarnost šalje drugu sliku. Ekonomske migracije uzele su danak, a procjenjuje se da je u posljednjoj deceniji Nevesinje napustilo oko 5.000 ljudi. Kako se ovdje živi, pitali smo i građane.

"Doskoro, nikako. Bolesna sam, idem na dijalizu. Penzija mala, 360 KM. Moram preživljavati s tim, ko me pita", "Vlast nevalja. Kaži Bogu gore na nebesima. Nevalja. Jedan čovjek da ima koliko cijelo ovo Nevesinje. Što će mu to?! Mladi moraju odlaziti, šta će jesti".

Pojedinima je dobro i ne postoji ništa što bi željeli da promijene. Oni treći se dvoume.

"Ima posla za mlade ljude, ko kaže da odlaze, ne bih rekao. Ne treba ništa mijenjati", "U Nevesinju se jako lijepo živi. Ne znam da li bih otišli odavde, razmislila bih još”.

Nije mali broj onih koji zbog nedostatka posla u ovoj opštini odlučuju da je napuste. Posebno se radi o mladima koji pored visokostručnih kvalifikacija sve teže mogu da dođu do posla u gradu u kojem su rođeni.

Angelina Vukosav jedna je u nizu razočaranih mladih ljudi iz ove lokalne zajednice, kojoj ni priznanje studenta generacije na Fakultetu likovnih umjetnosti u Trebinju, niti brojna druga, nisu pomogla da dobije posao u struci. A to joj je obećao i sam premijer. I pored dva završena postidplomska studija, u svojoj Hercegovini, kaže, ne vidi perspektivu, a proteklih 18 mjeseci, slikovito opisuje kao dramu “Čekajući Godoa”.

"U svom otvorenom pismu sam i napisala da je tragedija što u jednom gradu kulture, jer Trebinje je ipak malo veći i kulturan grad, nema mjesta za jednog ovakvog studenta. To je, po mom mišljenju, jedan apsurd. S druge strane, ako nemamo posao, nemamo drugog izbora nego da krenemo negdje drugo, što znači da ću sutra ja biti prva koja će otići negdje ako moja država nema razumijevanja ni za mene kao najbolju, ni za druge studente", kazala nam je Angelina Vukosav, studentica generacije.

Pojedinačne slučajeve neće komentarisati, kaže prvi čovjek ove opštine. Ekonomske migracije, ocjenjuje, ne mogu se zaustaviti, nigdje pa ni u Nevesinju, uz konstataciju da ima i onih koji se vraćaju u svoje rodno mjesto.

"Najbolji studenti generacije obično traže i najbolja radna mjesta, makar je to moje iskustvo, tako da je teško udovoljiti tim ljudima jer ugčavnom hoće u veće centre. Što bolji student, to veći zahtjevi. Ali, mene raduje da obrazovani ljudi u Hercegovini koji završe škole na državnim fakultetima u Srbiji ili negdje drugo, koji osnuju svoj biznis, da se vraćaju ili imaju namjeru", naveo je Milenko Avdalović, načelnik Opštine Nevesinje.

Mnogi se, u traženju posla, zbog blizine, oslanjaju na grad na Neretvi.

"Nažalost, više ljudi radi u Mostaru i dolini Neretve, nego u Nevesinju. Nemate nijedan privredni subjekat i ono što je bilo ostalo od Jugoslavije je privatizovano i uništeno", rekao je Nebojša Vukanović, opozicionar iz Republike Srpske.

Osim odličnih studenata, Nevesinje je rasadnik i sportskih talenata, a zahvaljujući Jani Đerić, juniorskoj prvakinji u kick-boksu, upisano je u mapu prvih u svijetu. No, iako je za odrastanje ovo mjesto divno, svoju budućnost vidi negdje drugo.

"Planiram da se školujem u Novom Sadu. Tamo da nastavim treninge jer kick-boks mnogo volim i nadam se da ću ostati u tom sportu. Mislim da bi se još moglo ulagati u sportove jer smo stvarno zaslužili, svaki sportski kolektiv.Mnogo odricanja, mnogo zahtijevaju svi sportovi. Znam po sebi jer sam se odrekla mnogih stvari da bih stigla do tog trona", rekla je Jana Đerić, svjetska prvakinja u kick-boksu.

Još jedni izbori su iza nas, a rješenja bh. vlasti, koja bi zadržala stanovništvo u cijeloj državi i dalje su daleka. Ako se trend odlazaka nastavi, za manje od 50 godina u BiH će živjeti nešto više od milion i pol ljudi.