Konvencije o radu s mladima u BiH i follow up – Šta smo zaključili?

Prva Konvencija o radu s mladima u Bosni i Hercegovini održana je u mjesecu julu, a završen je i nedavno najavljeni "follow up" događaj. Ovaj događaj održan je u vrlo zanimljivom i interaktivnom online formatu, a prisustvovali su službenici za mlade, omladinski radnici, praktičari rada s mladima, ali i mladi. Također, „follow up“ događaju pridružio se i predstavnik Ministarstva civilnih poslova, gospodin Kemal Salić koji je podijelio sa učesnicima informacije o aktualnim inicijativama i projektima na kojima radi ministarstvo.

Zašto "follow up"?

Na 1. Konvenciji o radu s mladima uspostavljen je niz zaključaka i preporuka za mlade, za institucije vlasti i donosioce odluka, za širu zajednicu i omladinski sektor.

Ovaj događaj bio je prilika za vraćanje na donesene zaključke i preporuke, za komentare i diskusiju o tome postoje li izazovi u realizaciji preporuka, da li su svi učesnici saglasni s tim preporukama i zaključcima, te ko treba i kome uputiti inicijative. Finalizirani dokument će biti objavljen i dostupan omladinskom sektoru za korištenje, ali i upućen institucijama vlasti i krovnim tijelima za pitanja mladih.

Nakon podjele u četiri grupe, učesnici iz prve grupe koja je razmatrala preporuke za mlade, složili su se da je 1. Konvencija o radu s mladima u BiH bila vrlo produktivan događaj i da se kroz druženje na tom događaju mnogo toga korisnog uradilo i naučilo.

Slažući se da su prethodno donesene, vrlo važne i konkretne preporuke, mnogo više jasne i poznate mladima koji se bave aktivizmom, pitanje koje se našlo u fokusu ove grupe bilo je kako doći do mladih iz manjih lokalnih zajednica koji se ne bave aktivizmom?

"Mladi tek kada urade nešto pozitivno, dobiju želju da nastave s omladinskim radom", naveo je Slaven Jelić, službenik za mlade u Opštini Teslić, naglašavajući kako je potrebno doći do mladih da bi im se preporuke prenijele.

"Mladi često ne prepoznaju organizacije kao mjesto gdje će dobiti priliku i to viđenje je potrebno promijeniti", zaključila je ova grupa pronalazeći i prepoznavajući različite načine za dolazak do mladih i približavanje dobrobiti aktivizma kako za pojedinca, tako i za zajednicu.

Posebno je naglašeno to da je potrebno posvetiti se odlascima na teren i upoznavanju s mladima, te saradnji s akademskom zajednicom s ciljem upoznavanje mladih kroz proces formalnog obrazovanja sa nevladinim sektorom.

Druga grupa bavila se donesenim preporukama i zaključcima za institucije vlasti i donosioce odluka, te zaključila da je potrebno kreirati dokumente koji će biti važni za budućnost mladih a u koje će oni u velikoj mjeri biti integrirani.

Dio ove grupe bio je i predstavnik Ministarstva civilnih poslova gospodin Kemal Salić te je naveo: "Mjere i programe za mlade potrebno je kreirati na temelju pravovremenih i relevantnih podataka – osim relevantnih meritornih statističkih podataka važnih za izrade dokumenata bitno je osloniti se i na podatke i  sveobuhvatna istraživanja koje radi civilni sektor, a istraživanja je potrebno pravovremeno ažurirati."

Učesnici su se složili i da je potrebno uskladiti aktivnosti institucija i aktivnosti organizacija, poznavajući potrebe i probleme mladih i raditi na njihovom rješavanju. Fokusirajući se na službenike za mlade, predstavnica Udruženja „Dignitet“ Edisa Demić je zaključila: "Potrebna je posebna promocija službenika za mlade, jer mnogi mladi zaista nisu ni svjesni da postoje službenici za mlade i koja je njihova uloga."

U skladu s tim, grupa se složila da je promociju čak i službenika za mlade potrebno uskladiti sa današnjim, modernim načinima promocije, koji su bliski mladim ljudima.

Upravo grupa koja se bavila analizom preporuka za širu zajednicu posebno se fokusirala na medije i inovativne načine promocije koji su danas bliski mladima. Učesnici su se ponovo složili da bi oni koji rade s mladima se trebali prilagoditi novim načinima komuniciranja i promociju rada s mladima i za mlade učiniti inovativnijom i „prihvatljivijom“ za mlade danas.

Grupa koja se bavila analizom preporuka i zaključaka za omladinski sektor posebno je navela informativne redovne sastanke, prema preporuci da se organizacije trebaju češće sastajati, družiti i komunicirati. Marija Babić, službenica za mlade u gradu Banja Luka, inspirirana razgovorom u grupi došla je do zaključka: "Odlično bi bilo da svaki mjesec druga organizacija preuzme organizaciju sastanka u svojim prostorijama."

"Omladinski radnik ne mora biti mlada osoba ali treba da sa drugim omladinskim radnicima stalno komunicira s ciljem razmjene znanja i iskustava i razmjene praksi kako bi bila u korak sa mladima", rekla je predstavnica Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE Anisa Čelik.

Grupa je otvorila i pitanje kako i na koji način biti poveznica između akademske zajednice i neformalnog obrazovanja, te na koji način sarađivati i biti prenosnik znanja.

Partnerstvo Vijeća Evrope i Evropske komisije objavilo je tri publikacije o historiji i razvoju omladinskog rada, a do sada su organizirane tri konvencije o radu s mladima na Evropskom nivou (2010, 2015. i 2020.) iz kojih su proistekle dvije deklaracije o radu s mladima. Treća konvencija je ujedno i početak Bonskog procesa kroz koji zajednica prakse u Evropi razmatra sve aspekte rada s mladima, te definira konkretne korake u provedbi Evropske agende i programa namijenjenih mladima.

Iako omladinski sektor BiH prati evropske programe, aktivnosti i Bonski proces, njegova provedba u BiH još nije adekvatno započela, te se veliki dio evropskih programa za mlade u BiH primjenjuje tek djelomično.

Analiza zaključaka i preporuka sa 1. Konvencije o radu s mladima značajno je doprinijela utvrđivanju preporuka i zaključaka za stvaranje boljeg mjesta za život mladih u Bosni i Hercegovini. Sve grupe bile su izuzetno ponosne na to, jer na taj način, korak po korak zajedno ide se ka rješenjima problema mladih u zemlji.