Evropa 20 godina nakon Maastrichta treba novi cilj

Dvadeset godina nakon Ugovora iz Maastrichta, koji je postavio temelje euru, Evropska unija teško pronalazi novi inspirativni projekt koji bi dao zamah evropskoj integraciji posustaloj zbog krize i sve većeg nepovjerenja javnosti, pišu svjetske agencije.

U dugoj historiji evropskog projekta, taj ugovor, koji je stupio na snagu 1. novembra 1993., velika je prekretnica i ključni korak naprijed u evropskoj integraciji. Njime je utemeljena Evropska unija na "tri stupa" (Evropska zajednica; zajednička vanjska i sigurnosna politika; pravosuđe i unutarnji poslovi), kombinaciji nadnacionalnog i međuvladinog pristupa, i tu je strukturu zadržala sve do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. decembra 2009., kada je Unija dobila pravnu osobnost.

Ugovor je otvorio put uvođenju jedinstvene evropske valute 1999.

Odredio je kriterije budžetskog deficita i javnog duga, ograničenja koja su mnoge države članice brzo prekršile, počevši od Francuske i Njemačke sredinom 2000-ih.

Političari i stručnjaci slažu se danas da je monetarna unija bila loše zamišljena jer je nije pratila fiskalna unija a još manje ekonomska.

Nije postojala volja među državama članicama - smatra Daniel Gros, direktor Centra za evropske političke studije (CEPS), prenosi France Presse.

Podsjećajući na izreku da je lako biti general poslije bitke, napominje da su tadašnji evropski čelnici bili usredotočeni na borbu protiv inflacije i deficita, ne očekujući probleme s bankama. Ugovor iz Maastrichta nije pripremio Evropu na "velike izazove stabilnosti financijskog sistema".

Nediscipliniranost u provedbi ciljeva iz Maastrichta "glavni je razlog teškoća s kojima smo se susreli", a ne sam tekst ugovora, smatra bivši predsjednik Evropske središnje banke (ECB) Jean-Claude Trichet.

Drugi važan razlog po njemu je razlika u konkurentnosti među državama članicama.

"U trenutku uspostave eura, Njemačka je imala veću nezaposlenost od Francuske, imala je deficit tekućeg računa platne bilance, a Francuska višak. Sa zajedničkom valutom, u istom vremenskom razdoblju, ovisno o kvaliteti upravljanja i poduzetim naporima (...) rezultati su različiti i situacija se preokrenula", objašnjava.

Mnogi stručnjaci smatrali su već prije 20 godina da je stvaranje monetarne unije bez bankovne, ekonomske i političke "ludilo", podsjeća Nicolas Veron, znanstvenik instituta Bruegel.

Sve je funkcioniralo do izbijanja bankarske krize, koja se brzo preobrazila u dužničku krizu i krizu eura i prelila na ostatak gospodarstva. Suočeni s egzistencijalnom krizom, Evropljani su "brzopleto" pronašli odgovore, konstatira Jean-Dominique Giuliani, predsjednik Schumanove zaklade. Nakon što je ulila milijarde eura kako bi začepila rupe i spasila sistem, Evropska unija je pokrenula nekoliko inicijativa ne bi li izbjegla novu krizu, kao prvo jačanje proračunske discipline i uspostavu bankovne unije.

Unatoč svojim manjkavostima u začetku, Maastricht je bio "zadnji put kada je bio određen velik cilj", smatra Giuliani. "Od tada nema ničega."

Evropsku uniju uvijek se gradilo na mahove, ali zadajući sebi ambiciozne ciljeve. Nakon Drugog svjetskog rata, to je bio mir, zatim jedinstveno tržište i kraj granica za robu i građane i napokon valuta.

Kao demokratski i prosperitetni prostor, Evropska unija imala je i privlačnu snagu, koja je rezultirala valovima proširenja. Nakon pada komunizma, pridružile su joj se države srednje i istočne Europe 2005. i 2007. te 2013. Hrvatska. Evrozoni bi se 1. januara 2014. trebala pridružiti Latvija kao 18. država članica, a 2015. vjerojatno Litva.

No, zbog krize i jačanja evrofobije, evropski čelnici igraju sve više na sigurno i ponovno se bude nacionalni egoizmi.

Uspostava bankovne unije napreduje, doduše sporije od očekivanog i u sve skromnijem obliku, no gotovo se više i ne spominju ostali ciljevi koji bi po planu predsjednika Evropskog vijeća Hermana van Rompuya, predstavljenom u junu 2012., trebali slijediti u idućih deset godina, a to su fiskalna, ekonomska i politička unija, primjećuje Reuters.

Bivši francuski predsjednik Valery Giscard D'Estaing, jedan od začetnika eura s Evropskim monetarnim sistemom (EMS), gorko žali što Evropa "više nema cilj" i predlaže da to bude "gradnja gospodarske sile usporedive sa Sjedinjenim Državama i Kinom."

Evropska unija mora pronaći način da ostane "jedna od tri velike svjetske sile" do 2050., smatra i Giuliani. Tu bi ambiciju trebao pratiti plan i precizni vremenski rokovi, dodaje, zauzimajući se za daljnje ekonomsko usklađivanje, posebice kad je riječ o fiskalnoj politici, ali i socijalno.

Predsjednik Evropskog vijeća Herman van Rompuy smatra da je snažna Evropa moguća samo ako se bude temeljila na "snažnom gospodarstvu", s "većom ekonomskom konvergencijom u euro zoni". "Naš socijalni model mora opstati", ističe.

Priznajući da postoji "kriza povjerenja", Jean-Claude Trichet smatra da taj fenomen pogađa sva razvijena gospodarstva, ne samo evropske države, i sve institucije, nacionalne ili međunarodne. Upozorava da su Evropljani na "prekretnici" i da ne smiju biti zadovoljni postignutim, osobito imajući u vidu veliku nezaposlenost.

No, kad je riječ o zadiranju integracije u "srce suverenosti", Veron inzistira na demokratskom legitimitetu, čiji "deficit" pridonosi gubitku povjerenja među građanima. Kao i Jean-Claude Trichet, mnogi su uvjereni da je za to potrebno barem "jačanje ovlasti Evropskog parlamenta", koji se bira na općim i izravnim izborima u svim državama članicama od 1979. Dakle, novi ugovor.

Evropski izbori u maju iduće godine odredit će smjer u kojem će se kretati iduća faza rasprave o budućnosti Evrope. Evropska konvencija, možda u proljeće 2015., mogla bi dovesti do promjena ugovora koje bi mogle otvoriti put dubljoj integraciji, prenosi Hina.

-Povijest pokazuje da nijedna druga monetarna unija ove vrste nije opstala, ili su se raspale ili su prerasle u političku i fiskalnu uniju - ističe Andrew Bosomworth, viši menadžer Pimca, najvećeg svjetskog obvezničkog fonda, kako prenosi Reuters.