Svakog dana na kockanje bacimo oko 900.000 maraka

31.03.2017. 12:57 / Izvor: EuroBlic
Svakog dana na kockanje bacimo oko 900.000 maraka

Primjera radi, za meso, voće i povrće, ribu, hljeb, mliječne proizvode i jaja smo dali manje para nego za kocku i to za nekih tridesetak miliona maraka.

Godišnji promet priređivača igara na sreću u Republici Srpskoj iznosi oko vrtoglavih 320 niiliona KM - pokazalo je istraživanje „EuroBlica".

Drugim riječima, svakog dana u kladionicama, lokalima sa aparatima za igre na sreću, raznim lutrijama, te kazinu ostavimo oko 900.000 maraka. Kada se uzme u obzir da u Srpskoj ima nešto više od 1,1 milion stanovnika i da je maloletnicima klađenje zabranjeno, ovaj podatak je još više alarmantan.

Primjera radi, za meso, voće i povrće, ribu, hljeb, mliječne proizvode i jaja smo dali manje para nego za kocku i to za nekih tridesetak miliona maraka. Na kocki smo zvanično ostavili čak 385.000 prosječnih republičkih plata. To je otprilike pola godišnjeg budžeta koji ide za plate budžetskih korisnika.

Naše istraživanje je po kazalo da 'kockari' najviše vole sportske kladionice. Njih u Srpskoj ima 14 registrovanih i samo one su prometovale oko 290 miliona maraka. Tih 14 kladionica ima čak 919 lokacija/objekata za klađenje.

Sociolog Nemanja Dukić kaže da je klađenje svojstveno siromašnim društvima.

"Što je veća nezaposlenost i manja kupovna moć u društvu, to znači procvat za kladionice i ostale koji organizuju igre na sreću. Ljudi jednostavno pribjegavaju tome nadajući se da će dati malo para, a dobiti puno. Međutim, rijetko dobija, a kladionica ima samo više", objašnjava Dukić.

Sa ekonomskog aspek ta, kako kaže, takmičarski sportovi, a najviše fudbal i tenis, promovišu klađenja.

"Tako da je to sve povezano, zapravo riječ je o velikom biznisu", navodi Đukić. Dodaje da je problem što se djeca klade, iako je to zakonom zabranjeno.

Prema istraživanju čiji su rezultati objavljeni prošle godine, samo jedna trećina ispitanih mladih ljudi u BiH, u srednjoškolškom uzrastu, ne upražnjava neko ponašanje koje se može svrstati u zavisnost. Na pitanje da li igraju neku od igara na sreću, 38,6 odsto ispitanika odgovorilo je potvrdno. Prema istim podacima, jedna trećina roditelja ima saznanja o kockanju djece i ništa ne preduzimaju.

Među onima koji su barem nekada igrali neku od igara na sreću, ubjedljivo je najviše onih koji to rade iz dosade.

Prije deset godina prvi dodir sa kockanjem ostvarivao se u uzrastu od 16 ili 17 godina, a danas već sa devet, 10, 11 i 12 godina.

Analizirajući brojke, država i ne ubire značajan prihod od priređivača igara na sreću. Tek 22,5 miliona maraka bio je prihod Republičke uprave za igre na sreću od priređivača igara na sreću. Država je jedino ograničila sa pola miliona maraka minimalnog kapitala onoga ko otvara kladionicu.

 

 

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Kapital