Amir Vuk Zec o konceptu "Sarajevski ćilim": Ovo je najvažniji urbani potez

Arhitektonski Studio "ZEC" uradio je idejni projekta budućeg izgleda šetnice u Velikom i Malom parku koji je prezentiran u Općini Centar.

Prezentator je bio arhitekta Amir Vuk Zec, koji u svojoj bogatoj karijeri ima čitav niz prepoznatljivih projekata.

Govoreći o projektu i samom konceptu, kaže kako je pod taj koji određuje karakter prostora.

"Nas gravitacija veže za zemlju. Zato mi primamo informaciju odozdo - kroz tijelo. Svako od nas zna odlično to kada stane bos na travu ili na sitni kamen na plaži. Tijelo ima iskustvo u sebi i reaguje prema zadatoj takvoj informaciji. Za enterijer je, kao za scenografiju, važno što je na horizontalnoj ravni i na čemu je to", ističe on.

Napominje kako je dosta gradova definisano upravo podom. Dubrovnik je prepoznat po Stradunu i kamenu na njemu. Mostarsku čaršiju, sa veličanstvenim mostom u simbiozi sa njom, kaldrma na podu vraća u vrijeme nastanka. Siena ima svjetski poznati trg u nagibu, koji je popločan opekom, Sienske oker boje. Trg oblika lepeze koja se otvorila prema suncu, u sebe primi energiju i isijava pozitivno. "To je razlog zašto ljudi na njemu leže kao na plaži - nagib i pod su razlozi", navodi Zec.

Objašnjavajući koncept pješačke zone "Sarajevski ćilim, kaže kako je kocept je da ga naprave od granitnog materijala, tretiranog na razne načine i od više nijansi, jedan jedinstven ĆILIM - prostirku.

"Da se, kao na letećem ćilimu, tu događaju perfomansi, da to postane mjesto skupljanja, kao što je nekad to bilo Korzo, koje je počinjalo od paviljona  i kretalo se do Vječne vatre, pa nazad po nekoliko tura. Onda je došla Hipi-Klupa, kad smo svi morali biti tamo. Sada je ona okupirana kafanom koja nema odnos do okoline. Ona bi trebala biti paviljonskog tipa sa leđima prema Parkuši i saobraćajnoj traci između nje i kafane. Trebala bi se i klupa redizajnirati jer to je sada najveći skup ljubimaca, gdje mlade familije sa djecom i ljubimcima imaju svoje predvečernje seanse. Zamislite da se tu dogodi kakav perfomans za djecu. Neka bude mobilno ali da ima uslove - toalete, osvjetljenje..", ističe arhitekta.

Kao najvažnije, dodaje, treba se zaštititi od brzih kolovoznih traka.

"Nisu to birvaktilske betonske saksije gdje cvijeće uvijek izgleda 'uškopljeno', neprirodno, niti su to nasumično pobacani reklamni panoi i 'trči -trči' pa vertikalno drvo, postavljeno odokativno kao i sve na ovoj najširoj šetnici u centru grada. Sve to treba u kraj gurnuti i naglasiti tu postojeću jedinstvenu širinu", naglašava on. 

Prema kolovoznim trakama treba formirati ozelenjene, pod nagibom malo nepravilne škarpe. Geotekstil bi držao to zelenilo u nagibu i korjenasto, horizontalno-razvijajuće, zimzeleno nisko rastinje. U tom pojasu bi se sadila i velika buduća platana, koja bi vremenom pravila zahladu na šetnici, kao što su platana u Trebinju ili ispred Fisa u malom parku sa skulpturama Davorina i Mirze. Tu bi se diskretno sakrila rasvjeta. Mogla bi se formirati i skulpturalna mrežna pergola. Prema saobraćaju bi se sve obložilo kamenom i tako tvorilo barijeru prema autima, ali daleko kreativniju od strogog betonskog zida prema BBI -centru.

SIGURNA OGRADA NIJE VISOKA, NEGO ŠIROKA. 

Tako bi formirali nepravilan, prirodan pojas uz sabraćajne trake i čak i zvučno odvojili ovu šetnicu, od agresivnog saobraćaja. Iz tog nagiba bi kao ladice izlazile klupe. Pod bi bio u trakama sa raznim tretmanima granita u bojama. Oni bi se prepletali i formirali neke ornamente sa naših bosanskih ćilima.

"Mi tu geometriju nosimo još od neolita i Butmirske kulture, koja je slavila plodnost, zemlje i žene. To je geometrija u kojoj smo mi zaključani i dio je naše podsvjesti, tako da nikad kod nas nisu uspjeli florni - perzijski motivi. Taj ćilim bi se prema parku “porio“, imao bi nejasne konture. Zelenilo bi ulazilo u pod i obratno, a neki dijelovi prema parku bi se blago nasuli i bili bi provokacija da se na njima leži i sjedi kao na svakoj ravni u nagibu", objašnjava Zec.

Poseban tretman bi imali ulazi na šetnice, kao i spomenici koji bi konačno dobili adekvatan odgovor u podu. Duž šetnice naspram Predsjedništva trebalo bi nastaviti sa smještajem još koje skulpture, jer art parfemiše prostor i učini ga ugodnijim. Normalno tu bi trebali biti i edukativni panoi - kao što bi bio jedan na raskrsnici kod Alipašine džamije. 

Zec ističe da bi trebalo razmišljati i o malom Art paviljonu - na mjestu na kojem je bio ali ne sa negativnim leđima, kakav je stari bio pa postao toalet u gradu. 

"Naravno radile bi se staze za hendikepirane i slijepe osobe, osvježavajuće mini česme i wi -fi pokrivenost a trebalo bi razmišljati i o biciklistima. Veliki park bi sa ovom dodatnom opremom mogao konkurirati i Vilsonovom, a svakako vratiti sjaj Korzu. Mi imamo materijala u Bosni za ovaj poduhvat jer su naše firme i našim granitom popločavale Beograd. Imamo i artista", smatra Zec.

Dodaje da samo treba da uraditi dobru dokumentaciju.

"Zato sam ovo sve i napisao da vidite sa koliko ozbiljnosti se treba ovome pristupiti. Ono što je predloženo je zidanje bez poruke. Nemoj da činimo od centra Sarajeva ono što su mnogi načelnici, u najboljoj namjeri ali i neznanju i spremnosti za kreaciju, učinili od malih mjesta po Bosni.  Pokoja fontana, dosta klupa i po krajevima cvijeće jeste možda gramatika takvih prostora ali ostaje uvijek ono najvažnije - kako to uraditi", ističe.

Naglašava da ovaj urbani potez nije prosto popločanje nego najvažniji trenutni urbani potez u Sarajevu.

"Žalim kao Sarajlija i arhitekta, što je opština Stari Grad nevješto i rekao bih banalno popločala pješačku kičmu grada - Ferhadiju. Baš je tako odradila i Štrosmajerovu, pa se nisu pozabavili ni trgom ispred Katedrale. To je mogla biti nova atrakcija Sarajeva. To vam je primjer prostora bez arome. Arhitekta je zidar sa porukom, ako nema poruke onda osta pusta građevina", zaključuje on.