Medo Ljutoč senzacija Nacionalnog parka Una

Medvjed po imenu Ljutoč postao je odnedavno prava senzacija u Nacionalnom parku Una i centralna tema interesovanja naučnika - biologa iz BiH i Hrvatske, koji ga putem umreženih nadzornih sistema, GPRS uređaja i senzorskih kamera svakodnevno prate iz ureda Javnog preduzeća Nacionalni park u Bihaću.

Tokom izrade studije koegzistencije čovjeka i velikih zvijeri na prostoru Nacionalnog parka ovaj medvjed iz divljine je omamljen, a zatim mu je instalirana telemetrijska ogrlica.

Zamka

„Dali smo mu ime Ljutoč po lokaciji gdje smo ga namamili u zamku, ali i zbog toga što je, kada se probudio, bio vrlo ljut“, kazao nam je Haris Hadžihajdarević, šef rendžera iz parka.

U projektu su učestvovali stručnjaci iz Biotehničkog fakulteta, Veterinarskog zavoda USK-a, te Veterinarskog fakulteta Univerziteta iz Sarajeva i Sveučilišta iz Zagreba.

Mjerenja su pokazala da je medvjed težak 195 kilograma, dug 200 cm, što je za 50 posto više od prosječnih primjeraka u Hrvatskoj, zatim da ima izraženu karakterističnu grbu, kandže duge 5,2 cm te da je odličnog zdravlja.

Kako nam je kazala profesorica Vildana Alibabić, medo Ljutoč je tokom praćenja tri puta prelazio u Hrvatsku, tako što bi preplivao rijeku Unu, a senzor je pokazivao još i to da se kretao vrlo blizu ljudi, čak je noći neopažen prolazio kroz sela u Orašcu i Kulen-Vakufu.

Nedavno, medo Ljutoč je postao i otac tri muška medvjedića čime je dao svoj doprinos u produžavanju vrste i obogatio brojno stanje velikih zvijeri u Nacionalnom parku Una.

21 medvjed

„Naša studija treba da se nastavi, ne mogu vam opisati koliko ushićenje imamo radeći u prirodi, u divljini, posao za koji smo stručnjaci. Nadamo se da će država sve to pratiti, da će donijeti zakonsku regulativu o zaštiti određenih vrsta, da će stručno se posvetiti tome kako bi ustanovili koliko nam zaista treba priroda i koji je to broj životinjskog svijeta sa kojim možemo biti zadovoljni, te osigurati njihov opstanak“, kazala nam je Alibabić.

Nažalost, broj medvjeda u šumama Unsko-sanskog kantona daleko je ispod očekivane brojke, u Nacionalnom parku i cjelokupnoj teritoriji oko Bihaća ima ih tek 21, pokazala je studija.

Ovakvo mjerenje prvo je u historiji BiH, sve do sada postojale su samo procjene lovačkih inspekcija.