Institucija koja planira razvoj države ne zna planirati ni nabavku vozila

Direkcija za ekonomsko planiranje BiH, institucija koja savjetuje Vijeće ministara u oblasti razvoja i ekonomskog planiranja, suočava se s ozbiljnim kritikama iz Ureda za reviziju institucija BiH. Iako su finansijski izvještaji za 2024. godinu ocijenjeni kao formalno ispravni, brojne nepravilnosti koje je revizija otkrila u postupcima javnih nabavki, internoj kontroli i zapošljavanju upućuju na zabrinjavajući nedostatak sistemske odgovornosti i transparentnosti.

Od strategije razvoja do nadgledanja reformi

Direkcija, osnovana 2006. godine, ima zadatak da koordinira izradu socio-ekonomskih strategija, analizira siromaštvo, priprema godišnje ekonomske izvještaje te prati implementaciju razvojnih dokumenata BiH. Ukratko, to je tehničko i stručno tijelo koje bi trebalo osigurati „ekonomično, efikasno i efektivno funkcionisanje sistema finansijskog upravljanja i kontrole“, kako se navodi i u samom revizorskom izvještaju.

Ali kako institucija koja nadgleda razvojne politike upravlja vlastitim resursima?

Tehnički propusti i ignorisanje propisa u javnim nabavkama

Revizija je naročito problematizirala nabavku službenog vozila. Iako je proveden otvoreni postupak i zaključen ugovor vrijedan 59.820 KM, revizori su uočili da "Direkcija nije dokazala da je obavila adekvatno istraživanje tržišta prije pokretanja postupka", iako to izričito nalaže Zakon o javnim nabavkama BiH.

Na osnovu odluke o pokretanju postupka javne nabavke službenog vozila pokrenut je otvoreni postupak čija je procijenjena vrijednost nabavke iznosila 59.829 KM bez PDV-a, a vrijednost zaključenog ugovora iznosi 59.820 KM bez PDV-a. Tenderskom dokumentacijom je definisana najniža cijena kao kriterij za dodjelu ugovora. Prema izvještaju o preuzimanju tenderske dokumentacije istu je preuzelo 10 potencijalnih ponuđača. S ponuđačem Apolo d.o.o. Mostar je zaključen ugovor o nabavci vozila 28.11.2024. godine. Isporuka vozila je izvršena 4.12.2024. godine te je načinjen Zapisnik o preuzimanju istog.

"Direkcija je načinila zabilješku o istraživanju tržišta i navela da je kontaktirala organe koji se bave istom djelatnošću, međutim, nisu nam prezentovani dokazi o istom. Na osnovu priložene zabilješke o istraživanju tržišta nismo mogli potvrditi da je isto adekvatno provedeno", navodi se u izvještaju.

U dokumentaciji je stajalo da prtljažni prostor vozila mora imati minimalno 150 litara po putniku (bez vozača), dakle najmanje 600 litara. Međutim, prihvaćena je ponuda sa navedenom zapreminom od 590 m³ – što nije samo nedovoljno, već je i iskazano u pogrešnoj mjernoj jedinici.

"Ponuđeno vozilo ne ispunjava zahtjeve iz tehničke specifikacije... ugovorni organ je bio dužan odbaciti takvu ponudu", naveli su revizori.

Još više zabrinjava to što Direkcija uopće nije uključila u uslove nabavke osnovne zakonske zahtjeve, poput četverogodišnje garancije ili plana održavanja. To su obaveze koje nalaže Pravilnik o uslovima nabavke i korištenja službenih vozila u institucijama BiH, a koje su u ovom slučaju jednostavno – ignorisane.

Revizori su ukazali na još jedan ozbiljan propust. Direkcija je izradila plan javnih nabavki za 2024. godinu, ali ga nije objavila na Portalu javnih nabavki, iako je to zakonom obavezno. Time je prekršen princip transparentnosti u trošenju javnih sredstava.

Službena vozila i neuredne evidencije

Pored problematične nabavke, ni korištenje postojećih vozila nije prošlo bez primjedbi.

"Na putnim nalozima za istu relaciju iskazana je različita kilometraža, a dnevno korištenje se vodi kao ‘loko’ vožnja", upozoravaju revizori.

Na to su ukazivali i u ranijim godinama, ali i dalje nema odgovora ni poboljšanja. Evidencija se vodi na netransparentan način, a stvarna relacija korištenja vozila ostaje nepoznata, što otvara prostor za moguće zloupotrebe.

Zapošljavanje u sjeni neregularnosti

Revizorski izvještaj nije propustio analizirati ni upitne prakse zapošljavanja. Dva zaposlenika su, zahvaljujući potvrdama koje im je izdala Direkcija, prešla sa tehničkih pozicija na pozicije državnih službenika. Iako su prethodno radili zadatke slične traženima u konkursima, revizori sumnjaju u zakonitost takvih potvrda:

"Nije predviđena mogućnost da rukovodioci institucije raspoređuju zaposlene na druga radna mjesta radi sticanja radnog iskustva… upitna je pravna osnova za izdavanje ovih potvrda."

U isto vrijeme, postupci donošenja rješenja o napredovanju nisu usklađeni sa zakonima. Odjel koji izrađuje rješenja, ujedno ih i izvršava, čime se krši osnovni princip razdvajanja dužnosti. Osim toga, rješenja se donose tek nakon što zaposleni sami podnesu zahtjev, iako postoji obaveza da se to rješava sistemski i pravovremeno.

S.B.