Veliki problem: Skoro cijeli svijet na rubu demografske katastrofe

Demografski problemi postaju jedan od najvećih socio-ekonomskih izazova razvijenog svijeta, a početak 21. stoljeća je u Europi obilježio pokušaj rješavanja tih problema raznim politikama kojima se pokušala potaknuti demografska obnova, tj. povratak na održive razine fertiliteta (broj djece po ženi) od 2.1.

Puno toga se pokušalo, od direktnih plaćanja preko poreznih olakšica do poboljšavanja infrastrukture za odgoj djece (vrtići), ali su rezultati jako loši.

Nakon što bi jednom broj rođene djece po ženi pao ispod stope koja osigurava samoodržavanje stanovništva (2.1), pokazalo se da je skoro nemoguće vratiti ga, bar na dugi rok.

Iako je problem bio isprva ograničen na bogate države Europe i nekoliko država diljem svijeta (Kanada, Japan, Južna Koreja, Australija...), postao je globalan.

Danas prenisku stopu fertiliteta (ispod 2.1) po ženi, osim razvijenih država Europe, Sj. Amerike (Kanada i SAD) i Istočne Azije (Japan, Južna Koreja), imaju i najmnogoljudnije države na svijetu, Kina i Indija.

Broj rođenih pada u cijelom svijetu, bez obzira na rasu, religiju i ideologiju

Situacija je alarmantna i ima obrise svjetske krize.

Već ostarjela EU se muči s održavanjem stope fertiliteta iznad 1.5 djece po ženi, a samo 15 posto od ukupnog stanovništva ima 0-14 godina.

Hrvatska ne popravlja prosjek EU jer je stopa fertiliteta 2023. iznosila 1.4, s udjelom stanovništva između 0 i 14 godina od 14 posto.

SAD je u nešto povoljnijoj situaciji sa stopom fertiliteta od 1.7 i udjelom najmlađeg stanovništva (0-14 godina) od 18 posto.

Ali i njegovi demografski pokazatelji su sve gori, jer je do prije nekoliko godina bio blizu stope fertiliteta potrebne za samoodržanje stanovništva (2.1).

Neugodno iznenađenje je Kina, čija je stopa fertiliteta pala na samo 1.2 djeteta po ženi.

Jedna je od najmanjih u svijetu, manja čak nego u Japanu (1.3), ali bolja nego u Južnoj Koreji (0.9).  Ukupno je prošle godine rođeno jedva 9 miliona, 8.84 miliona manje nego nedavne 2016.

Udio stanovništva u dobi između 0 i 14 godina je još relativno dobar, 23 posto, ali to će se jako brzo pogoršati.

Čak i Indija, država koja je praktički sinonim za prenapučenost i populacijsku eksploziju, pala je na manje od stope fertiliteta koje osiguravaju samoodržanje brojnosti stanovništva.

Svaka četvrta osoba ima između 0 i 14 godina, ali pad stope fertiliteta s 3.5 na kraju prošlog stoljeća na trenutnih 2 govori da je samo pitanje vremena kada će postati sličnija Europi, Japanu i SAD-u.

Do kraja stoljeća će ukupan broj ljudi na Zemlji početi padati

Bliži se godina kada će više država i teritorija imati stopu fertiliteta manju od potrebne za samoodržanje stanovništva (2.1).

Već do kraja ovog desetljeća bi se trebala dogoditi takva godina, a do 2050. se može očekivati prva godina u kojoj će svjetska stopa fertiliteta biti manja od one potrebne za samoodržanje svjetskog stanovništva. Zatim će prije kraja stoljeća više ljudi godišnje umirati nego se rađati.

Jedini kontinent koji popravlja demografsku sliku svijeta je Afrika.

Postoje "džepovi" i na drugim kontinentima, kao Srednjoj Aziji uz Afganistan, Mongoliju i Pakistan, Bliski istok (bez Turske i Irana), nekoliko država Južne Amerike i dio Srednje Amerike, ali Afrika uvjerljivo predvodi po svim demografski parametrima.

Prema stopi fertiliteta i udjelu stanovništva između 0 i 14 godina Afrika nema premca.

S druge strane neke države koje su prijašnjih desetljeća bile poznate po eksplozivnom demografskom širenju već odavno to nisu.

Na primjer, Iran je s 1.7 stopom fertiliteta čak gori od nekoliko država u Europi, a prve polovine 90-ih je stopa fertiliteta iznosila između 3.9 i 4. 80-e su bile još intenzivnije, između 5 i 6 djece po ženi.

Turska je drugi primjer muslimanske države koja se našla u istoj situaciji kao kršćanska Europa, s tek 1.9 djece po ženi.

Bangladeš, jedna od najgušće naseljenih država na svijetu, već godinama nema dovoljno djece za samoodržavanje stanovništva (1.9 dijete po ženi). Brazil, Čile, Urugvaj, Kolumbija i Meksiko demografski sve više nalikuju SAD-u i EU.

