al
Hastahana: Politika i struka u BiH (za)uvijek u raskoraku?

Investicije / URBANIZAM

Hastahana: Politika i struka u BiH (za)uvijek u raskoraku?

10.06.2019. 10:20 / Izvor: Akta.ba

Koliko su javne površine u Sarajevu uopće javne i koliko se prema njima odnosi kao prema površinama za koje, u slučaju bilo kakvih izmjena, treba saglasnost svih građana, nije pitanje na koje nemamo odgovor ali je zasigurno pitanje na koje nam upravo odgovor svjedoči o aktuelnoj društveno-političkoj postavci koja nikako ne djeluje u smjeru dobrobiti građana.

Kada je u aprilu Općinsko vijeće Centar u Sarajevu usvojilo Nacrt odluke o izgradnji zgrade u parku Hastahana, građani su održali protest, ali ih niko nije htio čuti.

Lokalne vlasti su se oglušile ne samo na volju građana, njihove potrebe već i na mišljenje struke na ovu temu.

Predstavljeno idejno rješenje izgradnje u navedenom parku neće građanima samo uskratiti već umanjenu zelenu površinu, već će negativno uticati na cjelokupnu urbanističku postavku samog platoa.

Ipak, Općina Centar u odbranu navodi da će stvoriti preduslove za gradnju u parku Hastahana te da se to neće negativno odraziti na život građana.

S druge strane, građani su istakli da ne žele da Sarajevo bude poznato kao najzagađenija prijestolnica u Evropi te da ima urbanističku sliku naselja Tibra, oštro osuđujući sve predstavnike vlasti koji su postali predstavnici ličnih interesa.

Općina na predmetnom terenu planira izgradnju dva poslovna objekta i podzemnu garažu, na što su najviše reagovali stanovnici Mjesne zajednice Marijin Dvor.

Ipak, čini se da je predizborna kampanja uveliko počela te su i informacije koje lokalne vlasti plasiraju u javnost ekstremno usmjerene ka isticanju bespotrebnosti parka, njegove svrhe iznalazeći načine da ga se predstavi negativnim što prelazi granice apsurda.

Građani kažu da je park od strane Općine namjerno zapušten kako bi lakše bio pretvoren u građevinsku parcelu jer ga općinske vlasti u video prezentaciji svoga plana opisuju kao "zapuštenu zonu smeća, odlagalište raznog i opasnog otpada".

Hastahana je, ipak, dokazano mjesto okupljanja, druženja, sportskih igara i učenja.

 

 

Asocijacija arhitekata u BiH je za Akta.ba prokomentirala određene dileme u vezi sa izgradnjom u parku Hastahana kao i aktuelnim zakonodavnim okvirima koji ovakve i slične gradnje omogućavaju:

- Priča o parku Hastahana se u medijima sporadično pojavljuje svake godine u različitim kontekstima, političkim previranjima i sl. Čini se da je ovaj put konačno i da će do gradnje doći. Građani su umorni od reakcija koje nažalost ostanu jalove. Da li je struka na samim počecima mogla predvidjeti ovaj epilog i da li je Regulacioni plan doživio izmjene od najave do danas?

- Može se reći da epiloga trenutno još uvijek nema iako, praktično, stvari vode u smjeru provedbe predloženog plana. Dok se objekat ne izvede, moguće su razne izmjene. Struka (ako pod predstavnikom struke podrazumijevamo AABiH) i jeste i nije mogla predvidjeti trenutni ishod. Imajući u vidu trendove u prostornoj politici na svim nivoima vlasti u BiH a koje najčešće karakterizira površan pristup, nebriga o javnom interesu i bespogovorna poslušnost prema investitoru, moglo se predvidjeti da će i ovaj lokalitet biti predmet provedbe loše prostorne politike no konkretni planovi i dešavanja se nisu mogli predvidjeti. Ne vjerujemo da je itko mogao predvidjeti da će se za parcelu zainteresirati Centralna banka BiH. Vrlo je teško povjerovati da se ta institucija želi smjestiti na toj lokaciji. Regulacioni plan je doživio nekoliko izmjena u raznim periodima (podsjećamo na Muzej opsade, recimo). Te izmjene govore nam da je lokalitet izuzetno problematičan a sva dosad ponuđena rješenja nekvalitetna. Ponekad, za određene lokacije, jednostavno nema pravilnog rješenja te ih je potrebno ostaviti da "sazriju" dok se dobro rješenje ne pojavi. Činjenica jeste da je sadašnje stanje prostora neartikulirano a prostor relativno loše iskorišten no to stanje ne smije biti opravdanje za provedbu koncepta nepovoljnog za lokalnu zajednicu i grad.

