Balkan treba da prihvati imigraciju kao priliku da riješi problem emigracije

Balkanske zemlje treba da pristupe imigraciji kao rješenju jednog od najvećih problema s kojima se suočava region – depopulacije, tako što će preispitati svoje politike i poboljšati programe integracije i zakone o radu, ocjenjuje se u analizi koju je objavio Evropski savjet za spoljne odnose (ECFR).

"Da bi iskoristile trenutni priliv stranih radnika, zemlje na Balkanu treba da razviju snažnu imigracionu politiku koja će zadovoljiti specifične zahtjeve tržišta rada i zaštititi prava stranih radnika", navode u tekstu zamjenica direktora ECFR Vesela Černeva i stručnjakinja za demografiju i migracije Alida Vračić.

Posljednjih godina sve je više oglasa za posao kojima balkanske države pokušavaju da privuku strane radnike, nadajući se da će tako donekle nadomjestiti smanjenje broja stanovnika usljed masovne emigracije i niskog nataliteta.

Srbija je 2022. imala 6,6 miliona stanovnika, više od pola miliona manje nego prije 10 godina. Prema procjenama UN, populacija Srbije bi do 2050. mogla da se smanji na 5,77 miliona, a do kraja vijeka na 3,26 miliona.

U Bosni i Hercegovini, više državljana živi u inostranstvu nego u zemlji, a predviđa se da će se broj radno sposobnih stanovnika prepoloviti do 2050.

Svaki peti građanin Sjeverne Makedonije mlađi od 29 godina je emigrirao u periodu od 2002. do 2021. godine, a čak se i Kosovo, sa prosječnom starošću od 29 godina, suočava sa velikim demografskim izazovima, navodi se u tekstu.

Ranije su balkanske zemlje primale relativno malo imigranata, a manjak radne snage je popunjavan iz susjednih zemalja.

"Međutim, kako se emigraciona kriza posljednjih godina povećava, strani radnici dolaze iz daljih zemalja, uzrokujući velike demografske promjene i političke preokrete", navodi se u tekstu.

U Srbiji je broj stranih radnika koji su došli u prvoj polovini 2023. bio gotovo jednak ukupnom broju 2022. godine.

Crna Gora je prošle godine izdala 27.700 radnih dozvola za strance, što je skoro duplo više nego 2016, a Sjevernoj Makedoniji je potrebno najmanje 10.000 stranih radnika godišnje da bi se izborila sa rastućim nedostatkom radne snage.

Slična situacija je i u članicama EU iz balkanskog regiona.

U Hrvatskoj je priliv stranih radnika, prije svega iz Nepala, dramatično povećan. Prošle godine se u tu zemlju doselilo 15.000 nepalskih radnika, u poređenju sa samo četiri 2017.

Ove godine bi broj stranaca mogao da dostigne gotovo 200.000, a procjenjuje se da bi do 2030. svaki četvrti radnik u Hrvatskoj mogao da bude iz druge zemlje.

Rumunija je 2024. godine povećala godišnju kvotu radnih dozvola za 40 odsto na 140.000.

"Uprkos značajnim ciframa imigracije, primjetan je nedostatak strateškog razmišljanja i temeljnog planiranja migracija balkanskih država. Stope emigracije su i dalje visoke zbog začaranog kruga u kojem su loši ekonomski uslovi pogoršani neuspjehom vlada da sprovedu politike koje imaju za cilj da poboljšaju ove okolnosti i privuku ljude da se vrate kući. Ovo zatim dodatno pogoršava manjak radne snage i kapacitet javnih službi, ostavljajući mala tržišta rada bez ulaganja u industrije koje bi mogle da podstaknu rast i vrate ljude", ocjenjuje se u analizi.

Autori ističu da su se vlade i sindikati sve više oslanjali na radnike iz inostranstva bez bilo kakve strategije, umjesto da jačaju veze s emigrantima i da stvaraju atraktivne obrazovne i ekonomske mogućnosti kako bi motivisale svoje građane da se vrate.

Rezultat toga je da jezičke, kulturne i pravne prepreke ometaju integraciju imigranata u tržište rada i društvo, što je pokrenulo rasprave o imigracionoj politici i izazvalo zabrinutost za ugrožavanje nacionalnog identiteta.

U analizi se ističe da vlade treba da ulažu u programe integracije, učenje jezika i usluge podrške, kao i da prave razliku između imigranata iz susednih zemalja sa zajedničkim kulturnim vezama i onih iz drugih regiona i njihovih različitih potreba za uspešnom integracijom.

Takođe, kreatori politika bi mogli da kreiraju šeme specijalizovanih radničkih viza kako bi nadomestili manjak radnika u određenim industrijama.

Sindikati treba da obezbijede pravedne plate i bezbjedne uslove za sve radnike, a zakon o radu treba da se poboljša da bi se spriječila eksploatacija i promovisala jednaka plata za jednak rad.

Da bi se približile ekonomijama zemalja EU, posebno imajući u vidu težnju država Zapadnog Balkana da postanu članice, autori ocjenjuju da će priliv stranaca morati da se nastavi kako bi se kompenzovale negativne demografske projekcije.

Vlade regiona, ističe se u tekstu, treba da iskoriste tu priliku i omoguće imigrantima programe integracije i dobre zakone o radu u cilju razvoja privrede, što bi zauzvrat moglo da podstakne emigrante da se vrate i pomogne da radnici ostanu kod kuće.

Da bi dobili podršku za te nepohodne promjene politike, političari treba da promjene retoriku i da umjesto o "odlivu mozgova" i imigrantima koji "otimaju poslove" govore o njihovoj ključnoj ulozi za rješavanje problema manjka radne snage i za povećanje produktivnosti, a time i za ekonomski rast.