Ljubica Jovanovska, vlasnica najvećeg broja rudnika na Balkanu

Ljubica Jovanovska potječe iz makedonske porodice koja se već generacijama bavi energetikom i rudarstvom. Diplomirala je međunarodne odnose i diplomatiju, nakon nezavisnosti njene zemlje radila je za makedonsku Vladu, zatim dvije godine u Bruxellesu u sektoru EU za rudarstvo i energetiku. Od 2004. pokreće vlastiti biznis, kupuje rudnike širom Balkana, te nakon šest godina raznih peripetija u BiH pokreće proizvodnju i u rudniku mangana Bužim.

Možete li nas upoznati s tim kako je tekla privatizacija rudnika mangana?

- Privatizacija je počela 2006. godine poslije četiri neuspjela tendera. Tada smo potpisali ugovor sa kantonalnom Agencijom za privatizaciju, za kupovinu 67 posto kapitala Rudnika mangana Bužim. Prvu godinu i pol ispunili smo svoje obaveze i poslije toga je stigla recesija pa smo malo stali. Prije mjesec, nakon tužbe koju je Agencija bez argumenata poslala nama za raskidanje ugovora, nadležni sud je donio odluku u našu korist. Postigli samo nagodbu sa Agencijom i proces privatizacije je konačno završen uspješno. Nažalost, na moju štetu, jer su tražili da unesem više investicija od dogovorenih.

Geološka istraživanja

Jeste li tokom svega bili u situaciji da Vam ovdje traže mito?

- Da, ali samo toliko ću reći o tome.

Kakvo je trenutno stanje u rudniku?

- U ovom momentu upošljavamo 34 osobe. Uradili smo sva geološka istraživanja i dokazali kvantitet i kvalitet rudnog bogatstva ovdje koje je A kategorije. Završili smo cijeli proces za dobivanje eksplotacije. Uradili smo bušotine na 500 hektara površine eksploatacionog polja. Ostvarili smo sve neophodne dozvole za rad od federalnog Ministarstva energije, rudarstva i industrije, a sa konkretnom proizvodnjom krećemo, akobogda, u februaru, čim nam stignu potrebne mašine.

Rekli ste da je ruda A kategorije, šta to znači?

- Do sada nisu bile dokazane rezerve mangana, bile su samo predviđene i to na bazi dokumentacije iz 60-ih godina. Nije postojala evidencija za kategorije rezerve, znači bile su B C i D. To je bilo predviđeno, a da li je stvarno postojalo, to se nije znalo. Mi smo uradili bitne istraživačke radove i dokazali postojanje A kategorije u suglasnosti sa Zakonom o rudarstvu.

I koliko ste našli rezerve rude?

- Imamo elaborat koji konkretno i tačno pokazuje da ima rezerve za dvadeset godina rada sa našim kapacitetom i planom od 100.000 tona godišnje.

Šta je mangan i osim ovdje gdje ga još ima u Bosni?

- Mangan je metal koji se koristi u željeznoj industriji i za ferolegure. To je osnovni i jedinstveni element u svijetu koji nema hemijske zamjene. Te rude na Balkanu ima još samo u Makedoniji. Mi ćemo mangan prerađivati ovdje i prodavati samo njegov koncentrat, kao prerađevinu rude.

Čujemo da ste kupili i zemlju. Ili ste samo koncesionar?

- To je tendenciozno pitanje. U procesu privatizacije država je prodavala kapital, u vlasništvo kapitala je i zemlja, jer ja i ne bih kupila da nije tako. Ali, vlasništvo nad zemljom nema ništa sa koncesijom, kao što ovdje ljudi misle. Čak i kad sam vlasnik zemlje, ako ne plaćam koncesiju, ne mogu da radim, jer ruda u zemlji pripada državi. Tako je svugdje u svijetu i ja ne razumijem zašto neko pokušava politički da zloupotrijebi to što smo kupili zemlju.

Šta je sa potraživanjima radnika, konkretno penzionera, koji se osjećaju prevarenim zbog privatizacije?

- Svi oni imaju sudska rješenja, platila ja ili ne platila, oni mogu da idu na izvršavanje kao što su to radili i do sada. Najveći dio su i naplatili od prodaje mehanizacije rudnika. I to je stvar koja se ovdje zloupotrebljava u dnevnopolitičke svrhe. A svim radnicima koji su uposleni, za koje sam ja preuzela obavezu privatizacijom, potraživanja za njih sam završila. Sa penzionerima je napravljena sudska nagodba čiji tekst očekujemo u roku od tri mjeseca.

Koliki je opseg vašeg rudarskog biznisa?

- Radim ovdje, u Makedoniji, imam i tri rudnika u Albaniji. Radim feronikel i hrom. Uskoro kupujemo još jedan rudnik u Bosni i Hercegovini, ali vam trenutno ne mogu reći koji. Znači, ja sam vlasnik, sama, i vodim ozbiljan biznis. Tu sam iz razloga jer svako ide u neku državu i investira novac zato što želi neku korist od toga.

Opstanak

Kada početkom iduće godine počnete raditi, koja su Vaša prva strahovanja?

- Jedino se bojim politike. Zahvaljujući bivšem načelniku i aktualnoj Vladi, izgubili smo bespotrebno već godinu i pol.

Koji su glavni igrači u rudarstvu i Vaša konkurencija ovdje?

- Nema ih u Bosni i Hercegovini. Strane firme bi htjele doći, ali se ne mogu snaći ovdje, puno je opstrukcija, komplikovane administracije i korupcije. Ja sam ovdje sa teškoćom opstala, samo zato što znam jezik, što smo iz zajedničke bivše države te unaprijed poznajem i očekujem takav mentalitet.