- Ne izostavlja se samo mišljenje struke kada se "dešavaju" nove gradnje već se izostavlja i mišljenje građana matičnih općina planiranih gradnji koje se i ne pita za mišljenje, odobrenje, saglasnost i sl. Mislite li da je u ovom trenutku moguće zahtijevati odgovornost kako općina koje dozvoljavaju gradnje tako i investitora prema samim građanima, i na koji način?

- Građani Sarajeva imaju jako slab odnos prema javnom prostoru. Tranzicijom u kapitalizam, građanima je usađeno mišljenje da svako ko ima novac, može raditi s tim novcem što god on želi a da se nezadovoljstvo radom javnih institucija iskazuje jednom u četiri godine, na izborima. Čak ni u najliberalnijim uređenim državama to ne funkcionira tako. Odgovornost nadležnih za stanje u gradu potrebno je uvijek zahtijevati, posebno u situaciji kada grad Sarajevo ima toliko nagomilanih problema da bi bilo sasvim logično pokrenuti pitanje odgovornosti za trenutno stanje svih garnitura vlasti na općinskom i kantonalnom nivou od rata naovamo.

Kod nas je praksa da investitor zamisli nešto na određenoj lokaciji, proračuna da mu se to isplati i onda traži od vlasti da promijene plan kako bi se on poklapao sa njegovim interesima. Brigu za šire dobro i odgovornost investitora u tom slučaju ne možemo očekivati ali postoje mehanizmi kojima se društvo osigurava da utjecaj investitora na javni prostor ne ide na štetu šireg društvenog interesa. Jedan od tih mehanizama je i javni natječaj koji je u BiH, uz rijetke izuzetke, potpuno trivijaliziran. Tu su naravno i dosljedno provođenje prostorno-planske dokumentacije i stroga kontrola nad izvođenjem radova. Trenutno, mi smo u situaciji kada regulacioni plan faktički predstavlja mrtvo slovo na papiru a inspekcija se pojavi na gradilištu eventualno ako dođe do veće štete ili smrtnog slučaja.

- Koliko je predstavljeni Regulacioni plan Hastahane adekvatan, ako se takav termin može upotrijebiti i koliko će operativno / funkcionalno ali i estetski uticati na sam trg i okolne zgrade sa stanovišta struke?

- Razni planovi i ideje su se pojavljivale tijekom godina za predloženi lokalitet i nijedan nije bio sretno rješenje. Trenutno predstavljeni plan nije moguće ocijeniti jer se, recimo, u ponuđenoj vizualizaciji pojavljuju nekonzistentnosti koje sprečavaju njegovu smislenu evaluaciju. Ono što se sa sigurnošću može reći je da plan u praksi neće funkcionirati onako kako je to predstavljeno i zamišljeno. Predloženo rješenje sa podzemnom garažom sa ozelenjeim krovom je tehnički skoro pa neprovodivo. Uvođenje još jedne podzemne garaže neće imati nikakav pozitivan utjecaj na lokalnu zajednicu ali ni na grad u cjelini. U blizini predložene garaže postoje još dvije velike parking garaže (SCC i Alta) a nešto dalje i veliki parkinzi na Vrbanji. Centar Sarajeva je zagušen automobilima. Povećanjem parking kapaciteta dolazit će samo do još većeg zagušenja. Rješenje nije gradnja podzemnih garaža nego poboljšanje javnog gradskog prevoza. Ukoliko se u objekat smjesti Centralna banka BiH (u što je iskreno, teško povjerovati) taj trg teško da može funkcionirati onako kako je to zamišljeno. Središnje banke država dominantne su institucije koje po pravilu se distanciraju od javnosti. (Recimo Deutsche bundesbank, Hrvatska narodna banka i slične). Bilo bi lijepo ako bi Centralna banka BiH razbila taj obrazac no imajući u vidu trendove odnosa državnih institucija prema prostoru i građanima, realno je izraziti sumnju da će se tako nešto desiti.