Oni koji bolje žive imaju manje djece

Paradoks demografije je u tome što s razvojem i rastom bogatstva ljudi imaju sve manje djece.

To je očito iz toga što dijelovi svijeta koji imaju još uvijek problem s gladi i neuhranjenosti (Afrika, Srednja Azija) imaju najviše djece i najbrži rast stanovništva.

Pravilo je da što države postaju relativno bogatije, da postaju starije, tj. s većim udjelom starog stanovništva i manjim udjelom mladog.

Jedan od razloga za to je povećanje prosječnog životnog vijeka, ali još više od toga drastičan pad broja rođenih.

Nameće se zaključak, koji se može lako iščitati iz podataka, da što je stanovništvo bogatije i obrazovanije, to ima manje djece.

Čak i unutar bogatih država krivulja fertiliteta prema obrazovanju i bogatstvu majke ima L oblik, tj. siromašnije i neobrazovanije žene imaju više djece.

Ima naznaka da se ta zakonitost u nekim državama mijenja, tj. da L krivulja postaje U krivulja.

To znači da broj djece po ženi je najveći kod siromašnih, zatim pada kod srednje bogatih, a kod jako bogatih opet raste. Ali još nema dovoljno dokaza da bi se moglo govoriti o novom demografskom trendu.

Najviše se rađa na kontinentu koji gladuje i stalno ratuje

U bogatim državama je stopa fertiliteta 1.5 djece po ženi, a udio stanovništva između 0 i 14 godina 15 posto.

Kod srednje razvijenih je stopa fertiliteta 2.4 djeteta po ženi i udio stanovništva između 0 i 15 godina 27 posto.

U najsiromašnijim zemljama svijeta je stopa fertiliteta 3.9, kod ekstremnih primjera više od 6 djece po ženi. Udio stanovništva između 0 i 14 godina je 38 posto.

Skoro isključivo se tu radi o državama Afrike.

Na prvu je čudno što kontinent koji ima problema s periodičnim izbijanjem gladi i općom pothranjenosti, a situacija se po tom pitanju čak pogoršava od 2015., ima najbolje demografske rezultate.

Zapravo nema praktički ništa po čemu se Afriku po pitanju društveno-ekonomskih pokazatelja moglo izdvojiti kao dobar primjer.

Najkorumpiraniji kontinent, s najmanje država koje se mogu i približno opisati kao demokracije, stalni ratni sukobi (trenutno najviše u istoriji u jednom trenutku, preko 35), haraju bolesti koje su iskorijenjene ili stavljene pod kontrolu u ostatku svijeta, najdepresivniji kontinent (i anketno prema odgovorima o zadovoljstvu životom i prema izračunima materijalnih faktora).

Ženama je u Africi posebno teško. U Zapadnoj i Srednjoj Africi, gdje prosječni fertilitet iznosi 4.8 djece po ženi, više od 40 posto poroda se obavi bez ikakve pomoći zdravstvenog radnika 45 posto žena nema nikakvog uticaja na odabir seksualnog partnera (bračnog ili izvanbračnog), a svaka treća žena se udaje prije navršenih 18 godina.

Ali upravo zbog toga što žene nemaju izbora, što su neobrazovane i nemaju drugih prilika u životu, što ih se ne pita za to hoće li zatrudniti, a planiranje porodice ne postoji, rađanje djece je jedino što mogu i što smiju. Bez obzira na neimaštinu, glad i bijedu.

Demografska katastrofa je postala globalna

Niko na svijetu još nije pronašao način kako se izvaditi iz "demografske rupe" jednom kada država u nju upadne. Neke države su ostvarile određene rezultate, iako ne dovoljno da se vrate na stopu fertiliteta od 2.1 djeteta po ženi koja bi osiguravala samoodržavanje stanovništva.

Na primjer, trenutna stopa fertiliteta Danske od 1.7 je veća nego 80-ih kada je bila pala na 1.4. Češka je do kraja 90-ih pala na 1.2 dijete po ženi, a sada je na za Europu respektabilnih 1.7. Slično su postigle Rumunjska i Slovenija.

Ali još niko nije dugoročno vratio stopu fertiliteta na 2.1 i više, što je potrebno za samoodržanje ukupnog broja stanovnika, iako su iskušane razne politike.

Demografska katastrofa nije više ograničena na Europu i SAD, postala je globalni problem.

Implikacije za budućnost su alarmantne. Starenje stanovništva nije dobro za privredni rast zbog manje sklonosti starijih da ulažu i troše u odnosu na ljude u 30-ima i 40-ima.

Starenje stanovništva dovodi i do sporije stope inovacija, kada se korigira za sve ostale faktore.

Demografska katastrofa je problem s kojim će se morati uskoro suočiti ne samo Hrvatska i EU nego većina svijeta.

Kina je toga postala naglo svjesna kada joj se ukupni broj rođenih prepolovio u samo sedam godina.

Budućnost cijelog svijeta će ovisiti o tome na koji način će se taj problem riješiti.