Amil Hota: Najmlađi savjetnik uprave Volkswagena u historiji kompanije

Amil Hota je komunikacijski stručnjak koji se nalazi na čelu jedne od najutjecajnijih PR kompanija u Njemačkoj. Životni put ga je iz Sarajeva prvi put odveo u aprilu 1992. Tada trinaestogodišnji dječak zajedno sa sestrom, majkom i rođakom posredstvom Dječje ambasade napušta Sarajevo. Cilj im je bio Skoplje. Po dolasku u Crveni krst pronalaze smještaj u porodici u mjestu Batinci pored Skoplja. Nakon četiri mjeseca donose odluku da idu dalje na zapad. U Austriji borave četiri godine tokom kojih je Amil naučio njemački jezik i stekao prva radna iskustva. 

"U Sarajevo smo se vratili 1997. gdje sam upisao Gimnaziju Dobrinja. 1998. sam maturirao i upisao Ekonomski fakultet u Sarajevu. Paralelno s upisom na fakultet sam radio kao prevodilac u jednoj sarajevskoj agenciji. Tako sam dobio priliku da prevodim pregovore između Volkswagen-a i Vlade Federacije BiH o ponovnom uspostavljanju saradnje, reaktivaciji nekadašnjeg TAS-a i pokretanju fabrike Volkswagen Sarajevo. Tako sam 1998. za BHT radio sinhronizovani prevod govora koje su na dan otvaranja fabrike u Vogošći održali Ferdinand Piech, tada predsjednik globalne Uprave VW-a i Klaus Kinkel, tada Ministar vanjskih poslova Njemačke. U daljem toku tog prevodilačkog angažmana, Volkswagen mi je ponudio da radim šestomjesečnu praksu u novoosnovanoj firmi. Tako je u Vogošći pored Sarajeva počela moja zapadna karijera.", priča Hota za Diaspora Invest.

Nakon šest mjeseci prakse Amil dobija ponudu za stalno zaposlenje kao asistent direktora te godinu dana kasnije postaje šef Odjela za odnose sa javnošću i odnose sa Vladama. Karijeru u VW-u završava na mjestu Savjetnika globalne Uprave za političke projekte u jugoistočnoj Evropi i do danas je najmlađi savjetnik Uprave u historiji kompanije.

Početkom 2007. Amil napušta VW te se seli iz Sarajeva u Berlin sa uvjerenjem da će odmah pronaći posao obzirom na njegovo iskustvo i reference. Međutim, nakon stotinu aplikacija, dobija isti broj odbijenica. Nakon izvjesnog vremena prihvata ponudu iz firme Scholz & Friends, tada a i danas najveće grupacije kreativnih agencija za marketing komunikacije u Njemačkoj. 2008 počinje raditi kao mlađi konsultant. 

"Ovo prvo zaposlenje je, u profesionalnom smislu, najvažniji događaj u mom životu izvan Sarajeva. Imao sam sve vrijeme ponudu od VW-a iz Wolfsburga, ali sam želio da radim u agilnijem i tematski raznovrsnijem području."

2010. godine agencija Scholz & Friends dobija poziv na tender od strane VW-a. Radilo se o kampanji sa dvocifrenim milionskim budžetom za uvođenje novog modela na tržište Evrope, Volkswagen up!, malog gradskog automobila. 

"Ovo je za mene puno važniji projekat od izborne kampanje za CDU 2013. godine, iako ja danas imam običaj reći da je Blumberry uradio „zadnju uspješnu izbornu kampanju“ za Angelu Merkel. Zašto je pobjeda na tenderu za VW up! bila važnija? Jer je ovaj projekat otvorio mogućnost za otvaranje jedne nove firme unutar porodice Scholz & Friends, ovaj projekat je bio razlog za osnivanje firme Blumberry. I upravo ta faza izgradnje Blumberry je za mene ubjedljivo najuzbudljiviji period u mojoj dosadašnjoj karijeri: sedam kolega, jedna prostorija kao privremeni biro, četiri mobitela, jedna telefonska linija i skoro 20 miliona budžeta za svjetsku premijeru jednog novog automobila…"

Upravo ta prva saradnja sa VW-om otvara vrata prema CDU. Slijedi poziv za upoznavanje sa tadašnjim direktorom CDU-a koji je ujedno bio i glavni menadžer za kampanje te nešto kasnije Amilova kompanija dobija tender za kampanju.

"Izborne kampanje za savezne izbore u Njemačkoj, posebno za najveće stranke, su najznačajniji mogući oblik promocije za jednu mladu agenciju. Mi smo tu priliku veoma dobro iskoristili u uspjeli da se dugoročno etabliramo kao jedna od najboljih adresa za strateške komunikacije. 2015. smo proglašeni najboljom agencijom godine u Njemačkoj.”

"Ja sam direktor Blumberry-a od 2012. godine. Strašno volim ovaj posao jer mi daje mogućnost da se svakoga dana bavim sa najmanje dvije do tri teme iz spektra najaktuelnijih tema našeg vremena. Sarađujem sa fantastičnim timom ljudi, od kojih su neki već 13 godina pored mene. Danas savjetujem direktore kompanija ukupne berzanske vrijednosti od preko 100 milijardi eura”.

Amil zaključuje da ljudi na Balkanu imaju jako puno talenta, ali taj talenat ne može biti prepoznat I iskorišten u trenutnom sistemu.

"Bosanci i Hercegovci, odnosno  svi Jugoslaveni, imaju trag u socijalizaciji koji potiče iz  jugoslavenskog društva: mješovitost kultura, jednopartijsko uređenje, relativna sloboda, socijal-kapitalizam, sistem u izgradnji, alergija na individualnu odgovornost. Sve to su faktori koji su u mnogima od nas ugradili  nagon da tražimo puteve i rješenja. Život u nekom vidu haosa koji Vas čini kreativnim. Kada ti ljudi dođu u uređene sisteme, gdje najveći broj igrača igra po propisima, svoju kreativnost koriste kao kompetitivnu prednost. U Berlinu i u Njemačkoj živi ogroman broj naših ljudi koji su puno uspješniji od mene. Ljudi koji imaju značajan utjecaj na razvoj društva u Njemačkoj u različitim oblastima. "

Smatra da dijasporske investicije neće dosegnuti svoj puni potencijal sve dok država ne stvori adekvatne uvjete za privlačenje i realizaciju tih investicija.

"Dijaspora je već dugi niz godina najveći izvor svježeg kapitala u BiH. Dakle, to već prevazilazi emocije. To su velike pare. Ne postoji adekvatan okvir za strateška ulaganja. Dalje, ne postoji napor države ili entiteta ili bilo kojeg upravnog nivoa za privlačenje investicija. Znate, u Njemačkoj kada neki proizvođač automobila najavi gradnju novog pogona za nešto, onda među pokrajinama u Njemačkoj nastane prava utrka u subvencijama, programima i beneficijama za tog proizvođača ta taj pogon napravi u toj pokrajini. Ja ne znam niti za jedan program na državnom nivou koji je efikasno ustrojen i namijenjen privlačenju investicija. A prostora ima. Samo kada bi sve poljoprivredne kapacitete u proizvodnji hrane stavili pod jedan adekvatan državni brend, BIOSNIAN, recimo, i na taj način preskočili tri ili četiri mešetara između našeg uzgajivača i nekog LIDL-a, donijeli bi državi korist od nekoliko desetina miliona maraka".