- Kakav je zakonodavni okvir u ovom polju i koje su eventualne reforme potrebne u cilju kreiranja bolje, odgovornije i urbanistički opravdanije gradnje?

- Kao što je već spomenuto, zakonodavni okvir je izrazito manjkav a i donešeni zakoni se ne poštuju. Uzmimo za primjer nama susjednu Republiku Hrvatsku i grad Zagreb. Generalnim urbanističkim planom definirane su zone od posebnog značaja za grad (obično centralne gradske zone, prilazne avenije i sl) na kojima je provedba javnog natječaja mandatorna za sve investitore, bilo državne, bilo privatne. Logika iza toga je da objekti na tim lokacijama, iako privatni, utječu na društvo i sliku grada u tolikoj mjeri da se ne smije ostaviti jednoj osobi tolika sloboda odlučivanja. Kod nas se takve stvari često rješavaju u dogovoru općinskih službi i investitora, jednim potpisom. Za prostor Hastahane je organiziran i natječaj ali je on bio izrazito loše koncipiran. No, ako se odmaknemo malo od Hastahane, imamo niz objekata uz glavnu gradsku aveniju koji su nastali bez imalo odgovornosti prema javnom interesu. Nova otoka, Tibra, Sarajevo tower stvorili su jednu novu sliku grada bez ikakvog preispitivanja je li to dobro ili loše. Potrebno je spomenuti i Zakon o javnim nabavkama koji je izrazito nepovoljan za sve učesnike u procesu kada je u pitanju arhitektura. Zakon nabavku projekta tretira na isti način kao i nabavku prehrambenih proizvoda ili alata što je naprosto nemoguće. Rezultat toga su slabi projekti koje izradi ponuđač sa najnižom cijenom. Na taj način nije moguće kvalitetno nabaviti ni alatke poput lopate a ne arhitektonske projekte.  Kako bi se stanje poboljšalo, potrebno je donijeti čitav niz izmjena postojećih i donošenja novih zakonskih akata. Vrlo malo se spominje arhitektonska strategija, dokument koji se donosi na nivou države a obavezan je za sve čalnice EU. O takvoj strategiji dosada nije bilo ni riječi. Paradoksalno je da se stanje u arhitekturi i urbanizmu a i položaj arhitekta u društvu nisu poboljšali u protkelom periodu kada su faktički dva najbitnija čovjeka u državi bili naše kolege, član predsjedništva i premijer BiH.

- Na koji način bi se unutar aktuelnog zakonodavnog okvira mogle sprovoditi aktivnosti zaustavljanja izgradnji koje na bilo koji način narušavaju urbanističku sliku grada ili na bilo koji način uskraćuju građane za zelenu površinu, otvoren pogled ( neblokiran susjednom zgradom ) i sl.?

- U prvom redu potrebno bi bilo dosljedno i bez izmjena provoditi regulacione planove. Mogućnost izmjena regulacionog plana u obimu u kojem se danas to vrši i načinom na koji se to vrši ne bi smjela biti data niti investitorima niti ostalim javnim službama. S druge strane, s pravom se može postaviti pitanje kvalitete tih regulacionih planova budući da je autoritet planerskih institucija izrazito narušen njihovm dosadašnjim ponašanjem u izradi prostorno planske dokumentacije. Rješenje bi bilo izrada GUPa (za kojeg postoji informacija da je u procesu izrade) u kojem bi bile definirane zone od posebnog značaja za koje bi bilo potrebno provesti javne natječaje međunarodnog karaktera. Samo takvim otvorenim pristupom čiji je cilj uključiti što više vrhunskih stručnjaka moguće je doći do kvalitetnog rješenja koje će biti na zadovoljstvo i korist i potencijalnih investitora i građana.

Nadalje, Sarajevo ukoliko želi korjenito promijeniti sliku o sebi i funkcioniranje grada mora izraditi jednu sveobuhvatnu studiju potpune urbane revitalizacije a koja bi bila zaokret za 180 stupnjeva u odnosu na sadašnju praksu. Ta studija bi morala ponuditi provodiva rješenja za problem zagađenja, grijanja, prometa u pokretu i mirovanju, javnog gradskog prevoza, sanaciju divlje gradnje, oživljavanje zapuštenih javnih površina i mnoge druge. Zbog nagomilanih problema, Sarajevo se nalazi na jednoj vrsti razvojnog praga ali praga do kojeg nije došlo progresijom nego regresijom. Kako bi procese pokrenuli u pravom smjeru potrebno je, nažalost, uložiti ogromnu energiju i financijska sredstva. Zadatak je to prvenstveno za novu kantonalnu vladu čije prijedloge rješenja čekamo.

