Komisija želi da stane na put agresivnim reklamama

Europska komisija objavila je 14. marta niz aktivnosti kojima želi stati na put agresivnim reklamama u EU kao što su lažne "besplatne" ponude ili reklame koje namame kupca proizvodom koji ne postoji pa mu se ponudi skuplji. Pet godina nakon što je stupila na snagu direktiva o nefer reklamiranju, Komisija je najavila da će ojačati propise kako bi povećala povjerenje građana u kupnju u drugim članicama EU.

U prvom izvještaju o primjeni direktive koji je Komisija uputila Parlamentu i Vijeću, ocjenjuje se da su članice kasnile u primjeni direktive i da ima još problema sa reklamama u sektoru putovanja, finansija ili nekretnina.

Direktiva o nefer trgovinskim praksama usvojena je 2005. Ona osigurava da potrošači ne mogu biti obmanutii niti izloženi prijevarama trgovaca. Članice su bile u obavezi  da je inkorporiraju u nacionalna zakonodavstva do kraja 2007. godine. Direktiva također sadrži "crnu listu" praksi poput "mamac reklamiranje", "lažne besplatne ponude" koje su zabranjene u svim uvjetima.

Nacionalne organizacije potrošača uspjele su dosad uočiti čitav niz prijevara i lošeg poslovanja kao što su neistinite informacije ili agresive tehnike uticaja na odluke kupaca. Zamjenom 27 praksi u članicama s jednim setom pravila bi se uprostila pravila o nefer poslovanju, a kupcima omogućilo da znaju što su njihova prava bez obzira gdje kupovali u EU.

Međutim, pravila se i dalje ne poštuju u potpunosti zbog čega i kupci i prodavači nisu sigurni kako će različita nacionalna tijela primjenjivati ​​Direktivu.

Kupovinom preko interenta, koja pokriva druga tržišta EU, potrošači bi mogli birati između 16 puta više proizvoda, ali 60% ljudi i dalje ne koristi tu mogućnost.

Ne samo šte ne koriste pogodnosti većeg asortimana robe, već i nižih cijena. Ipak, istraživanja pokazuju da su potrošači više zainteresirani za prekograničnu kupnju nego 2006. kada propisi nisu još stupili na snagu.

"Potrošači na kupnju potroše 56 posto BDP, međutim nedostatak povjerenja u prekograničnu kupovinu znači da još nismo iskoristili pun kapacitet jedinstvenog tržišta", rekla je europski komesar za pravdu Vivijen Reding.

Ona je ocijenila da EU ima dobre propise o zaštiti potrošača, ali je potrebna bolja primjena, naročito kad je riječ o kupnji u inostranstvu. "Želim nultu toleranciju za trgovce prevarante kako bi kupci tačno znali što kupuju i da ne budu opljačkani", istaknula je Reding.

Četiri od pet kupaca u EU koristilo je 2010. sajtove za usporedbu cijena. Međutim, takvi alati mogu pojačati povjerenje potrošača samo ako su informacije jasne i tačne, što baš i nije slučaj danas, piše Euractiv.

Razni sudionici u procesu su ukazali na probleme na sajtovima koji uspoređuju cijene, osobito kad je riječ o transparentnosti i potpunosti informacija.

Kao primjer se navodi vodeći igrač na tržištu u području elektroničkih uređaja koji je kažnjen jer je potrošačima nudio garanciju na dvije godine besplatno, iako potrošači već imaju pravo na te usluge besplatno po zakonima EU.

Slični primjeri su se pojavili i u drugim zemljama što je natjeralo Reding da svim komesarima uputi pismo da obrate pažnju na slučaj i da zatraže da se na nacionalnoj razini poduzmu odgovarajuće mjere. Odgovori koje je dobila pokazali su da se Direktiva različito tumači od nacionalnih tijela .

Komisija traži da se ojača djelovanje europskih mreža za zaštitu potrošača. Insistira se i na pomoći članicama u primjeni Direktive, s vodičima i primjerima najbolje prakse.

Predlaže se i osmišljavanje indikatora o primjeni Direktive kako bi se uočili nedostaci i propusti koji zahtijevaju daljnju akciju.

Na popisu mjera je i pokretanje redovitih tematskih radionica između nacionalnih tijela, obuka za tijela koji primjenjuju direktivu, kao i za sudstvo. Naročito je primjetno da u sektoru putovanja, prometa, digitalnih tehnologija, finansijskih usluga i nekretnina ima propusta i da su kupci na gubitku.

U izvještaju o primjeni Direktive koji je Komisija uputila Europskom parlamentu i Vijeću navodi se da je samo nekoliko članica na vrijeme primijenilo direktivu u nacionalnim propisima. Posljednji val implementacije bio je 2009. Na prijedlog Komisije pred vrhovnim sudom pravde donesene su presude protiv dvije članice.

Malo članica je također koristilo mogućnost da u roku od šest godina tj. do juna 2013. godine koristi nacionalne odredbe koje su strože od onih koje predviđa Direktiva.

Iskustvo i prikupljeni podaci pokazuju da treba uložiti dodatne napore u primjeni dijelova Uredbe u dijelu koji se odnosi na ranjive skupine potrošača, kao što su starije osobe, djeca, tinejdžeri i druge kategorije stanovništva.

U području finansija i nekretnina ukazuje se da je dosta članica donijelo propise koji idu iznad onoga što predviđa direktiva poput onih koje brane prodaju stambenih kredita metodom "od vrata do vrata" ili uvezanu prodaju auto osiguranja i nekih drugih osiguranja.

U izvještaju članice i interesne strane su ukazale na nedostatak novca, složenost internih procedura i na nedostatak sankcija koje prijete da ugroze primjenu zakona.