- Kako kao predstavnik struke doživljavate neka od novijih arhitektonskih rješenja i izgradnji u Sarajevu koje i oku laika izgledaju kao urbicid?

- Često se Asocijaciji arhitekata u BiH pokušava nametnu uloga institucije koja je "protiv sve gradnje" što ne može biti dalje od istine jer ogromna većina članova AABiH radi upravo u privatnom sektoru. Zadatak koji najviše mrzimo upravo su reagiranja na predstavljene planove. Puno bi više voljeli voditi konstruktivan dijalog sa predstavnicima vlasti i kroz natječaje, okrugle stolove i radionice čija je organizacija zadatak strukovnih udruženja u svijetu zajednički dolaziti do rješenja. O onome što je već urađeno, već je podosta toga napisano a vjerujemo da će biti predmet i opširnijih studija u budućnosti. Arhitektura kao oblik komunikacije ispostavit će se, na nečiju ali i na našu žalost, vrlo je trajna te će svi objekti sigurno dobiti adekvatnu valorizaciju. Ono čime se mi želimo baviti nije lamentiranje nad već urađenim nego već sada izrada plana za popravak grešaka koje su nastale proteklih godina. Sarajevo bi moralo imati vrlo ozbiljnu strategiju urbane reparacije ukoliko ne želi još dublje potonuti u ulogu malog provincijalnog centra.

- Kako struka gleda na to koliko su aktuelne gradnje ispod EU standarda po pitanju mnogih detalja, počevši od prilaza za invalidna lica i sl. I po kom osnovu nove gradnje u zemlji koaj stremi ka EU a koje nisu po EU standardima smiju biti dozvoljene?

- Nedostatak je to pravne regulative. Gradnja u BiH je regulirana izrazito malim brojem vrlo šturo napisanih zakona i propisa a čak ni oni koji su na snazi, ne sprovode se konzistentno. U tom smislu, standardi za invalidna lica su čak jedni od onih koji su dosta dobro razrađeni i relativno se dobro poštuju, bar kod izvedbe većih javnih objekata. S druge strane, teško je govoriti o stremljenju ka EU dok divlja gradnja cvjeta pa tako imamo naselja koja su nastala i kasnije i legalizirana bez poštovanja najosnovnije, ne samo pravne regulative, nego najprostije logike.

 

 

Da li je političko mišljenje u BiH uvijek jedino ispravno i da li postoji mogućnost boljeg mišljenja, boljeg djelovanja ? Čini se da ne.

Da li je pobornicima pretvaranja historjiskih dijelova Sarajeva u ekološki zapuštenu zonu parking mjesta, raznih visokih i opasnih nebodera, te tržnih centara dopušteno baš sve i da li građani uopće mogu uticati na odluke koje mijenjanju izgled ili funkciju javnih površina u Sarajevu je takođe pitanje na koje imamo odgovor.

Izgradnja zgrade zasigurno nije želja građana, zasigurno nije opravdan potez prema stavu struke ali, izgradnja zgrade je, čini se, ono što ćemo dobiti i bez traženja, mada bi zajednički interes građana trebao biti veći i značajniji od zbira svih pojedinačnih interesa političkih predstavnika.

No, treba podsjetiti da politika i njeni predstavnici ne bi bili u mogućnosti zaobilaziti struku niti ubirati pobjede na štetu građana i urbanističke slike grada, da im to nije omogućeno od strane onih koji nisu ni struka ni politika, tek izvršioci bez skrupula.

A takvi su kobni po cjelokupno društvo ne samo zelene površine u gradovima. Čini se da se prije izgradnje zgrada trebamo pozabaviti izgradnjom razumnog društva.

NAPOMENA: Stavovi iskazani u razgovoru su stavovi UO AABiH i ne odražavaju stavove pojedinih članova udruženja koji se mogu razlikovati.

N.K.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Investicije